Tomislav Mijatović ovo ljeto proživljava jedno od najintenzivnijih razdoblja svoje karijere. Postao je izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije koju je uspješno vodio kroz pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, a potom nastavio posao pomoćnog trenera u turskom Anadolu Efesu, klubu u kojem je više od petnaest godina i u kojem je bio i prvi trener.

U razgovoru za Sport Klub otvoreno govori o pretkvalifikacijama i izazovima koji slijede za Hrvatsku, ulozi Amerikanca s hrvatskom putovnicom Jalena Smitha, budućnosti reprezentacije, proširenju Eurolige, suradnji s novim trenerom Anadolu Efesa Igorom Kokoškovom i svom posebnom odnosu sa Shaneom Larkinom.

Krenimo od hrvatske reprezentacije. Uspješno ste tijekom ljeta odradili predkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Koliko ste zadovoljni?

Jedno sjajno ljeto u smislu otvaranja nove stranice i nove uloge u mojoj košarkaškoj karijeri. Dok se ta uloga ne osjeti i dok ne postaneš svjestan svega, te časti koju ta uloga izbornika nosi, teško je opisati koliko je to meni veliko. Što se predkvalifikacija tiče zadovoljstvo je veliko jer smo napravili ono što je bilo najvažnije – osigurali smo prolazak dalje.

Igrači su pokazali ozbiljnost, odgovornost i veliku želju da naprave ono što se od nas očekivalo. Atmosfera u momčadi bila je izvanredna, a to je uvijek prvi preduvjet za dobar rezultat. Hrvatska ne smije računati da će nam se stvari same od sebe događati. Moramo biti maksimalno fokusirani i angažirani, jer samo tako možemo biti konkurentni.

Kako gledate na ono što vas čeka u nastavku kvalifikacija?

Sada nas čekaju puno teži protivnici i moramo biti svjesni da bez maksimalne pripreme nećemo moći napraviti iskorak. Pred nama je dugačak put, ali mi moramo gledati naprijed i vjerovati da ova reprezentacija ima potencijal, želimo ići korak po korak. To ne znači da će biti lako – naprotiv, pred nama su ozbiljni izazovi, ali vjerujem da možemo odgovoriti. U kontaktu sam sa svim igračima i kad sam ovog ljeta vidio želju kod igrača, bio sam sretan. Ali uz to sam osjetio i energiju navijača i svima nam je želja da se vratimo na veliku scenu. A to i možemo uz malo sportske sreće.

Spomenimo Jalena Smitha kojeg već duže poznajte jer igra u Turskoj. Koliko je važan njegov dolazak u hrvatsku reprezentaciju?

Mi smo s dovođenjem Jalena Smitha dobili čovjeka koji je reprezentaciju i Hrvatsku kao državu prihvatio kao svoju. Bez fige u džepu. Radi se o kvalitetnoj osobi koja od toga nema nikakav bonus – nije mu hrvatska putovnica donijela prednost u smislu statusa domaćeg igrača u klubu, nego se odlučio igrati isključivo zbog želje da nastupa za Hrvatsku.

Rodilo mu se drugo dijete u Zagrebu, kupio je stan u Zagrebu i cijelo je ljeto s obitelji proveo u Hrvatskoj. To je unikatni primjer čovjeka koji je reprezentaciju i Hrvatsku prihvatio kao svoje, i mi to moramo cijeniti. On ne zna za riječ „ne“, i uz sve igračke i ljudske kvalitete koje posjeduje, ponosni smo što ga imamo u našoj reprezentaciji.

A može li se u budućnosti pojaviti još netko od naturaliziranih igrača?

Sutra može doći nova situacija, može se pojaviti novi igrač na tržištu, ali u ovom trenutku naš jedini i primarni plan je Jalen Smith. Savez nam daje punu podršku, a mi ćemo uvijek razmišljati o kvaliteti. Ne smijemo zatvarati oči pred problemima – ako postoji mogućnost da reprezentacija profitira od nekog igrača, treba to razmotriti, ali opet kažem – Jalen je u ovom trenutku naša priča.

Paralelno radite i za Anadolu Efes u kojem ste pomoćni trener Igoru Kokoškovu s većim ovlastima. Koliko vam znači ta uloga?

Efes je klub u kojem sam više od 15 godina i znam što se od mene očekuje. U klubu ističu entuzijazam i ponos što sam postao izbornik Hrvatske i imam maksimalnu podršku svih vodećih ljudi u klubu što je izuzetno važno. A u klubu svi znaju koliko meni znači Efes, klub  koji smatram svojom kućom. Uostalom, bio sam i glavni trener tako velikog kluba i to je zaista ogromna čast, ali i odgovornost. Što se ove sezone tiče stigao je novi trener i imamo dosta novih igrača, Euroliga će ove godine biti još zahtjevnija zbog proširenja, i pred nama je veliki posao. Na meni je da pronađemo balans između domaćeg prvenstva, Eurolige i naravno, što se mene tiče obveza koje imam s reprezentacijom.

Euroliga se proširila na 20 klubova i postaje sve zahtjevnija. Valencia se vratila u elitu, a priključili su se Hapoel iz Tel Aviva i Dubai, klubovi koji imaju ogromne budžete i koji su se značajno pojačali. Kako na to gledate?

Euroliga je izrasla u jedno od najboljih klupskih natjecanja, a tu ne govorim samo o košarci. Zašto? To se vidi po gledanosti, po popularnosti i po tome da je doslovno svaka utakmica, bilo u trećem ili 23. kolu, bitna i odlučuje o nečemu. Imam sreću i privilegiju da sam uključen u Euroligu od samog početka, još od Opening Tournamenta tj. Uvodnog turnira u Ljubljani 2001. kad sam radio u Ciboni. Danas, 25 godina kasnije, jasno je kako su ulaganja ogromna i sigurno će biti svima teže jer se povećava broj utakmica i samim time se povećava opterećenje za igrače. No, s druge strane, to je dobro za razvoj košarke u Europi. Novi klubovi, Hapoel i Dubai, donose novu energiju, nove tržišne mogućnosti i veći interes ljubitelja košarke i ni po čemu ne zaostaju za vodećim klubovima.
Valencia je višestruki osvajač Eurkupa, to je klub koji ima tradiciju igranja u Euroligi, a od ove sezone ima i novu dvoranu. To je košarkaški jaka baza i klub poznat po ulaganjima.

Dubai je posložio sjajnu ekipu koju vodi moj prijatelj Jurica Golemac i želim mu sve najbolje, osim u dvije utakmice koje će igrati protiv Efesa, ha, ha. To je projekt koji se tek gradi a sve to govori kakva je snaga Eurolige. Sve je snažnija, dolaze još moćniji, bogatiji i sve nas to tjera na nova ulaganja.

Uostalom, svi koji gledaju Sport Klub televiziju – koja radi sjajan posao – imat će priliku svakog tjedna uživati u vrhunskoj košarci na malim ekranima, najjačem košarkaškom natjecanju izvan NBA lige.  Mi treneri moramo biti spremni na takav ritam, a igrači će morati dodatno paziti na svoje tijelo i pripremu.

U stručnom stožeru Efesa je na mjestu glavnog trenera odnedavno poznati srpski strateg Igor Kokoškov. Kakva je vaša suradnja?

Izvrsna! Igor je trener s ogromnim iskustvom, čovjek koji je radio u NBA ligi i u Euroligi, a vodio je uspješno i tri različite reprezentacije uz dodatak kako je sa Slovenijom 2017. bio prvak Europe. Naša suradnja se temelji na međusobnom poštovanju i otvorenoj komunikaciji i mogu reći da se brzo stvorila kemija među nama. Imati njega u stožeru znači imati dodatnu sigurnost i širinu u radu jer on je košarkaški genijalac koji je puno stvari u košarci patentirao. To je veliko bogatstvo za klub. Meni kao treneru to puno znači, čovjeku koji uči jer ipak je košarka živa tvar  koja se stalno mijenja i stalno morate učiti i nadograđivati se.

Što možemo očekivati od Efesa ove sezone, od nositelja igre otišli su u Hapoel iz Tel Aviva Oturu i Bryant, a stiglo vam je nekoliko atraktivnih pojačanja poput Loyda i Cordiniera. No, i dalje su tu veterani Larkin i Boubois?

Tek neki dan, dakle pred kraj rujna, smo se okupili kompletni na treningu. Čak osmorica igrača bili su u raznim reprezentacijama tijekom Eurobasketa i dobili su nekoliko dana odmora. No, jasno je kako Efes uvijek teži najvećim ciljevima, podsjećam mi smo prošle sezone završili kao šesti i bili nadomak Final Foura, no izgubili smo od Panathinaikosa u petoj odlučujućoj utakmici. Tijekom ljeta osvježili smo ekipu s velikim brojem novih igrača i vjerujem da Efes može igrati modernu košarku koja je brža, tranzicijski dominantna, ali i počiva na dobroj i agresivnoj obrani. Mislim da ‘na papiru’ imamo moćnu ekipu koja će se, obzirom na kasno okupljanje, dizati kroz treninge i utakmice te koja ima sve predispozicije boriti se za najviše ciljeve. Imamo i nekoliko ozlijeđenih igrača od kojih će Poirier biti još neko vrijeme izvan pogona.

Poseban odnos na releciji trener-igrač imate sa Shaneom Larkinom, Amerikancem koji je godinama simbol Efesa te zvijezda turske reprezentacije?

Shane i ja smo zajedno prošli puno toga u zadnjih sedam godina koliko je u Efesu. Ovo mu je osma sezona u nizu u Efesu i to je u europskoj košarci pravi raritet. On je lider ove momčadi, čovjek koji daje i igrački i karakterno ogromnu vrijednost. Njegova predanost klubu i činjenica da je ostao toliko dugo u Efesu govori sama za sebe. Naša komunikacija je iskrena i otvorena, a to je ključ da igrač poput njega stalno daje svoj maksimum. Naš odnos ima i ljudsku i prijateljsku komponentu, on je zaista posebna osoba, ali ujedno i europski superstar. Igrao je na Eurobasketu za Tursku i vodio je do finala, ali nije tražio povlastice ili dodatni odmor iako je liječnička služba tu imala što reći. Hoće li mu trener dozirati minute vidjet ćemo, ali mogu vam reći da je još uvijek je željan pobjeda. On je pravi profesionalac.

Kada se sve zbroji – kako balansirate između hrvatske reprezentacije i kluba jer poznato je kako se termini FIBA kvalifikacija i Eurolige preklapaju?

Nije lako, ali mene to motivira. Raditi paralelno s reprezentacijom i klubom ogroman je izazov, no istovremeno i privilegij. Imam sreću da su i u Savezu i u Efesu ljudi koji razumiju situaciju i daju mi podršku. To je najvažnije. Ja sam veliki optimist što se tiče tih kvalifikacija.