Na programima Sport Kluba od 19. ožujka do 8. travnja traje završnica koledž košarke u SAD-u, poznatijeg pod nazivom March Madness. Pripremio: Fran Mihaljević

Prije deset godina, američki milijarder Warren Buffet ponudio je nagradu od milijardu dolara osobi koja pogodi pobjednika koledž košarkaškog turnira, poznatog i pod nazivom March Madness. Na prvu zvuči jednostavno, ali bila je jedna caka. Da bi uzeli jednu od 134 milijarde koje posjeduje Buffet morali ste pogoditi cijeli rasplet turnira, počevši od play in utakmica (tzv. First four) i onda sami složiti bracket koji bi bio u konačnici i identičan stvarnim događajima. Ako vam zvuči nemoguće ili izrazito teško, niste daleko od istine. Kako na svijetu živi osam milijardi ljudi, uvijek postoji barem jedna osoba koja se upitala: “A koliko je to zapravo velika matematička (čitaj mala) šansa da se pogodi kompletan ishod?“

Odgovor je prilično jednostavan nakon što su matematički zainteresirane osobe to izračunale ion glasi: 1 prema 147.6 kvintilijuna. Prema hrvatskoj enciklopediji definicija glasi: kvintilijun (lat. quintus: peti + [m]ilijun), broj koji se u dekadskom brojevnom sustavu zapisuje brojkom 1 s 30 nula, 1030, milijun kvadrilijuna, peta potencija od milijuna. Nisam baš vičan i sklon matematici, uostalom zato se i držim televizijskog etera, ali odokativno bih procijenio da je šansa da se pogodi svih 67 pobjednika naslijepo jednaka tome da ja ili vi uzmemo ruksak i krenemo na uspješan pješački put prema Suncu.

Koledž košarka je zapravo dosta sličnija europskoj košarci nego NBA. Jasnije su podjele i izraženije razlike u snazi ekipa. Imamo povijesno velika i uspješna sveučilišta koja uvijek privuku najveće zvijezde iz srednje škole, to su naravno Duke, North Carolina, Kentucky, Kansas, UConn itd, uz naravno određene geografske iznimke tipa srednjoškolac iz Dallasa u Texasu želi ostati blizu obitelji pa izabere Baylor, Texas ili UTEP. U europskoj košarci je ista situacija, najbolji stranci idu u najjače klubove koji im mogu ponuditi najvišu razinu košarke i najviše novaca. Uz trenutno pravilo da igrači moraju biti jednu godinu udaljeni od srednje škole prije prijave na NBA draft, jasno je kako mnoge buduće NBA zvijezde tu jednu obveznu godinu žele provesti na najboljim koledž košarkaškim programima. To nas dovodi uglavnom do toga da desetak ekipa zapravo kotira kao potencijalni pobjednici, dok ostali uglavnom služe za popunu broja. Ipak, dogode se i poneke iznimke.

Popularno zvane „Cinderella story“, priče su koje govore o manjim sveučilištima koja su uspjela napraviti ogromne rezultate i napraviti iznenađenje u jednoj sezoni. Najpoznatija je definitvno priča o sveučilištu George Mason, koje je 2006. godine došlo do Final foura, iako u svojoj povijesti nikad nisu prije upisali pobjedu na March Madnessu. Te iste godine kao 11. nositelj dijela turnira u Washingtonu (odnosno 40. ukupno) pobijedili Michigan State za koji je tada igrao naš Goran Suton, pa North Carolinu, u trećem kolu izbacili su Wichitu State, a najveću pobjedu upisali su protiv prvog nositelja, UConna koji je te sezone imao pet budućih NBA igrača, uključujući Rudy Gaya. Na koncu su izgubili na Final fouru od Floride koja je kasnije uzela naslov prvaka. Za Floridu su čisto da spomenem igrali Joakim Noah, Al Horford i Corey Brewer, a trener je bio današnji trener Chicago Bullsa, Billy Donovan.

Prošlogodišnji March Madness odmah je ponudio šok na startu. Prvoplasirana ekipa Purduea (i četvrta ukupno) na startu turnira poražena je od Fairleigh Dickinson sveučilišta što je bilo najveće iznenađenje u povijesti turnira, dok je 2018. po prvi puta #16 izbacio prvog. University of Maryland, Baltimore slavio je protiv Virginije 20 razlike. Da se vratimo još dublje u povijest, bilo je situacija gdje su mnogi prvi nositelji strepili do kraja hoće li proći prvu rundu. Najpoznatiji slučaj je definitvno Georgetown koji je 1989. blokadom Alonza Mourninga u posljednjim sekundama izbacio Princeton 50-49. Inače za sve koje zanima, postoji i kratki dokumentarac iz serije 30 for 30 koji govori baš o toj utakmici i utjecaju na televizijska prava za koledž košarku.

Naziv je „The Billion Dollar Game“. Za kraj, da se vratim na početak teksta. Iz godine u godinu ispunjavam bracket i pokušavam pogoditi što više toga, ali bio sam jedan od milijardu koji je promašio Purdue prošle godine i 2018. Virginiju. Jedan od najboljih opisa March Madnessa pročitao sam prije puno godina i probat ću ga prevesti da zvuči smisleno.

“Možeš imati pet budućih NBA igrača na rosteru i biti prvi nositelj, ali malo ti to znači kad grupi „štrebera“ taj dan ulazi svaka trica.“ Uglavnom to nije tako i prvi nositelji imaju omjer 150-2 protiv #16, ali dogode se lijepe sportske priče poput George Mason ili Loyola sveučilišta koji dođu do završnih osam ili četiri. Ove godine smo već u konferencijskim turnirima vidjeli neke nevjerojatne rezultate što nam sugeirira kako ćemo imati zanimljiv turnir i moguće puno iznenađenja. Ja ću za kraj priložiti svoj bracket i napisati kako biram UConn za prvaka, te se za koji dan tješiti parafraziranim i optimističnim riječima Delboya Trottera kad mi padne bracket nakon pet utakmica: „Uvijek ima sljedeća godina za moju prvu milijardu.“