Posebno se osvrnuo na Torcidu, navijačku skupinu koju je nekada vodio, te istaknuo razlike između prošlih i sadašnjih vremena.

Stipe Valenta, bivši predsjednik Torcide i nogometni trener brojnih dalmatinskih klubova, gostovao je u Denis Podcastu, gdje je podijelio svoja razmišljanja o Hajduku, Marku Livaji, navijačima i širem kontekstu nogometa u Dalmaciji.

“Ja sam na papiru bio predsjednik. Ali i Ušo, Prle, Goše, Jela, Koko, Nedžo, Šogun – svi smo mi bili prvi. Nema veze što sam ja to bio na papiru. Danas je Torcida drugačije ustrojena. Kao vojska. Oni su tu jaki za poludjeti. Mi u naše vrijeme nismo mogli napraviti takve koreografije, skidam im kapu na tome.”

Dodao je i kako mu se ne sviđa današnji način organiziranog navijanja:

“Oni danas imaju TV, kamere, zna se svaki sektor, tko će dignuti ruku, tko neće, a ja ne volim takav način navijanja da netko dođe ispred mene i kaže: ‘Sad ćeš vikati to, a sad to’. Kod nas je bilo spontano. I imali smo veliku prednost – što nije bilo stolica. Mi smo na Hajduk – Crvena zvezda za Sjever 18.000 karata prodali. Danas Sjever ima 7.000. Svaka ulaznica jedna stolica i doviđenja. Ali, kako su oni ustrojeni, kako vode, momci, kapa dolje.”

Prisjetio se i paljenja jugoslavenske zastave

Valenta je 1990. godine bio na čelu Torcide kada je na Poljudu zapaljena jugoslavenska zastava, a sada je otkrio pozadinu tog događaja:

“Garantiram ti da je bilo dogovoreno bez obzira na rezultat da mi zapalimo zastavu i da uđemo u teren. Da je Hajduk vodio 15:0, mi bismo ušli unutra i skinuli.”

Nakon tog incidenta, prisjeća se kako je pozvan u Hajdukov “Smeđi salon”, gdje ga je dočekala skupina ljudi s jasnim optužbama:

“Tamo me dočekalo pet ljudi. Jedan je šutio, a četvorica su govorila da sam protiv Jugoslavije, bratstva i jedinstva, ustavnog poretka SFRJ i da smo mi nitko i ništa.”

Samo tri godine kasnije, tijekom utakmice Hajduka i Dinama u Kupu, cijeli Sjever skandirao je protiv predsjednika Franje Tuđmana, a Valenta se ponovno našao u istom salonu, suočen s potpuno suprotnim optužbama:

“Ponovno ja u ‘Smeđi salon’ i tih istih pet ljudi sjedi, jedan šuti, četvorica govore – ti si jugonostalgičar, antihrvat, ti nisi naš čovjek. Ja im kažem da su mi prije tri godine govorili da sam ustaša, a sad da sam antihrvat. Dvojicu vidim dan danas u gradu, samo im se javim i nasmijem se.”