Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
UEFA Conference League
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
Radomir Đalović apsolutni je heroj nogometne Rijeke. Slave ga svi - od navijača, igrača, uprave pa sve do struke. Zasluženo. Samouvjeren, vječno pozitivan i energičan kakav jest, te je odlike prenio i na svoje igrače, otkriva nam jedan od ljudi koji ga je dočekao u njegovim trenerskim počecima.
Trenerska priča Radomira Đalovića u Rijeci počela je u ljeto 2022. godine. Tada su Dragan Tadić kao tehnički direktor i Fausto Budicin kao trener vodili momčad s Rujevice, a Đalović je priključen stožeru kao pomoćnik.
“Mislim da mu je to generalno bio prvi trenerski posao. U dogovoru s klubom, koji je htio stožeru priključiti bivše igrače, odabir je pao na Radomira. Navijači ga cijene, klub ga voli, a i on voli klub i Rijeku. Ima pravu sinergiju s njima”, rekao je u razgovoru za Sport Klub Tadić, kojeg smo ulovili u Bahreinu gdje radi kao trener.
Ovog tjedna završava mu sezona, tako da će propustiti feštu na Kvarneru.
VEZANA VIJEST
“Volio bih da sam tu, ali išao je sin umjesto mene. Zaista, čestitke Miškoviću, Đaloviću i čitavom klubu na ovom uspjehu.“
“Pratio sam utakmicu i iskreno bio sam uvjeren da će Rijeka postati prvak. Zaslužila je. Nisam bio previše u stresu. Imala je krizu u drugom dijelu sezone, ali najmanju od pretendenata na titulu”, dodaje Tadić, koji je 2005. godine na Poljudu podignuo Kup Hrvatske, prvi trofej Rijeke od hrvatske samostalnosti. Za Rijeku je igrao u dva navrata, od 1992. do 1995. te od 2003. do 2007. godine.
Tadić i Đalović kratko su surađivali, ali dovoljno da Crnogorac ostavi dubok dojam na njega.
“Imao je volju učiti, sve ga je zanimalo. Vrijedan je, slušao je, ali je uvijek imao svoje mišljenje. I to samo pozitivno, nikad negativno. Takav je po prirodi, pun energije.“
Nažalost, Tadić se nije dugo zadržao na klupi, svega šest kola prije nego što je smijenjen, a te polusezone Rijeka se silno mučila i sve je kulminiralo porazom 7:2 od Dinama na Rujevici. Momčad je kratko vodio i Talijan Serse Cosmi, nije bilo dobro, a onda je tek dolaskom Sergeja Jakirovića krenuo remont momčadi i postavljanje temelja za ono što će uslijediti.
Kod obojice je trenera Đalović ostao kao pomoćnik, a nije ga pokolebao ni naprasni odlazak Jakirovića u Dinamo. Radomir je ostao vjeran Rijeci.
“On se osjeća Riječaninom. Kao da je tu rođen. Voli ovaj klub i navijače. Malo bi tko od nas Riječana prihvatio biti pomoćnik u Dinamu. Tako je i on osjećao obvezu i odgovornost prema klubu koji mu je dao šansu. Odluku je donio srcem i glavom”, objašnjava Tadić.
Popularni Đale ostao je pomoćnik i Jakirovićevu nasljedniku Željku Sopiću, a onda je prošlog ljeta dobio priliku samostalno voditi prvu momčad. I odmah se dogodila ta ljubljanska tragedija, poraz 5:0 od Olimpije i uistinu sramotno ispadanje iz Europe.
“To mu je bio najteži trenutak sezone, prijelomnica”, smatra Tadić.
“Sezona je dugačka, a domaća je liga zahtjevna. Nikog nije lagano pobijediti, pa evo ni Šibenik koji je ispao iz lige. Mislim da je ključno za Rijeku bilo proći Istru u polufinalu Kupa. Istru koja je u drugom poluvremenu dominirala, a Rijeka je prošla majstorijom Fruka. To joj je dalo vjetar u leđa.“
Ključna je bila i vjera predsjednika kluba Damira Miškovića.
“On je alfa i omega. Ima savjetnike, ali samostalno donosi odluke. On vodi klub 13 godina, mora misliti na budućnost i financiranje i pokazalo se da je ispravno odlučivao. Najvažnije je bilo da je vjerovao u Đalovića i dao mu podršku.“
VEZANA VIJEST
Kakav odnos Đalović ima s igračima, je li strog ili je više prijateljski?
“Kao asistent imaš drukčiji odnos s igračima, nekako si im bliži. Igrači su ga poštivali jer je igrao za Rijeku, ali mogu reći da je njegov odnos prema igračima bio profesionalan, barem u tom razdoblju dok je bio pomoćnik. Kao glavni trener ima olakotnu okolnost što je sve te igrače jako dugo znao. Nakon te prve polusezone 2022., gdje je napravljena loša selekcija, na zimu je Jakirović napravio čistku i doveo profil igrača koji je Rijeci trebao. Poput Fruka i Jankovića. Selahi je već bio tu, Zlomislić također, došli su kasnije i Radeljić, Pašalić, Ivanović, a priključili su se i klinci, kako ih ja zovem, s kojima sam radio u Hrvatskom dragovoljcu. Galešić, Frigan, Hodža i Smolčić. Svi su kasnije postali standardni i ostvarili velike transfere.“
Tko ga je kao trenera najviše oblikovao?
“Svi mi koji smo prošli puno trenera izvučemo iz svakog ono najbolje. Nismo baš ulazili u te teme, ali sigurno je pratio i upijao što je dobro kod svakog i to nastojao primijeniti u svojoj karijeri.“
Kakav je privatno, izvan terena?
“Druželjubiv je. Voli imati puno prijatelja, i ima ih. Ne samo u Hrvatskoj, nego i na području cijele bivše države. Voli i puno pričati na telefon, pozitivan je lik, baš voljen u društvu. Dok smo surađivali zajedno, znali smo u kampu na dan utakmice mi iz stožera odigrati tri na tri u malom ‘kavezu’. To nam je bila antistres terapija i mislim da su s time nastavili i kasnije.“
Ostaje li Đalović u Rijeci?
“Uvjeren sam da će ostati jako dugo u Rijeci. Ne znam je li ovo što je on napravio u prvoj sezoni uspjelo bilo kome drugome u Europi. On želi učiti i trenerski sazrijevati, a u našem poslu nikad ne znaš. No siguran sam da će ostati još dugo u Rijeci.“
Tadić je mišljenja kako je Đaloviću učinjena nepravda.
“Znam da igrači biraju najbolje pojedince lige i cijenim trenera Garciju, ali Đalović je morao biti najbolji trener. U prvoj sezoni postao je prvak i to s momčadi s najmanjim budžetom od pretendenata za naslov. Isto tako, najbolji igrač morao je biti Fruk. Svaka čast Livaji, strašan je igrač, ali ove godine to je trebao biti Fruk. Imao je velik utjecaj na titulu Rijeke, a uz to još može osvojiti i duplu krunu.“
Nastavno na to, jedna lijepa priča potencijalno se stvara u obližnjoj Opatiji, koja se nada prvoligašu, pa Tadić vuče zanimljivu paralelu.
“Rijeka sada ima dva najbolja trenera, Đalovića i Bogolina (op.a. trener Opatije Zoran Bogolin). Možda bi trebali održati govore na seminarima za trenere. Inače, njih su dvojica zajedno na akademiji za PRO licencu. Ima neka tajna veza!“
Od ljeta bi, eto, Kvarner mogao dobiti još jednog prvoligaša koji bi u tom slučaju igrao na kultnoj Kantridi.
“Svi Riječani sanjaju Kantridu. Ondje smo svi odrasli i imamo posebnu emociju. I Rujevica je lijepa priča, naravno. Odličan stadion i kamp. A moram reći, kad je Rujevica ispunjena do kraja, atmosfera na njoj je bolja nego na Poljudu! Tu je Armada, ali navijaju i ostale tribine. Stvori se velik pritisak. Bio sam kao igrač na Poljudu puno puta, ali tamo je atletska staza i drukčije je nego na Rujevici”, zaključuje Tadić.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!