Fran Mihaljević razgovarao je s Nikom Muhl, hrvatskom košarkašicom koja je oduševila fenomenalnom karijerom na U-Connu.

Za početak, kako si zadovoljna sezonom? Možeš li dati neki osvrt na Final Four?

Na početku sezone očekivanja su bila stvarno velika. Svi su mislili da će ovaj tim osvojiti prvenstvo, ali smo na kraju imale sedam velikih, perspektivnih igračica s ozljedama na klupi. Final Four u toj situaciji smatramo ogromnim postignućem i u jednu je ruku nevjerojatno, nažalost nije završilo kako smo htjele. Taj je zadnji napad bio stvarno kontroverzan, ali Iowa je sjajna ekipa i zasluženo su otišle u finale. 

Baš je tebi pripala uloga čuvanja Caitlin Clark i ovo joj je bila jedna od najlošijih utakmica sezone, barem što se tiče zabijanja poena.

I dalje je imala dobru statistiku, znali smo da nećemo zaustaviti igračicu poput nje. Ona je nevjerojatan talent, vjerojatno jedna od najboljih koledž igračica ikada. Trebalo ju je usporiti, odlučili smo da joj želimo oduzeti scoring dio i mislim da smo tu napravili odličan posao. Velika mi je čast i zadovoljstvo bilo čuvati takvu igračicu, to mi je jako zabavno i puno draže od napada – obožavam taj dio košarke.

Prošlog je prosinca Ball State gostovao u Connecticutu, igrala si protiv dvije godine mlađe sestre Hane. Kakvo je to iskustvo bilo?

To je bilo zaista posebno. Nemamo dovoljno vremena da sažmem sve emocije, bila je to prva utakmica koju su naši roditelji došli gledati u Ameriku. Bili su oduševljeni, ja sam bila jako zahvalna U-Connu i svima koji su uspjeli organizirati takav povijesni trenutak za mene i obitelj, taj trenutak nikad nećemo zaboraviti. 

Kako je općenito igrati na U-Connu? Kakvo je okruženje na jednom takvom košarkaškom koledžu koji obara rekorde muške i ženske košarke?

U-Conn je zaista kultura ovdje, ljudi prate i žive za praćenje košarke. Meni je bio šok doći iz Hrvatske u takvo okruženje jer kod nas ne postoji takva kultura praćenja. Drago mi je da dižemo svijest o ženskoj košarci i u Hrvatskoj, ogromna mi je privilegija i zadovoljstvo biti ovdje i učiti od sjajnih trenera. Trenirala sam s košarkaškim legendama i U-Conn mi zauvijek ostaje drugi dom. 

Spominjala si da je proslavljeni trener Geno Auriemma glavni razlog, odnosno taj koji te nagovorio da dođeš na U-Conn?

Je, imala sam par ponuda od drugih koledža, ali ovo je oduvijek bio moj san. Geno je došao u Hrvatsku upoznati me i nisam mogla odbiti takvu priliku. Sve je posloženo da budem uspješna u sportu i studiju, a prelomila je činjenica da je trener stigao iz Amerike, to je pokazalo koliko mu je stalo, zaista je odlična osoba. Stalo mu je do svake od nas, a Geno je preuzeo ulogu djeda i pomogao mi u trenucima kad su mi nedostajali mama, tata, sestra i svi u Zagrebu. 

Kolike ste zvijezde na faksu? Svaku utakmicu U-Conna prati 10-12 tisuća navijača, tribine su uvijek pune. 

Uvijek sam bila jako skromna oko toga. Ovdje su cure zvijezde otkad su u srednjoj školi, ljudi konstantno pitaju za sliku, autogram, a ja se nisam još navikla na to. Ženska je košarka jako popraćena, a sveg tog uspjeha ne bi bilo bez takvih navijača i uvijek im se trudim zahvaliti fotografijom, autogramom, razgovorom. Meni je to sekunda, a njima stvarno znači, to je jako lijepo. Utakmica protiv Iowe bila je druga najgledanija utakmica ikad na ESPN-u, stvarno nevjerojatna statistika.

Taj napadački prekršaj četiri sekunde prije kraja, nema previše smisla da se tome vraćamo. Draft je za tjedan dana, spominju se krajem prve runde – početkom druge. Kakva su očekivanja?

Da, taj napad je ‘bilo pa prošlo’. Što se tiče drafta, nebitno mi je koja je runda, fokus je na kampu nakon u kojem se moram dokazati. Mislim da ću biti draftana i želim dokazati da zaslužujem mjesto u ekipi.

Za tebe govore da imaš dobitnu kombinaciju obrane, pristupa, dobrog šuta na terenu – takvi se igrači cijene, to se danas traži i u muškoj i ženskoj košarci.

Pa eto, hvala, nadam se da si u pravu. Ne smatram se toliko talentiranom, već razumijem i učim košarku, baš mi je stalo i svaku sekundu dajem sve od sebe. Velika mi je čast što mogu povezati ekipu nekim potezima čiji se značaj ne vidi odmah.

Za kraj, Nika je otkrila s kim je od suigračica posebno povezana, kakvo je iskustvo bilo s U-Connom sudjelovati na kampu u Hrvatskoj i ekipi pokazati Zagreb. Poslušajte zanimljiv razgovor!