KOMENTAR Nudila se cijela ruka, poljubio se prst(en)…

Uncategorized 14. ožu 201923:43 > 23:43
Dean Mouhtaropoulos/Getty Images

Kao i uvijek, tek koju minutu po svršetku, prvi u gradu čitate osvrt na sportski događaj tjedna. Samo na Sportklubu...

Nije teško pronaći kut za utjehu nakon ovakvog poraza. Dinamo pamti mnogo teže, bolnije, neprobavljivije euro neuspjehe od večerašnjeg.

Nije neki problem pronaći niti poneko opravdanje, usmjeriti prst na nekog drugog. Suca, nesreću, ozljede, ako baš ne ide drukčije – na suparnika…

Uvjeren sam više nego ikada da je Bruno Lage svih ovih dana sa strategom Modrih, ali i svima nama, igrao perfidnu, ali vrlo duboku psihološku igru. Baš kao u pokeru, činilo se da povlači poteze na rubu ludila i izaziva rekacije kao kada bismo sjeli za stol “pun riba” i iz ruke u ruku se čudili kako najveća budala ima sve veću gomilu love pred sobom…

Povezano

Benficin trener krenuo je u uzvrat s navodno sedam rezervnih igrača koji u prvom poluvremenu nisu napravili ništa da bi zabrinuli Bjelicu i Livakovića. Tek poneki dalekometni pokušaj…

A onda se u nastavku dosta toga promijenilo. Te rezerve počele su stvarati pritisak, postupno se otvarati, a do koridora prema vratima Vlachodimosa stizali bi i njihovi zagrebački gosti…

Najteži trenuci bili su između 67. i 80. minute, kad je i pao pogodak za produžetak. Prolazilo mi je tada glavom kako hrvatski prvak prvi put u ovom dvomeču izgleda kao – Moreirense!

Klub kojeg smo često danas i jučer spominjali, jer navodno je on Benficin veći prioritet od Modrih. Vraga! Uragan iz završnice pokazao je cijelu sliku, duboku istinu – Lage, namjerno ili slučajno, uljuljkao je Dinamovce da pomisle kako će ti rezervni igrači sami od sebe pasti pred tvrdim bedemom…

Jer, kako drukčije objasniti činjenicu da se naš predstavnik gotovo 75 minuta u potpunosti branio do te mjere da sam se na ulasku u zadnjih 20 sasvim legitimno zapitao:

“Jel’ to sad Benfica toliko stisnula ili se Dinamo previše povukao?”

“Ili nismo imali uvjerenja da možemo ili je Benfica bila toliko superiorna da nam ništa nije dala”, pojačao je dilemu Bjelica nakon utakmice.

Kokoš ili jaje?

Kako god glasio odgovor na to primordialno nogometno pitanje, njegova posljedica uvijek je gol u mreži. Nešto je ušlo, nešto je i moralo ući od silnih pokušaja koji su u tom razdoblju letjeli u i oko Livakovića.

I s tim nemam problem, ali imam s onim što je uslijedilo – šanse, mrtve, pokopane i već beatificirane prilike za pobjednički povratak u Zagreb!

#related-news_0

Kad je zapeklo pod guzom, noge su proradile, pojavili su se driblinzi, okomita protrčavanja, ofenzivniji izlasci bekova…

Odjednom Benfica više nije djelovala baš tako superiorno!

Neću kriviti Gavranovića, Gojaka ili Atiemwena, reagirali su sukladno svojoj igračkoj klasi. Ali, cijela trenerska struka, cijeli ešalon nogometnih intelektualaca u Hrvata pa i šire trebala bi se nakon ove utakmice zapitati:

Ima li smisla razmišljati samo o obrani 90 minuta, bez obzira na protivnika, stanje na terenu, stanje s ozljedama, rezultat iz prve utakmice… Je li prirodni poredak stvari u nogometu da jedna momčad cijelu utakmicu provede ne imajući za cilj protivničku mrežu?

Je li sustav prve i uzvratne utakmice po principu “gol razlike” protuprirodni blud prema svetim knjigama nogometa u kojima je težnja za pobjedom jedan od osnovnih postulata?

Ne znam, neka razmišljaju, neka istražuju i neka zaključuju oni kojima je to struka i poziv. Moj nije. Moja zadatak je primijećivati.

https://twitter.com/sporgazetesiamk/status/1106327053874409472

A večeras sam primijetio da se nudilo više od još jednog “junačkog pada na vrućem gostovanju kod velikana”. Od još jedne moralne pobjede zbog sudačke krađe u 22. minuti, od još jednog zadovoljavanja kušanjem prsta dok nudi se cijela ruka.

Prsta i prstena, zbog kojeg je Dinamo protivnika iz Lisabona predugo tretirao kao moćnog ‘dona’ pred kojim glava sama pada…