Kad čovjek pomisli da hrvatska košarka ne može doseći neko novo dno dogodi se nešto kao iz filma The Shining, kada kroz polomljena vrata proviri Jack Nicholson i kaže: 'Heeeeeere's Johnny!'

Košarka u srcu. Kao natpis na majici, podsjetnik na neko drugo, sentimentalnije vrijeme kada je košarkaški fanatik uživao u svom omiljenom sportu lišenom podmetanja, političkih uvreda. Dobro, vjerojatno je to i prije postojalo, ali nismo obraćali pažnju jer smo uživali u košarci.

Sjećam se nastupa Ace Petrovića, prvog operativca HKS-a kada je gostovao na Sport Klubu kod ‘Babe’ Mrduljaša i potpisnika ovih redaka te najavio veliku revoluciju u načinu kako se vodi košarka u Hrvatskoj. U redu, to su uglavnom bile ideje, prijedlozi, ali…

Znate, Aco mi je oduvijek bio drag, nekad sam uživao u njegovom (su)komentiranju utakmica kada je i onima koji ne znaju neke kompliciranije košarkaške postulate, to objasnio tako da će brzo razumjeti. Aco zna košarku, Aco živi košarku, u to ne treba sumnjati. Kada je u spomenutoj emisiji izlagao ideju kako bi se hrvatska košarka trebala uzdići iz pepela i ponovno profunkcionirati, bilo je doista divno slušati. Naravno, već tada smo znali da je možda pet posto tih ideja ostvarivo u Hrvatskoj, a i to je možda previsoka brojka.

Hrvatski sport je oduvijek bio politička igra, a koliko je sve ponekad prljavo do izražaja je dolazilo isključivo u situacijama kada su rezultati izostajali. S druge strane, kada se osvajaju medalje, malo tko će pitati ‘zašto je to ovako ili onako?’

Potraga za izbornikom

Aco je u startu sam sebi zadao zadatak: pronaći izbornika! Sam je obnašao tu dužnost kroz nekoliko pretkvalifikacijskih utakmica, ali nije imao u planu dugoročno ostati na poziciji. Poželio je ustoličiti etablirano ime, razgovarao je s Nevenom Spahijom, Juricom Golemcem i još nekoliko kandidata koji su bili ili nezainteresirani ili nedostupni.

Ime koje je posebno izazvalo pažnju ono je Darija Gjergje. Trener koji je već više od desetljeća u Belgiji gdje je ostvario zavidnu karijeru osvojivši 20-tak trofeja, a dogurao je i do pozicije izbornika tamošnje reprezentacije koja je u nedavnim kvalifikacijama za SP dva puta porazila Srbiju da bi zamalo dogurala i do same svjetske smotre.

Petrović je čekao da kvalifikacije završe i Gjergja postane slobodan što se tiče ugovora s tamošnjim Savezom.

U međuvremenu, sve se više počeo spominjati Josip Sesar. Nekada odličan igrač, a danas s 45 godina na leđima trener Cibone koji radi izvrstan posao u nezahvalnim uvjetima. Sesar je 2016. vodio U20 reprezentaciju Hrvatske, a kasnije je bio pomoćnik nekadašnjem izborniku seniora Draženu Anzuloviću da bi tu poziciju ponovno dohvatio kod Ace Petrovića u kratkom periodu pretkvalifikacija.

Grašo je znao, zato je i zapjevao…

Zamoljen sam napisati tekst o onom što je uslijedilo u proteklih nekoliko dana. Uzeo sam dan pauze da mi se nekako slegnu dojmovi. Stavio slušalice na uši i krenuo u uobičajenu šetnju gradskim ulicama. Pjesme se redaju jedna za drugom, a onda je stigao Grašo.

Ako te pitaju, moja ljubavi….

Ide pjesma i odjednom je nastala inspiracija. Samo, riječi koje su mi dolazile nemaju previše veze s onime što je pjevao Grašo. Ali da, ako te pitaju….da preuzmeš poziciju, dobiješ posao koji si oduvijek sanjao, bi li prihvatio iako znaš da je će to biti najveći i najteži izazov karijere?

Te su riječi upućene prema Dariju Gjergji. Zadranin je bio favorit mnogih košarkaških fanova, novinara, navijača. Prepoznali su njegovo znanje, talent i činjenicu da je otišao u zemlju bez košarkaške tradicije i tamo stvorio trenersko ime, ali isto tako Belgiju lansirao na svjetsku košarkašku kartu. U redu, Belgija nije ništa osvojila, niti se plasirala na svjetsko prvenstvo, ali to nije poanta. Smisao jest da je Gjergja od ničega stvorio nešto.

Kada vam je takav trener dostupan, a svi oni koji su od njega poznatiji ne žele taj posao, onda bi odluka trebala biti jednostavna.

Aco, zašto dva kandidata?

Aco Petrović je obavio razgovore s Gjergjom i Sesarom. Doduše, sa Sesarom je sasvim sigurno i daleko više bio u kontaktu s obzirom na to da mu je šef u reprezentaciji, a obojica prebivaju relativno blizu jedan drugome. Zbog Gjergje, Aco je putovao u Belgiju.

U konačnici dogodilo se nešto što je malo tko očekivao, Aco je upravnom odboru HKS-a ponudio obojicu kandidata, pa neka ovi odluče. Opet nejasno, ako je Aco dobio mandat za odluku, čemu ovakav cirkus?

Uz dužno poštovanje prema Sesaru koji je samo dvije godine mlađi od Gjergje, njih dvojica jednostavno ne mogu stati u istu rečenicu. Sesar lijepo napreduje, Cibona je pod njegovim vodstvom dobila jedno novo ruho, izgled i igru, ali što je to učinio da je dobio prednost ispred Gjergje?

Aco je od nečega što je trebalo biti pozitivno, nešto što je trebalo pokrenuti posrnulu hrvatsku košarku napravio kontraefekt.

Dobili smo Sesara, jesmo li izgubili Gjergju?

Često smo u emisiji Basket Mušketiri razgovarali o novom izborniku. Priznajem nećkao sam se između Gjergje i Sesara. Razlog je dvojak. Jednostavno, bilo mi je žao ‘potrošiti’ Gjergju na projekt za koji se ne zna koliko će dugo trajati i hoće li uspjeti. S druge strane, ideja Sesara kao izbornika bila je dobra u smislu stvaranja novog trenera s novom reprezentacijom sastavljenom od nekih igrača koji nisu ranije dobivali priliku, a izgledno jest da takvo nešto i čeka hrvatsku reprezentaciju.

Međutim, kada je Gjergja postao kandidat, odnosno kada je sam ušao u tu priču, za mene više dvojbe nije bilo. Dobitnik mora biti kandidat s pedigreom, a to je u konkurenciji Gjergje i Sesara prvospomenuti. Dvojbe doista ne bi trebalo biti.

No, nakon svega Gjergja je ostao posramljen, ponižen i uvrijeđen. To su moje riječi, ne njegove. Vjerojatno će se i Dario sam, kad-tad, oglasiti.

Bojim se da smo zbog ovakvog cirkusa izgubili jednog još uvijek mladog trenera, ali onog koji je već stvorio ime u Europi, a da pritom nismo imali priliku iskoristiti njegovo znanje. Iskreno, da sam na njegovom mjestu ugasio bih telefon, blokirao brojeve svih onih koji su mi dali nadu u posao koji sam oduvijek želio i zauvijek ih izbrisao iz memorije. Bolje nisu zaslužili.

Gjergja je ponižen, doveden u situaciju koju nikako nije zaslužio. Istovremeno, i Sesaru je stvoren problem koji će ga obilježiti u idućim mjesecima ili godinama, ovisno koliko će dugo biti na poziciji izbornika. Je li Dario uveden u priču kako bi izbor Josipa dobio veći kredibilitet? Možda. Ali opet, nadam se da to nije istina jer bi to bila još veća sramota svih onih koji su donijeli ovakvu odluku.

Zašto dva kandidata? Valjda ćemo uskoro dobiti odgovor.