Hrvatska je za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva 2008. sagradila velebne sportske arene, od Zagreba, Splita, Varaždina, Poreča do Zadra. Golema, istina lijepa sportska zdanja u koja se udobno može smjestiti onoliko ljudi u kojima obitava stanovništvo mnogih manjih i srednjih gradova Lijepe Naše. O novcima koji su uloženi u te arene nećemo…ako je nešto promoviralo našu zemlju u svijetu onda je to – Sport. A, onda se ništa ne pita koliko košta.

Podarili su nam naši sportaši dosta radosti u tim modernim gladijatorskim borilištima, posljednju, naši rukometaši koji su u zagrebačkoj Areni krčili put prema recentnom svjetskom srebru… I pokraj svih tih skupih modernih arhitektonskih čuda Hrvatska košarkaška reprezentacija će svoju odlučujuću utakmicu za odlazak na Eurobasket igrati u Jazinama! Kultnu dvoranu koja će za potrebe te kvalifikacijske utakmice Hrvatska – Francuska opet oživjeti, ponešto ušminkana, s novim modernim semaforom.

I gdje će Hezonja i društvo pokušati izvući hrvatsku košarku iz europskog podruma u kojem s povremenim bljeskovima čamimo dugo.Zadarski ljubitelji košarke, tamošnje košarkaške i navijačke udruge pozvali su HKS da se ta odlučujuća utakmica odigra u njihovom starom domu. Tamo gdje je njihov Zadar odigrao stotine, tisuće utakmica, od kojih su neke nezaboravne. Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća u Jazinama je igrao čuveni madridski Real predvođen velikanima Brabenderom, Luykom i ostali vedetama tadašnje europske košarke. Jazine su gorjele, u malu salu ni igla nije mogla više stati, ljudi su visjeli po prozorima, a temperatura je bila kao u sauni. Kraljevski klub je iščupao pobjedu, ali mnogi prije i poslije Reala su iz tog grotla odlazili spuštenih glava. Čak i moćni Žalgiris predvođen jednim Arvydasom Sabonisom…Simbolično, 2008. se Zadar osvojenom titulom nakon punih 40 godina oprostio od svoga starog doma preselivši pod svodove ultra modernog Višnjika, u koji se silom prilika ili posebnih potreba ponekad vraća. Baš kao i sada za operaciju – Francuska. Iako je Peka, kako Zadrani kolokvijalno nazivaju SC Višnjik predstavlja golemi iskorak kluba u skladu s njihovim ambicijama, mnogi Zadrani sa sjetom pričaju o Jazinama.

“Višnjik je krasan, ali ne može se tamo stvoriti atmosfera Jazina” – često možemo čuti iz Zadra.

Jazine su uistinu posebno, kultno mjesto zadarskog sporta, ali i hrvatske te prije i YU košarke. Kada u ovo vrijeme zakoračite u to zdanje izgrađeno samodoprinosom građana Donatovog grada, kao i svi drugi slični objekti toga vremena, imate dojam da ste ušli u nekakvo golemo skladište. Miris drvenih tribina, koševi, sve vas nekako vraća u te 60, 70, 80 – godine, kada je Zadar nešto značio i super jakoj jugoslavenskoj košarci. Predvođen legendarnim Krešom Ćosićem, i Pinom Gjergjom…Sjećamo se još uvijek kako se u Jazinama od dima (pušilo se u dvorani što je danas nezamislivo) jedva vidjelo, od navijanja Tornada su se tresli zidovi, ta sinergija igrača i publike bila je jedinstvena, Zadar je u Jazinama uvijek imao 6.igrača i 10 koševa fore prije početka svake utakmice. U dvoranu je moglo stati 3 tisuće ljudi ali često ih je unutra bilo više, puno više.

Jednom prigodom kad su upitali Krešimira Ćosića o fenomenu Jazina, odgovorio je: