Livaković je već danas najveći Vatreni broj 1 svih vremena. A, prije godinu dana, u završnici kvalifikacija za SP, dvoboju protiv Rusije u Splitu Dinamov golman je sjedio na klupi

Uvaženi kolega Željko Vela, koji na svom Instagram profilu zgodno prati Svjetsko prvenstvo u Kataru, u petak ujutro, desetak sati prije jedne od najvećih pobjeda u povijesti naše reprezentacije stavio je sljedeći post.

“If we played them ten times, they might win nine. But not this game, not tonight.”

(Herb Brooks, Lake Placide 1980.)

Za vas koji možda ne znate o čemu je riječ kratak podsjetnik. Viktor Tihonov je na Olimpijske igre u Lake Placide doveo najbolju momčad koja je ikada igrala hokej na ledu. Reprezentaciju SSSR-a. Tamo ga je čekao Herb Brooks, koji je ispisao jednu od najčudesnijih priča u svijetu sporta. Osvojio je zlatnu medalju, s igračima kojima nitko nije vjerovao, a on ih je uspio složiti u – momčad koja ne gubi.

Zlatko Dalić je 12 puta vodio Hrvatsku na SP-u, izgubio je samo jednom u finalu protiv Francuske. U razdoblju između dva SP-a bio je na korak od ostavke (priznao je sam da bi tu ostavku dao da nije nadjačao Škotsku na EP-u u Glasgowu. Drugi put je već bio “bivši” uoči Slovačke u kvalifikacijama za SP, Kustić je već obavio jedan razgovor zlu ne trebalo. No, izbornik Vatrenih uspio se uvijek izvući iz najtežih situacija, te svima koji navijaju za “kockaste” podariti još jedan prolom radosti i sreće.

Da, Dalić se tog petka probudio u odijelu Herba Brooksa. Uspio je svoje igrače uvjeriti, ali uz pomoć svog stožera i nogometno pripremiti da se mogu boriti protiv najjačih reprezentacija u nogometnom svijetu. Da, uspio je dobiti Francusku, uspio je dobiti i Brazil, dvije velesile koje prije njega nije uspio srušiti niti jedan njegov prethodnik. U četvrtfinalu je pronašao način koji će smetati Brazil na putu prema zlatu, gdje su ga vidjeli svi prije početka turnira.

“Imamo vezni red kakav nema Brazil, kakav nema nitko”- tu su rečenicu papagajski ponavljali naši sugovornici uoči utakmice. Miro Rede, uvaženi kolega i doajen je rekao: možemo im sakriti loptu.

Vidjeli smo fantastičnih sat vremena našeg veznog reda, te onda pola sata produžetka u kojem smo imali petlju nakon Neymarove čarolije vratiti se. Petkovićev s(p)retni gol, nakon ne idealnog udarca, prije toga sjajne asistencije Brozoviću, odveo nas je na naš teren u – izvođenje kaznenih udaraca.

A tamo opet isti junak, dečko iz Zadra, koji je prije godinu dana, u završnici kvalifikacija za SP, dvoboju protiv Rusije u Splitu sjedio na klupi, a Grbić je tada figurirao kao najbolje rješenje. No, osim rekorda u broju obranjenih jedanaesteraca, njegovih pola sata u drugom poluvremenu moraju uči u sve nogometne almanahe. Veličanstvene obrane, kada više nitko nije mogao zaustaviti Neymarovu ideju i magiju. mogao je Livi. I nemam nikakvu dvojbu da je Dominik Livaković već danas Vatreni broj 1 svih vremena. Nikada, nitko, u jednoj utakmici nije obranio tako hrvatski gol.