Zadranin Dario Gjergja uživa status prave sportske zvijezde u Belgiji.

Nakon što je nedavno odveo košarkašku reprezentaciju Belgije na EuroBasket, 49-godišnji Dario Gjergja nekoliko dana kasnije stigao je do ukupno 28. trofeja na klupi Oostendea (u finalu kupa bili su bolji od Leuven Bearsa, op.s.). Ukratko, u belgijskom klubu Oostende – gdje je konstantno na klupi od 2011. godine – postao je živa legenda. Podatak kako je s Oostendeom osvojio 13 uzastopnih naslova prvaka, od 2012. do 2024. godine, dovoljno govori. No, hoće li i sljedeće godine voditi Oostende, zna samo on jer ima veliku želju okušati se u jačoj ligi.

No, posebna tema ovog razgovora ipak je bio još jedan plasman s Belgijom na EuroBasket 2025. Tako je nesuđeni hrvatski izbornik, kojeg je ispred HKS-a prije nekoliko godina predlagao Aco Petrović, dobio satisfakciju.

“Reakcije u Belgiji nakon našeg plasmana na Eurobasket su vrlo pozitivne. Meni je posebno drago što smo tijekom ovih kvalifikacija uspjeli uvesti nove igrače te uz to testirati neke mlađe. U to smo krenuli u pretkvalifikacijama za olimpijske igre i nekako sve ide svojim tokom. Po meni je velika stvar zadržati kontinuitet plasmana i mislim da moram biti ponosan na ove momke koji su se odazivali usprkos problemima koji su se pojavili. Moram reći kako na visokim pozicijama trenutačno nemamo neku izrazitu kvalitetu, ali zato imamo atletizam. Od kad sam 2018. preuzeo reprezentaciju Belgije, pokušali smo promijeniti model igre da ne ovisimo samo o šutu za tri poena. Uigravamo od tad različite sisteme napada, a cilj je da sve više koristimo naše visoke igrače, pogotovo u pick and rollu.”

Što od Belgije možemo očekivati na Eurobasketu?

“Želja mi je da popravimo unutarnju igru, da više koristimo igru pod košem. Ukratko, mislim da smo uspjeli pronaći balans u igri i to je stvarno velika stvar. Također bismo na ovogodišnjem Eurobasketu trebali biti bolji za dva igrača koji su trenutačno u NBA-u. To su playmaker Ajay Mitchell, koji ima 22 godine i igra za Oklahoma City Thundere te dvije godine stariji Toumani Camara koji sjajno igra za Portland Trail Blazerse. On je vrlo polivalentan, može igrati pozicije od tri do pet. Ako nam se oni priključe, mogli bismo postati ekipa koja može fizički odgovoriti svakome. Mislim da ćemo moći igrati dobro u obrani i trčati, ali nam ipak nedostaje malo talenta. I to nije tajna.”

S obzirom na vaš uspjeh u Belgiji te činjenicu da već imate 28 osvojenih trofeja, imate li ambicija dokazati se u puno jačoj ligi?

“Naravno da imam! Što se tiče mojih trenerskih ambicija, svakako smatram da sam došao do maksimuma koji se može napraviti u Belgiji. Mogu vam otvoreno reći kako imam u planu otići iz Belgije na kraju ove sezone i to na puno viši nivo. Koja će to liga biti u ovom trenutku ne znam, ali ponuda imam. Naravno, za tako nešto se i treba puno stvari posložiti. No, s druge strane, čelni ljudi kluba nude mi ugovor i žele da potpišem novi trogodišnji ugovor. No, ja to gledam ovako: u jednom momentu moraš znati kakav si, što si i pokušati napraviti neki korak više. I nadam se da sam ga zaslužio, a sad… Treba nekada imati i sreće. Vidjet ćemo…”

Jako dugo ste u Belgiji i neće vam biti lako napustiti zemlju u kojoj vas svi znaju i imate status zvijezde?

“Da, to je točno, ali želim ići na viši nivo i to je tako. Inače, u Belgiju sam došao 2008. godine kad je Dražen Anzulović potpisao za Charleroi, a mene je doveo kao pomoćnika. Ovim putem mu još jednom zahvaljujem na pomoći i zajedničkom radu. Nakon toga sam vodio Liege s kojim sam u dvije godine imao dobrih rezultata s jednom vrlo mladom ekipom. I nakon toga je 2011. došao Oostende u kojem sam još danas. Ono što me posebno veseli je da smo, osim osvajanja trofeja, uspjeli na najbolji mogući način predstaviti klub i grad te regiju, zapadnu Flandriju. Za mene je najvažnija stvar što smo svih ovih godina stvorili velik broj dobrih i talentiranih belgijskih reprezentativaca od kojih sam neke uspio promovirati. Stekao sam ovdje redom status u klubu, pa status u gradu, a na koncu i status u državi. Suština svega je da sam izuzetno poštovan i to je nešto što se ne može platiti nikakvim novcem.”

Svaki trener ima ambicije jednoga dana voditi euroligaški klub. Poznato je kako vi gotovo ne propuštate utakmice Eurolige?

“Da, Euroligu apsolutno pratim i pokušavam pogledati barem 4, 5 utakmica tjedno. Pratim i vas na Sport Klubu jer ipak je veći gušt gledati uz hrvatskog komentatora… Ova sezona je jako interesantna, a ako me pitate koji klub najviše volim gledati to je Fenerbahče. Od onih koji su mi zanimljivi od različitih profila ekipa je svakako Pariz, koji nastavlja igrati – i to posebno obrambeno – po onom modelu koji je postavio Finac Tuomas Iisalo, koji je otišao u NBA. Iskreno, meni je bilo malo upitno hoće li moći na isti način igrati u Euroligi i svaka im čast jer igraju jako dobro. Od ostalih klubova tu je Partizan, koji volim gledati jer ipak je Željko Obradović najbolji trener u Europi. Zanimljivo mi je pogledati i utakmice Crvene zvezde, uz naglasak kako ih neke ekipe igraju protiv njih i na koji način ih napadaju. Moram spomenuti i Žalgiris, koji ne spada u TOP ekipe, a opet su tu negdje. U vrhu su po kvaliteti ekipe poput Reala i Barcelone, ili Olympiakosa i Panathinaikosa, koje kontinuirano rade dobar rezultat. I zato će play-off biti jako interesantan.”

Vratimo se malo na Eurobasket. Krajem ožujka je ždrijeb skupina, a mnoge zanima koliko daleko bi Belgija, ako igra s NBA igračima, mogla otići?

“S dva NBA igrača koja sam spomenuo, trenutno je vrlo teško dati prognozu. Prvo, mislim da trebaš imati puno sreće; moraš dobiti dobru grupu kroz koju možeš proći, kao što smo to napravili na prošlom Eurobasketu. Drugi faktor je kad će se ova dva NBA igrača, Mitchell i Camara, priključiti. Dosad nisu bili s nama u seniorskoj reprezentaciji i želja nam je da se priključe kako bismo imali vremena za uklope i vidjeli što možemo. Ako želimo napraviti dobar rezultat, bit će ključno imati vrhunsku obranu jer samo nas to može dovesti daleko. Problem nam je što nam nedostaju visoki igrači kakve imaju većina drugih reprezentacija, pa će nam unutarnja igra biti slabija. Uz to, Belgija nema previše igrača koji igraju na najvišoj razini, a to je Euroliga, što nas stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na druge zemlje.”

Često kad smo pričali znali ste reći kako vam je Svetislav Pešić, koji je u 76. godini života trenutačno na mjestu izbornika Srbije, velika inspiracija?

“Pešić je zaista fenomen, jedan od najboljih trenera u povijesti europske košarke. Ono što je posebno impresivno jest činjenica da s tolikom energijom nastavlja raditi u tim godinama i da je mentalno, fizički i psihički u izvrsnoj formi. Njegov pristup igračima i odgovornost prema košarci su nevjerojatni. Pogledajte njegove konferencije za medije, to je užitak za slušati. On je zaista fenomen i ne mogu dovoljno odati priznanje. Čovjek je doveo Srbiju do dvije medalje u zadnje dvije godine, a posebno je nevjerojatno što je to postigao na Svjetskom prvenstvu bez Nikole Jokića, najboljeg igrača na svijetu, što nitko nije očekivao.”

Za kraj smo ostavili pitanje o hrvatskoj košarci. Poznato je kako vas je Aco Petrović predložio za hrvatskog izbornika, ali to nije prošlo. Pratite li hrvatsku košarku i kakvo je vaše mišljenje?

“Imamo puno stručnjaka koji mogu pomoći, ali ih ne koristimo. Prvenstveno mislim na Prof. Dr. Slavka Trninića, ali i na starije kolege. Ukratko, u Hrvatskoj imamo trenera koji imaju energiju, volju i znanje, koji bi mogli pomoći, ali mi ih ne koristimo. Zašto? To nije pitanje za mene. Takvo nešto u Srbiji jednostavno nije moguće. Nisu bitne godine, bitna je kvaliteta, znanje, želja, iskustvo i transparentnost u svakom odnosu. Mislim da je to ključ svega.”

Situacija u Hrvatskoj nije laka jer hrvatska reprezentacija se po prvi puta u povijesti nije plasirala na Eurobasket?

“Mislim da nisam osoba koja bi to trebala komentirati. Nisam prisutan u Hrvatskoj, a iako imam mišljenje kako bi to trebalo izgledati i kako bi se trebalo raditi, nisam dio toga i nemam pravo komentirati. Jasno je da smo u velikom problemu i ako ne reagiramo vrlo brzo, mogli bismo se naći na razini zemalja koje trenutno nisu u našem rangu. S druge strane, talenta imamo, ali naši talenti brzo odlaze u druge zemlje gdje ih razvijaju drugi ljudi. Moramo podići našu ligu na višu razinu. Ako želimo postići nešto, moramo reagirati odmah, a bojim se da kasnimo oko 15 godina. Drugi ulažu, napreduju, dok mi ostajemo zatvoreni i čudimo se nekim zemljama kao što su Finska i Danska. U Hrvatskoj živimo u prošlim vremenima i ne shvaćamo da svi danas ulažu, dovode trenere koji imaju znanje i omogućuju napredak svojim igračima. I još jedna digresija, godinama se priča da nemamo trenera. Mislim da to nije točno. Imamo jako dobrih trenera, čak i onih koji su radili u NBA-u i Euroligi. Puno naših trenera radi vani, a stalno pričamo o tome kako nemamo trenera. Mislim da problem nije u tome. Kao što se kaže u Dalmaciji, ‘daj dite materi’. Mislim da bi to trebalo funkcionirati tako – da ‘dajete dite materi, neka mater odgaja dite’. Ja, primjerice, ne mogu biti kardiolog jer nemam potrebnu školu i znanje. Isto tako, netko drugi ne može voditi Savez ako nije bio uključen u košarku na normalan način.”