Večernji list je izdao knjigu "Cico" o jednom od najboljih nogometaša koje je zagrebački Dinamo ikada imao. Autori knjige su novinari Tomislav Dasović i Mladen Miletić.

Knjige o sportskim velikanima u pravilu se pišu zato da bi se ovjekovječila njihova veličanstvena postignuća, rekordi, način na koji su ostvarili vrhunske rezultate, da bi njihova karijera bila nadahnuće generacijama koje dolaze, no ova knjiga malo je drukčija. Ovo jest priča o Zlatku Cici Kranjčaru, legendarnom umjetniku s nogometnom loptom i vrhunskom treneru, ali je ponajprije priča o – Cici čovjeku. Uz pomoć njegove obitelji, prijatelja, suigrača, suradnika, kojih je u ovoj knjizi više od 60, autori Tomislav Dasović i Mladen Miletić zavirili su u srce i dušu čovjeka koji nas je napustio prije dvije godine te nam donijeli nadahnjujuću priču o Zlatku Kranjčaru – suprugu, ocu, bratu, prijatelju, sa svim njegovim vrlinama i manama. Dakako, neizostavan su dio i igračka i trenerska karijera, jer nogomet je bio Cicin život, no ovo pitko štivo rasterećeno je nepotrebnih statističkih podataka te se čita s lakoćom i užitkom.

Opisujući kako je bilo živjeti s Cicom, supruga Elvira otkriva da je u njihovu braku, osim ljubavi, “bilo puno drame, ali i smijeha i radosti”. Između njih dvoje, kaže, postojala je posebna i neobična povezanost, koja je počela rano i trajala dugo, ali “mi smo pojedinačno bili svatko svijet za sebe, različiti u svojoj kreaciji i misaonoj protočnosti”.

Duboko emotivna ispovijest sina Nike, napisana vlastoručno i lišena svake patetike, posebna je vrijednost ove knjige. Još nikad nitko nije tako dobro opisao Cicu Kranjčara kao njegov sin! Promatrajući ga najprije dječjim očima, pa očima odrasloga muškarca, donio nam je nevjerojatno dojmljiv portret ne samo svoga oca s kojim je bio blisko povezan nego i pogled na Zlatka Kranjčara kakav još nigdje niste pročitali.

“Možda čudno zvuči kad kažem da mi je tata bio najbolji prijatelj, ali on je to uistinu bio. Kad smo se vratili u Zagreb, u početku nisam imao prijatelje i on kao da je uzeo na sebe obavezu da mi olakša povratak pa me opet, kao u Beču, svuda vodio sa sobom”, piše Niko o svom odrastanju i kaže kako je gledajući oca upijao životne vrijednosti i njegove manire zbog kojih su ga ljudi obožavali. “Tatina škola”, ističe Niko, “nisu bile riječi, nego djela.”

Cicin vjenčani kum Velimir Zajec smatra da je Kranjčar bio predodređen da bude vođa slavne Dinamove generacije i da je on taj status opravdao. Bio je Dinamova maskota, ali nije glumio zvijezdu, nego je prema ljudima uvijek bio normalan, otvoren, ljubazan.

Robert Prosinečki pak sjeća se Kranjčara kao pravoga gospodina: “Cico je bio specifičan kao igrač, trener i kao čovjek. Gospodin koji je s tobom razgovarao na drugačiji način od drugih. Kod njega sam najbolje igrao. Razdoblje u kojemu mi je bio trener bilo je izvanredno, i zato sam možda kod Cice davao dvostruko više nego što bih davao nekome drugom”, priznaje Žuti.

Cicu, naravno, nije zanimao samo nogomet. Njegov bliski prijatelj Nino Škrabe kaže da je bio i ljubitelj knjige, glazbe, filma i kazališta, da je redovito odlazio u HNK i Komediju. Volio je opere, operete, mjuzikle, histrionske predstave. Mnogo mu je značila i katolička vjera. “Rado je išao u crkvu, ali činio je to kad je bila prazna. Bio je vjernik i domoljub, ali ne domoljub koji se slika i maše zastavama”, svjedoči Škrabe.

Ovih nekoliko vinjeta samo su djelić bogatog mozaika što nam ga donosi knjiga “Cico – tak imam te rad”, čiji naziv snažno povezuje Kranjčara i njegov voljeni Zagreb. U njoj su na 333 stranice opisani lik i djelo rasnog napadača koji je ostavio dubok trag u hrvatskom nogometu. Nova Večernjakova knjiga, obogaćena desecima fotografija iz arhive obitelji Kranjčar, Večernjeg lista i Pixsella, u prodaji je od 1. ožujka na kioscima, a od 2. ožujka u svim knjižarama. Cijena knjige je 19.90 eura.