Zadarski trenerski duo bili su gosti našeg podcasta s kojima je razgovarao Marin Mrduljaš Babo

Danijele, vi ste cijenjeno ime u hrvatskoj košarci, radili ste u Zadru, Splitu, Zagrebu, bili ste u Širokom Brijegu, pregršt europskog iskustva, vratili ste se u Zadar krajem prošle godine, peti puta ste preuzeli momčad, uzeli ste Kup. Kakva je situacija sada?

JUSUP: Što se tiče situacije, kao i svi smo imali važeće ugovore do kraja sezone, dobro neki igrači imaju višegodišnje ugovore. Međutim, mi smo potpisali sporazumni rakid kako bi klub rasteretili nekih financijskih obaveza u ovom dijelu sezone kad se ne igra zbog trenutne situacije. Obzirom da se sada traže financijska rješenja od strane države, mislim da su u klubu koncentrirani samo na taj dio, a što se tiče košarke to je status quo. Vidjet ćemo što će biti dalje sa Zadrom, ja bi volio ostati i vjerujem u nastavak suradnje.

Dario, vi ste sada u Oostendeu, mjestu koje je slično Zadru, prvenstvo Belgije je otkazano i vaš klub je proglašen prvakom čime ste uzeli 20. trofej u karijeri. Kako je kod vas u Belgiji, vidim da je tamo dosta problema kad je koronavirus u pitanju.

GJERGJA: Slično je kao i u Hrvatskoj, svi su stavljeni na ekonomski višak, država plaća dio ugovora, ugovori su suspendirani dok traje pandemija, kasnije se sve reaktivira kad prođe ova kriza. Sad smo svi trenutno na minimalcu što je država odredila. Malo je tu situacija zeznuta jer Belgija je slobodna zemlja, ne pridržavaju se baš svi mjera koje su stavljene , tako da je s te strane malo problematično.

Mi smo skloni podcjenjivanju u Hrvatskoj, ali netko će reći da Belgija nije neka kvalitetna liga, uzeli ste 20. trofej tamo i to je zaista fantastično ostvarenje.

GJERGJA: Ma dobro to nije moj problem, ali ono što moram reći da mi je izuzetna čast razgovarati ovdje s jednim od moja dva učitelja, oni su obilježili neki glavni period mog košarkaškog života, stvorili su mi radne navike i sam odnos prema poslu i zbog toga mi je neizmjerno drago što mogu sudjelovati u ovome razgovoru.

Danijele, idemo se prisjetiti vas u Zadru, preuzeli ste ga pet puta, a ono što sigurno pamtite je 2003. Goodyear liga, Final Four u Ljubljani, i osvojili ste naslov protiv Maccabija. Evo ja doko ovo pričam, sav se ježim, kako je to sve skupa izgledalo?

JUSUP: Sad ste i mene podsjetili malo na te dane, u svakom slučaju sam sretan što sam bio dio svega toga. Mi smo u Ljubljanu otputovali kao autsajderi, mi smo formu dizali kroz cijelu sezonu. Bilo je tu dosta mladih igrača koji su napredovali, bili smo na vrhu, odigrali smo najbolje u ključnim trenucima i rezultiralo je osvajanjem naslova. Volio bih tu istaknuti da je to bila baza zadarskih igrača, odnosno iz te škole koji su svojim radom i zalaganjem izborili mjesto u ekipi, kao i cijeli stručni stožer. Mi smo tu napravili najvrjedniju stvar za Zadar. Sa Zadrom su ti trofeji slatki jer smo uvijek nastupali kao autsajderi, nismo nikad bili favoriti, i drago mi je zbog toga. Sad sm odošli u situaciju da fali naših igrača, kao i za reprezentaciju i došli smo u situaciju da više ne proizvodimo igrače.

Dario, što vi kažete na stanje o košarci u Zadru, oni su godinama u ABA ligi, ali više je to borba za ostanak, a znamo kakvi su Zadrani, uvijek traže trofeje i pobjede.

GJERGJA: Prvo, slažem se s profesorom u svakom segmentu što se tiče domaćih igrača, i bez njih nema ništa. Mi smo se fokusirali na igrače koji idu prema NBA, a nismo fokusirani na njih. To nije samo stvar Zadra, to je u zadnje vrijeme pokazala i Cibona. I mora se napraviti neki sistem, pa i pod cijenu toga da se godinu dana igra i u drugoj ligi, a kroz europska natjecanja će se najbolje vidjeti kako se radi primjerice u Francuskoj, Španjolskoj, Litvi, nije smak svijeta ako se to dogodi. Ja imam sreću da je strategija momčadi takva u mom klubu i ja sam sretan zbog toga. Strategija je kluč svea, trener mora imati slobodne ruke i sve je stvar dogovora.

JUSUP: Slažem se s Dariom da se ne mora ostati u ABA ligi kad je u pitanju Zadar, to nije sporno. Međutim, činjenica je da je interes navijača veći kad dođe neka ekipa iz regije, nego iz Njemačke ili Francuske. Iz tog kuta je ABA liga prihvatljivija od neke europske lige, čak i neka nova promjena može dovesti do nekakvog poboljšanja. Pitanje je koje se nameće, treba li Zadar doći u situacije da se svake godine bori za ostanak, a ne produciraju se vlastiti igrači. Zadar se svake godine bori s ostankom sa strancima i iskusnijim igračima, a ne sa svojima i tu ja vidim problem. Dobar primjer je FMP, i ja stvarno ne vidim razloga kako oni mogu tako nešto, a Zadar ne. Ja to govorim godinama, dobar primjer je 2003. Bilo je nekih priča da ako Zadar ispadne iz ABA lige, da ne bi igrali ABA 2, već bi odmah igrali Ligu prvaka, a što se mene tiče ja bih to podržao. Najveći problem je što se u Zadru dovode igrači srednje klase, a nisu domaći.

Dario najbolje zna da u tom natjecanju ima odličnih momčadi, prvenstveno što je na tragu izbacivanja Tenerifea, pa je u rujnu Final Eight kako je predviđeno, iz godine u godinu to natjecanje zaista raste.

GJERGJA: Pa je, mislim da FIBA pokušava privući što više dobrih momčadi u to natjecanje, igraš protiv ekipa koji imaju veće budžete, protiv raznih stilova momčadi, igrači se razvijaju…Sve ono što mladi igrači trebaju da bi se profilirali i svakodnevno bili bolji, tu su oni negdje s Eurokupom.

Sa Širokim ste vi Danijele bili prvaci prošle godine, spomenuli ste da imaju dosta mladih i talentiranih igrača, zanima me vaše mišljenje o Mateu Drežnjaku?

JUSUP: Mateo je stvarno pokazao jednu zrelost kroz godinu dana koliko sam ga trenirao, ali ne raste samo on, cijela ta ekipa je imala kulturu treniranja i ponašanja, vjerovali su u ono što im se kaže, i Mateo je tu iskočio. Spomenuli ste i njegovog brata, on je stvarno zanimljiv igrač, ali opet je iz tog nekakvog sustava rada iskočio Mateo Drežnjak. Ključan je bio taj prijelaz s juniorske razine u seniorsku. Drago mi je da je taj sustav rada, i eto imamo dečka koji će ozbiljno participirati u reprezentativnim programima.

Idemo malo na reprezentativnu košarku, evo vi Dario ste i aktualni izbornik belgijske reprezentacije, dobili ste tu čast i to je velika stvar. Za Vas, Belgija je startala odlično, razbili ste Litvu, i dobili ste Dansku u gostima.

GJERGJA: Prvo moram reći da je to izuzetna čast, ali nije lako jer si stranac. Došlo je do smjene generacija, evo uspjeli smo zadržati Tabua od starijih. Izuzetno sam zadovoljan načinom na koji su me igrači prihvatili, 80 posto s njima sam već i radio i nekima možeš lakše prenijeti sve i stvorila se ta kohezija što je važno. Cijela Europa je pisala o nama, mi smo se dosta bazirali na igru Žalgirisa, jer tamošnji pomoćni trener je izbornik Litve, izvukli smo tu dosta o njima, no tu je odigrao ponajviše obrambeni dio. Puno je i meni pomoglo što sam bio i pomoćni trener u Hrvatskoj, što sam bio s Perasovićem.

Evo da se dotaknemo i naše reprezentacije, novi izbornik je Veljko Mršić, Hrvatska je startala s dvije pobjede. Kakva su vaša mišljenja?

JUSUP: Čini mi se da u reprezentaciji sada vlada dobro raspoloženje i vidim da je atmosfera dobra. Mislim da je to jedan preduvjet da se priča o bilo čemu. Mislim da su na dobrom i treba nastaviti tako, pritiskati klubove da se u njima kvalitetno radi, da ljudi u klubovima mogu naučiti nešto u reprezentaciji, i obrnuto, i zato je to jedan reciprocitet. Jedna komunikacija i jedno poštovanje treba biti između klubova i ljudi koje vode reprezentaciju.

GJERGJA: Što je ključ? Ti u pet dana ne možeš promijeniti stvari. Tu igraju igrači koji su u kontinuitetu i nositelji su igre u svojim klubovima. Moramo biti jasni da godine više nisu bitne, ili si dobar ili nisi. Ono što je profesor tu naglasio, samo je bitna komunikacija između klubova i reprezentacije, i samo na taj način možemo dalje napredovati.

Danijele, moj dojam je da ste zaslužili biti izbornikom reprezentacije nakon svih rezultata, kakvo je vaše viđenje o svemu tome?

JUSUP: Mislim da je to nepravda, mislim da sam zaslužio šansu da budem dio toga, ali ja ne odustajem od toga. Radim svoj posao najbolje što mogu, da se usavršavam, ali ne razmišljam previše o tome. Ja s Veljkom imam odličan odnos, tu sam kad god me treba da reprezentacija napravi kvalitetan rezultat. Ja uvijek kažem ono što mislim, nikad se nisam susprezao da to pokažem i zato sam vrlo često platio cijenu, i možda je to razlog što nisam dobio šansu. U ovom trenutku je bitan uspjeh reprezentacije i onda će svima biti bolje, svi ćemo biti sretniji i zadovoljniji. Tu kad se napravi komparacija trenera, reprezentacija te najbolje plasira i lakše se dolazi do posla. Evo vam Dario je pravi primjer toga.

Stranac u hrvatskoj reprezentaciji, zašto da, zašto ne?

JUSUP: Ja nisam isključiv u tome. Nisam ni striktno za, ni striktno ne. Mislim da trebaju sjesti ljudi i napraviti listu potencijala, tj. ono što vam treba. Ono što mene strašno smeta je da se godinama priča da mi ne možemo izbaciti kvalitetnog playmakera. Mene smeta to što su neki ljudi u reprezentaciji davali strancima da igraju, a igrači u hrvatskoj ligi koji igraju na poziciji playmakera ne dobiju šansu. Ali što je apsurd? Apsurd je da su ti treneri dobivali rad u reprezentaciji, a ne oni koji su forsirali hrvatske igrače. Nemojte me krivo shvatiti, ali ja nisam vidio da je netko izvukao kao zaključak, a to su činjenice. Mi smo u to vrijeme imali juniorske viceprvake. Ali što je još tu upitno? Oni su sjedili na klupi, a sad ne želim biti bezobrazan, igrali su stranci sumnjive kvalitete i recimo ja tu zamjeram i medijima, jer reprezentacija nisu samo igrači i treneri.  No tu treba razgovarati, izvući pouke, primjerice moglo se dogoditi da reprezentacija izgubi u Nizozemskoj, pobijedili smo pa je sve super, ali da smo izgubili, onda ne bi valjali. I to mi trebamo riješiti na nekom višem nivou gdje su ljudi stručni i da će znati vrednovati tko u čemu participira i na temelju toga doći do pravih rješenja, samim time će doći i do boljitka hrvatske košarke.

GJERGJA: Može se razgovarati o tome, ali stranac u reprezentaciji ne smije biti prioritet. Kad iscrpimo sve mogućnosti u nekom ciklusu od četiri do osam godina, onda u tom trenutku se može razmišljati o tome, ali da naši igrači u hrvatskoj ligi moraju dobiti što veću šansu. Ne kažem da oni moraju dobiti šansu ako nisu zaslužili, ali i dalje me ne možete uvjeriti da nema mladih momaka koji bi dobili šansu, evo u Dalmaciji taj dio se mora malo više razbuditi u tome svemu. I zato kažem da nisam protiv, ali samo u trenucima ako nemamo rješenja ili samo ako je to neki ekstra kvalitetan igrač.