Za koga navijati – Kanadu ili Hrvatsku? To je ovih dana pitanje svih pitanja za bivšeg nogometaša Antu Jažića, rođenog Kanađanina hrvatskih korijena...

Nije ga bilo lako pronaći nekih 20 godina nakon odlaska iz HNL-a, ali uspjeli smo. Čim je ždrijeb Svjetskog prvenstva spojio Kanadu i Hrvatsku, ime Ante Jažića (46) prirodno se nametnulo u razgovorima na temu zanimljivih sugovornika u najavi tog ogleda.

Ako se ne sjećate, Jažić je krajem 90-ih godina prošlog stoljeća igrao u HNL-u za Hrvatski dragovoljac i Hajduk. Bio je lijevi bek, fizički moćan i brz, kasnije i kanadski reprezentativac. Danas sa suprugom i troje djece živi u Little Rocku u američkoj saveznoj državi Arkansas. Vodi nogometnu akademiju primarno radeći s mladima, no klub mu ima i seniorski pogon koji je za sada amaterski, s tendencijom prelaska u profesionalni.

Premda je rođen u Kanadi (Halifax, Nova Scotia), roditelji su mu iz Dalmacije pa je tako od početka života bio vezan za Hrvatsku. A kasnije je, eto, i profesionalno igrao u našoj zemlji.

I dalje dobro barata hrvatskim jezikom, iako mu se s vremena na vrijeme za vrijeme našeg razgovora znala potkrasti poneka engleska riječ, ako bi zaboravio hrvatsku verziju. Drago mu je bilo što smo ga se sjetili i rado nam je pričao o sebi i svojim danima u Hrvatskoj.

No, o tome nešto kasnije. Ostanimo u početku na sadašnjem trenutku, Svjetskom prvenstvu u Kataru. Kanada je izgubila od Belgije, ali uz odličan dojam.

“Da, Kanada je po prikazanom trebala pobijediti. Dobro je igrala, čak su me ugodno iznenadili, prvenstveno visokim presingom. Šteta, no pokazali su da su nezgodni. Neće ni Hrvatskoj biti lagano.”

Jažić se iz prve ruke mogao uvjeriti u kvalitetu pojedinih igrača Kanade.

“Prije par godina radio sam u Kanadskom nogometnom savezu i znam da su ti igrači dobri. No ipak su me ugodno iznenadili, prvenstveno visokim presingom koji prije nisam vidio.”

Gorak okus ostao je zbog dva penala za koja je Kanada zakinuta.

“Sigurno. To se na Svjetskom prvenstvu ne smije dogoditi, pogotovo s VAR-om. Šteta za Kanadu, ali i za nogomet što se to dogodilo.”

Osjećaji će mu u nedjelju biti podijeljeni. Igraju njegove dvije zemlje jedna protiv druge.

“Uvijek sam volio Hrvatsku. Ona je svjetska sila s igračima koji su stožerni u najvećim klubovima. Dalić je pritom napravio super posao sa smjenom generacija nakon Rusije. Sigurno da je remi s Marokom razočaranje, ali nije ni loš taj bod. S druge strane, Kanadi je ovo prvi nastup na SP-u od 1986. godine. Ne znam kako ću se osjećati, iskreno. Volio bih da bude dobra utakmica prije svega.”

Teško će ipak proći i Hrvatska i Kanada…

“Ha, slušajte. Ne bi me iznenadilo da Maroko pobijedi Belgiju. Hrvatska i Kanada mogu odigrati neriješeno i onda u zadnjem kolu Hrvatska porazi Belgiju, a Kanada Maroko!”

Moguće je, naravno. Vidjet ćemo. Ne bismo imali ništa protiv.

Priča o uzletu kanadske nogometne reprezentacije ovih nam je dana intrigantna. Kako to sad, u čemu je tajna? Saznat ćemo – ništa nije slučajno i nije tek tako, preko noći, Kanada zaključila kvalifikacije za ovaj Mundijal ispred jednog Meksika i SAD-a koji su obično okupirali ta prva dva mjesta u CONCACAF-u.

“Prvi važan događaj bio je ulazak kanadskih klubova u američki MLS (op.a. između 2007. i 2012.). To su bili Toronto, Vancouver i Montreal”, počinje objašnjavati Jažić koji je nekoć radio i s mlađim kategorijama kanadske reprezentacije.

“Tako su kanadski nogometaši dobili priliku igrati profesionalno i skupljati iskustvo. Nadalje, sve je više akademija za mlade, savez sve više ulaže u razvoj mladih i ono najvažnije, Kanada je 2017. konačno dobila profesionalnu nogometnu ligu. Sada je izbor igrača širi, skauting je kvalitetniji, infrastruktura također, a ulaže se i u trenere. Tu spada i sadašnji izbornik John Herdman koji je dugo godina bio izbornik ženske nogometne reprezentacije Kanade.”

Nogomet je, dakle, u Kanadi sve popularniji, a eventualni plasman u drugi krug SP-a zasigurno bi pobudio još veći interes za tim sportom u toj zemlji. Ipak, hokej na ledu još uvijek neće ugroziti što se popularnosti tiče.

“Haha, prerano je još za to. Nogomet ide naprijed što se toga tiče, a bit ćemo i domaćini sljedećeg Svjetskog prvenstva sa SAD-om i Meksikom no hokej na ledu i dalje je broj jedan u našoj zemlji”, naglašava Jažić.

Mnogo je godina već prošlo, ali sjeća se kako je dospio u Hrvatsku, na naše travnjake.

“Ja sam rođen i odrastao u Kanadi, no roditelji su mi iz Imotskog. Mario i Sanja. Tijekom jednog od posjeta Hrvatskoj 1996. godine ujak mi je sredio probu u Dragovoljcu. Bilo je to na dan kad sam imao let za Kanadu. Mislio sam se što ću. Ostati na probi ili se vratiti kući i završiti fakultet. Odradio sam probu, trener Ivo Šušak nešto je vidio u meni. Bio sam fizički dosta dobar, brz i ljevak, što je pomoglo. I tako sam ostao.”

Sjećate se i kultnog Rođe, Stjepana Spajića?

“Kako ne. Bio je prekrasan čovjek.”

Tri sezone proveo je Jažić u Sigetu i onda 1999. potpisao za manje ni više nego Hajduk.

“Istjecao mi je ugovor s Dragovoljcem i nudili su mi novi, međutim javio se Hajduk. Tada sam igrao dobro. Doveo me tadašnji sportski direktor Hajduka Ivica Šurjak. Lako smo se dogovorili, agent mi je bio Danko Đikić. Bio je to pun pogodak.”

U Splitu je uživao.

“Bio sam tamo godinu i pol i to mi je bio najljepši period. Prekrasan grad, ambijent, dobra momčad i mnogo sam napredovao u tom razdoblju. Na kraju krajeva, tu sam i izborio transfer u bečki Rapid. Nažalost, nisam ostao u kontaktu gotovo ni s kim iz Splita. Tek s Frankom Bogdanom (op.a. predsjednik NK Adriatic).”

Iako je Hrvatsku napustio prije 20 godina, i dalje prati Hajduk i HNL.

“Apsolutno, pratim sve koliko god mogu s obzirom na obveze. Drago mi je što je Hajduk sada stabilniji s novim rukovodstvom. Imaju plan i bore se za titulu. Dinamo je još uvijek broj jedan, ali Hajduk ima šanse. Nisam dugo bio u Hrvatskoj jer sad imamo troje male djece i teško je putovati. Bio sam zadnji put prije osam godina. Sigurno ćemo doći u posjet uskoro. Vjerojatno ljeti jer je tada najljepše.”

Nakon Hajduka Jažić je igrao u bečkom Rapidu gdje ga je vodio slavni Nijemac Lothar Matthäus, pa Kubanu iz Krasnodara, da bi 2006. potpisao za Los Angeles Galaxy u američkom MLS-u.

“Trener u Galaxyju tada je bio bivši izbornik Kanade, pozvao me i došao sam. Uživao sam. Mentalitet je bio drugačiji nego u Europi, baš mi je bio gušt igrati.”

Ondje je svlačionicu dijelio s veličinama poput Davida Beckhama i Landona Donovana, a osjetio je i luksuz života u Los Angelesu.

“Kad dođeš iz Rusije živjeti u Los Angeles, razlika je nebo i zemlja, haha. U Rusiji se baš nikako nisam snašao. Beckham? Što reći, svjetska zvijezda, ali nadasve dobar i jednostavan čovjek. Donovan je bio top igrač također. Svidjelo mi se što smo se svi međusobno družili, kao na fakultetu. Ondje sam upoznao i moju buduću suprugu. Inače, život u LA-u nije baš super kad imaš djece, haha, prvenstveno zbog redovitih gužvi u prometu, ali dok sam bio igrač bilo mi je fantastično.”

Na kraju karijere Jažić je još tri sezone proveo u MLS-u, ali za Chivas USA, nakon čega se prihvatio trenerskog posla. Prvo u kanadskoj reprezentaciji s mladima, a onda i u vlastitoj akademiji u Arkansasu otkud mu potječe supruga.

Bio je Jažić – treba i to istaknuti – i kanadski reprezentativac. U par navrata čak i kapetan, ali nije dočekao nastup na Svjetskom prvenstvu. No nije bio predaleko. Evo, sedam godina mlađi Atiba Hutchinson dio je kanadske postave u Kataru.

“Da, malo sam zakasnio”, nasmijao se Jažić.

“Ali reći ću vam ovo. Igrao sam s Borjanom i Hutchinsonom te trenirao neke od ovih mlađih igrača u reprezentaciji. Drago mi je zbog njih. Naravno da mi je žao što nisam i sam doživio nastup na SP-u, ali predstavljanje Kanade bilo mi je ogromna privilegija i najveća čast koja mi je mogla biti ukazana.”