Kako stvari stoje, nastavka PL neće biti. Epidemija u Britaniji tek treba dosegnuti svoj vrhunac i nikako nije realno da se nogometna liga, bilo koje sportsko natjecanje, reaktivira tada kada je to predodređeno prilikom privremene obustave (4. travnja za PL).

Pandemija koronavirusa nova je situacija u kojoj se našao naš svijet. S takvim nečim još se nismo imali priliku susresti. Velikih epidemija i pošasti je bilo, ali nikada nije postojao ovako opasan potencijal za širenje izvora bolesti. Svijet je patološki globaliziran, sada je to neosporno.

Efekti sportskih natjecanja, odnosno njihova gotovo unisonog obustavljanja, izazvat će probleme na puno razina, najteže će pogođenom biti ona ekonomska. Kakvo će biti međudjelovanje recesije na sportskom tržištu i one u globalnoj ekomoniji, teško je predvidjeti, ali gotovo pa je sigurno da će ono postojati…

Međutim, postoji još jedan vid utjecaja koji će biti teško mjerljiv. A to je sentimentalni dio priče. Najviše će ga, možda, osjetiti navijači Liverpoola.

Neću vam sada trubiti o onome što već ionako svi znate – o silnim godinama čekanja, o nevjerojatnoj dominaciji Redsa tijekom vjerojatno najdominantnije premierligaške sezone ikad viđene. Pisat ću o pojedinim apelima da se Premier liga obustavi. Da se poništi. Da sve napravljeno ode u zahod kao da se nikada nije dogodilo. 

West Hamova potpredsjednica Karen Brady jedna je od najcitiranijih pripadnica te struje. Iako se jučer pojavila informacija, koju je proširio The Telegraph, kako su se klubovi iz PL navodno dogovorili da priznaju naslov prvaka Liverpoolu, koja god odluka bude donesena, u javnosti je dosta zastupljeno i mišljenje koje nije u potpunosti usklađeno s takvim rezoniranjem.

Gospođa Brady, među ostalima, zalaže se za to da se sezona jednostavno – poništi. I znate što ću vam reći? Argumenti definitivno postoje.

Jer, većina javnosti situaciju promatra iz previše jednostrane perspektive: one Liverpoola. Logično je. Ali, u cijelu priču upetljani su i drugi klubovi. Kako je do kraja prvenstva ostalo još dosta utakmica, jasno da puno toga nije razriješeno. Zapravo, ništa osim toga tko će biti prvak nije jasno – tko će u Ligu prvaka, a tko u njene pretkvalifikacije, tko će u Ligu Uefe.

Ne zna se ni tko ispada iz lige, što je u slučaju Premier lige puno važniji problem od onog u kojem se nalaze upetljani u gordijski čvor pozicija između 4. i 11. mjesta, koje dijeli samo devet bodova. Devet bodova u osam utakmica. Puno toga moglo se promijeniti…

Kako stvari stoje, za to prilike neće biti. Epidemija u Britaniji tek treba dosegnuti svoj vrhunac i nikako nije realno da se nogometna liga, bilo koje sportsko natjecanje, reaktivira tada kada je to predodređeno privremenom obustavom (4. travnja za PL).

Sve je izvjesnije da će biti teško privesti sezonu kraju, čak i uz ad hoc mjere koje se sada predlažu sa svih strana. Tako, primjerice, možemo čitati o idejama da se završnica Lige prvaka odigra bez gledatelja, na jednoj lokaciji, kao košarkaški Final Four.

Slične ideje javile su se i u pogledu organizacije nastavka natjecanja u Premier ligi, a o tim problemima već uvelike razmišlja i NBA liga, koja bi se mogla prikloniti putu kojim je krenula kineska CBA liga. Naime, Kinezi su nakon jenjavanja epidemije u svom dvorištu nastavili košarkaško prvenstvo, jedno od financijski unosnijih na svijetu, ali sve utakmice igrat će se na jednoj ili dvije lokacije, naravno bez gledatelja.

Tako nešto mogli bi primijeniti i u NBA ligi, ali najprije stvari trebaju staviti pod kontrolu. Zasada nema naznaka da se u tome uspjelo, a tek nema naznaka da su to uspjeli napraviti Englezi, odnosno Britanci. Koji, čini se, još nisu ni odlučili kakav će stav zauzeti pri borbi s koronavirusom – hoće li sve prepustiti slučaju, odnosno zaigrati na kartu “imuniteta stada” i pritom se svjesno odreći nekoliko stotina tisuća života starijih i teže bolesnih…

Ili će se, što je puno logičnije, prikloniti struji koja zasad vlada u ostatku Europe. Spuštanje svih društvenih aktivnosti na vrlo nisku razinu, ograničavanje socijalnog kontakta, što mnogi označavaju kao ključni faktor u borbi protiv ranog bujanja pandemije.

Jer, važno je i to reći, iako je ovo sportski portal – o jednoj stvari posebno se treba razmišljati. Ako se dozvoli da se zarazi ogroman broj ljudi u početnoj fazi borbe protiv ove pošasti, sigurno je ovo:

=> smrtnost će biti puno veća nego u drugoj krajnosti, s obzirom da bolnički kapaciteti neće biti dostatni, kao niti kvaliteta bolničke usluge, infrastrukture, i njena dostupnost…

U svjetlu svega napisanog, nije izvjesno da će se Premier liga UOPĆE NASTAVITI. Barem ne do ljeta…

Kao realna opcija, dakle, nameće se mogućnost zaključivanja prvenstva. Mislim da neće biti spora o predaji naslova Liverpoola, ali bi moglo biti “sporova” u godinama koje dolaze…

– Nitko ne želi da ovaj naslov pored sebe ima zvjezdicu – požalio mi se jedan navijač Redsa ovih dana, a drugi je koji dan kasnije prisnažio:

– Mi zapravo i ne želimo ovakav naslov. Neka ponište prvenstvo, igrat ćemo ponovno, osvojit ćemo titulu opet na jednako dominantan način. U inat koroni i onima koji se sad naslađuju s nama!

Naravno, ova dva člana globalno raširene navijačke armije Liverpoola nisu ogledni primjerak svih navijača i njihova mišljenja samo su njihova, međutim, vjerojatno se svi ljubitelji Crvenih sada pitaju:

“Što smo mi to Bogu skrivili”

Da im olakšam život, usmjerit ću ih na pristalice Bournemoutha. Prekine li se prvenstvo i kao finalni uzmu trenutni rezultati i stanja na ljestvici – za što postoji 75% izgleda (navodi izvor iz PL, a prenosi ga Telegraph) – momci s juga Engleske ispast će u Championship. Iako imaju jednak broj bodova kao Watford, koji će se spasiti.

I sljedeće sezone, ako Bog da, opet uživati u bogatom financijskom dijelu kolača koji će PL istresti na njegov račun. Koji će Bournemouth zaobići. Samo zbog gol-razlike slabije za jedan gol! Gol za 3:0 Liverpoolu…

Međutim, uvjerite igrače Eddieja Howea da ga ne bi nadoknadili u preostalih sedam utakmica prvenstva. Možete pokušati, ali ne bih vam bio u koži…

Je li to pravedno? Kako The Cherriesima objasniti da će im se uplatiti tek sredstva iz tzv. parachute fonda, što je tek određena zaštita za klubove ispale iz PL da se ne raspadnu u Championshipu i da je to pošteno? Iako, faktički gledano, nisu bili među tri najgore momčadi lige. Jer, nisu odigrali sa svim protivnicima.

Uostalom, možda su upravo za ožujak i travanj tempirali formu, usvojili nova rješenja na treninzima, pronašli nove načine, taktička oružja…

Ili, dragi navijači Liverpoola, uzmite za primjer navijače vama sigurno dragog Atletico Madrida. Toliko im je sreće trebalo da prežive i u suludom raspletu dobiju utakmicu na Anfieldu. A zbog čega? Da bi ostatak sezone bio poništen?

Zar su taj nevjerojatni dar s nebesa iskoristili samo kako bi naudili Kloppu i Liverpoolovom navijaču?

Ili se prisjetite Milwaukee Bucksa i Los Angeles Lakersa. U sezoni koja je imala potencijal da nam ponudi najuzbudljiviji, najkvalitetniji, možda i najizjednačeniji playoff ikada u povijesti, dogodilo se ovo. A Bucksi i Lakersi bili su glavni kandidati za super-finale, za mega događaj kojeg bi pratio cijeli svijet.

Sada su svedeni na mjerenje tjelesne temperature u svojim domovima i traženje nedostataka u značkama i atributima svojih izvedenica u NBA 2K svijetu…

Život nije pravedan.

Život, to je patnja.

Poručio nam je to jasno Aleksandar Solženjicin. Što ćemo s tom istinom, na svakom je od nas. Vremena za introspekciju i kontemplaciju imamo na bacanje, posebno sportaši.

Iskoristimo ga da dođemo do novih spoznaja o sebi samima, o načinu kako doživljavamo nepravde oko sebe. I da generalno zaje*emo tu koronu!