
Puklo je u Interu.
Definitivno je puklo u momčadi Intera tijekom američke turneje, ali upućeni kažu da su se odnosi pogoršali pred kraj sezone te da gubitak Scudetta i debakl u finalu Lige prvaka nisu bili slučajnost.
Međutim, kada je Fluminense konačno odsvirao kraj sezone 2024./25., stvari su izašle na vidjelo.
Lautaro Martinez je započeo rekavši suigračima koji nisu htjeli ostati “da su vrata tamo”, zatim predsjednik kluba Giuseppe Marotta koji je otkrio da je kapetan mislio na Hakana Calhanoglua, a malo kasnije i sam se oglasio kao “krivac” dugom objavom na Instagramu u kojoj je objasnio razloge zašto ne može igrati, a zatim i “pecnuo” svog suigrača.
“Nakon ozljede koju sam zadobio u finalu Lige prvaka, ipak smo odlučili da ću putovati s momčadi u SAD. Biti tamo, podržavati dečke iako nisam mogao igrati, puno mi je značilo. Nažalost, tijekom treninga u SAD-u zadobio sam još jednu ozljedu, na potpuno drugom mjestu. Dijagnoza: ruptura mišića. Ta me ozljeda spriječila da budem na terenu tijekom ovog turnira. Nema drugog razloga. Ništa više od toga“, napisao je turski igrač koji je u pregovorima o prelasku u Galatasaray.
“Jučer smo izgubili. I boljelo je. Osjetio sam tugu, ne samo kao igrač, već kao netko tko je istinski mario. Iako sam bio ozlijeđen, odmah nakon utakmice uzeo sam telefon i nazvao nekoliko suigrača kako bih im podigao moral. Jer to je ono što radiš kada ti je stalo do svoje momčadi. Ono što me još više iznenadilo bile su riječi koje su uslijedile. Riječi koje bole. Riječi koje dijele, a ne ujedinjuju”, napisao je, dodajući:
“U svojoj karijeri nikada nisam tražio izgovore. Uvijek sam preuzimao odgovornost. Igrao sam i kroz bol. Bio sam vođa, posebno u teškim trenucima. Ne riječima, već djelima. Poštujem svako mišljenje – čak i mišljenje svojih suigrača, čak i predsjednika kluba. Ali poštovanje nije jednosmjerna ulica. Uvijek sam pokazivao poštovanje na terenu i izvan njega i vjerujem da, kao i u životu, prava snaga u nogometu leži u pokazivanju poštovanja – posebno kada su emocije na vrhuncu. Nikada nisam izdao ovaj klub. Nikada nisam rekao da nisam sretan u Interu.”
Za kraj:
“Bilo je ponuda u prošlosti, primamljivih. Ali ostao sam. Jer duboko u sebi znam što mi ovaj dres znači i vjerujem da su moji postupci to jasno pokazali. Imao sam čast nositi kapetansku vrpcu za svoju zemlju. I naučio sam da vodstvo znači stajati uz svoju momčad – ne upirati prstom kada je najlakše. Volim ovu igru. Volim ovaj klub. I volim ove boje za koje sam se borio svaki dan. Što budućnost donosi, vidjet ćemo. Ali povijest pamti one koji su stajali uspravno, a ne one koji su najglasnije vikali“.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!