Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRCMladi perspektivan stoper, hrvatski reprezentativac koji sa samo 18 godina igra u Ligi petice, kao igrač Tottenhama u bundesligašu HSV-u proživljava svoje najbolje trenutke karijere. O HSV-u, Bundesligi, Tottenhamu, reprezentaciji, Hajduku kao i svemu ostalom iz svoje karijere pričao je s našom Ines Švagelj.
Da krenemo od sadašnje situacije. Proživljavate najbolje trenutke karijere. Kako je u HSV-u?
“Za sada mi je stvarno lijepo. Taman sam našao i stan i sve je super što se tiče vanjskog života. Na terenu je sve super. Svi igrači su me primili kao da sam ovdje godinama. Svi ljudi u klubu su me prihvatili super, tako da stvarno nemam niti jednu riječ protiv.”
Osvojili ste i nagradu za najboljeg mladog igrača prošlog mjeseca. Sve nekako zapravo stvarno ide kako treba?
POVEZANO
“To je bilo par dobrih utakmica. Stvarno sam presretan. Nadam se da će biti još takvih. Samo treba nastaviti i raditi.”
Prema Sofascoreu, najbolji ste po osvojenim zračnim duelima u Ligama petice. Biste li rekli da je to vaša najveća snaga ili nešto drugo?
“Mislim da mi je to najveća snaga. Ima još par stvari u kojima sam dobar, ali mislim da mi je to broj 1.”
Sada se vratimo na vaše početke, na Split i Hajduk. Četiri generacije u obitelji Vušković su stoperi. Jesu li oni utjecali na tu odluku da vi budete isto stoper? Kako je došlo do toga da ste stoper?
“Mislim da me je jedan od prvih trenera stavio na poziciju stopera. Dobro me je išlo. Meni su moji pomagali, otac i brat, kako biti stoper. Nije bilo niti malo problema što se tiče toga. Tako je to reći krenulo.”
Koji je najbolji savjet koji su vam dali? Oni kao stoperi, i brat, i tata.
“Da treba uvijek biti fokusirana svaku minutu utakmice. Treba se igrati do zadnje sekunde jer može pasti gol u prvoj sekundi i u zadnjoj. To bi ja rekao da su dvije najbitnije stvari.”
Zanimljiva crtica iz obitelji Vušković je da je vaš tata propustio debitirati za Hajduk zbog rođenja sina Marija. Jel vam pričao možda te anegdote?
“Pričao mi je to, ali ne puno i davno. Tako da se iskreno i ne sjećam.”
I dalje ste najmlađi debitant u HNL-u. Nitko nije bio mlađi od vas sve do sada. Koja su sjećanja na taj derbi na Maksimiru, na te minute? Bio je težak poraz Hajduka, ali vjerujem da ima i nekih lijepih sjećanja. Ipak je to da bi sa 16 godina i dva dana u HNL-u?
“Stvarno, bio sam presretan što sam debitirao. Bio je malo teži debi, pogotovo protiv Dinama. Još smo izgubili 4:0, ali pamtim samo lijepo. I dalje sam presretan što držim taj rekord. Stvarno mi je bilo prelijepo vrijeme u Hajduku. Zahvalan sam im svima i to je to.”
Taj Hajduk, znamo da je to i teška sredina. Nema i dalje titule, titula se i dalje čeka…Znamo da je dolje taj pritisak. Kako ste se vi nosili s time sa 16 godina?
“Mislim da meni nije bilo toliko pritiska jer su svi znali da sam mlad i da ću griješiti. Svi su stajali uz mene, pomagali mi, bodrili me. Mislim da nisam ja imao toliki pritisak kao drugi igrači. Drago mi je i nadam se da ćemo što prije osvojiti trofej.”
Dobro, odigrali ste samo 11 utakmica za Hajduk. Vjerujem da ste ostali da biste više osjetili taj pritisak i taj stres koji je dolje u Splitu.
“Je naravno dolje je velik stres. Pogotovo jer dugo godina nismo osvojili prvenstvo. Iako mislim da su dva Kupa puno pomogli tome u zadnjih par godina, ali mislim da se trofej sve više bliži i bliži i nadam se da će biti šta brže.”
Iz tog perioda Hajduka tko vam je bio najdraži suigrač, tko vam je najviše pomagao sa savjetima kako da se što bolje prilagodite tom seniorskom nogometu?
“Svi stoperi su mi stvarno puno pomogli. Borevković je bio tada, Awaziem, Simić. Mislim da sam najbolji bio sa Simićem jer je on igrao i sa bratom. Tako da njega mogu izdvojiti kao stopera koji mi je puno pomogao. I Ferro isto. Tako da stvarno sam svima zahvalan što su mi puno pomogli se razvijati.”
Koji je najbolji savjet koji ste čuli dok ste ulazili u taj seniorski nogomet?
“Pa ništa. Samo da probam igrati šta je jednostavnije. Da nema veze ako pogriješim, da se to svakome događa. I da pokušam biti koncentriran od prve do zadnje minute i dati sve od sebe i to je to.”
Rekli smo odigrali ste samo 11 utakmica za Hajduk, ali imate li neku najdražu koja Vam je ostala u lijepom sjećanju?
“Imam da. Prva utakmica protiv Osijeka u Kupu kad sam dao svoj prvi gol. I utakmica proti Šibenika na Rujevici kada smo osvojili kup. Te dvije su mi baš ostale u sjećanju.”
Nakon Hajduka, posudba u poljski Radomiak. Koliko je bilo teško otići iz te neke poznate sredine? Znate Split, znate sve što se dolje događa, znate ovu našu ligu. Više manje naravno jer niste puno vremena proveli u našem seniorskom nogometu. Koliko je bilo teško otići u nešto nepoznato, u Poljsku? Kakva su iskustva od tamo?
“Bilo je teško jer sam se morao odvojiti od obitelji i prijatelja. Ali mislim da mi je vrijeme u Poljskoj pomoglo što se tiče sazrijevanja i u životu i u nogometu. Zahvalan se za svoje vrijeme u Poljskoj i to je to.”
Tko vam je najviše pomagao u tim trenucima kad ste morali preskočiti iz hrvatske lige i otići u inozemstvo?
“Par igrača iz Hajduka mi je i dalje pomagalo sa savjetima. Otac, brat, svi su me borili. Iako bi napravio par pogrešaka, svi su stajali uz mene, bodrili me, pomagali. Imao sam puno potpore.”
Kako su iskustva iz poljske lige? Dajte nam približiti malo poljsku ligu za nas koji smo tu u Hrvatskoj i koji možda i ne pratimo tu ligu toliko.
“Ima puno duela. Zahtjevna je pogotovo za mladog igrača. Treba biti jak, spreman fizički i psihički za podnijeti to. Mislim da je dobra liga za razvijanje mladog igrača. Meni je stvarno puno pomogla.”
Znači bio je dobar potez otići iz Hajduka u Poljsku za vas. Pošto vidimo da ste sada najbolji u osvojenim zračnim duelima? Točno to što sad pričate.
“Je, mislim da mi je stvarno puno pomoglo vrijeme i u Poljskoj i u Belgiji da se razvijem u što boljeg igrača. I stvarno je svaka stepenica ajmo reći koju sam napravio kroz karijeru, mislim da je bila prava i stvarno sam presretan i to je to.”
Što pamtite iz Belgije? Kako vam je bilo tamo?
“U Belgiji pamtim stvarno dosta toga. Imao sam stvarno dobre suigrače. Bila je vrlo zanimljiva grupa, puno stranaca. Imao sam i Matiju Frigana gore i poslije je došao Franjo Ivanović. Tako da imao sam i nekih naših i stvarno bile su dobre utakmice. Zanimljive i isto su mi puno pomogle u razvoju. Tamo je liga malo brža, malo intenzivnija. Tako da mi je i to pomoglo za naviknut se za veće levele. I pamtim par utakmica naprimjer protiv Club Bruggea kada sam dao lijep pogodak. I zadnje utakmice sezone kada sam trebao ići. I prvu utakmicu protiv Cerclea Bruggea kada smo dobili 3:0. To mi je isto prva u sjećanju zato jer je bio top protivnik. I to je to.”
Sa 16 godina dobili ste ponudu Tottenhama. Kakav je bio osjećaj dobiti ponudu Tottenhama, kluba iz Premier lige koja je najjača liga na svijetu?
“Osjećaj je bio stvarno vrhunski, bio sam presretan. Otac me nazvao, rekao je da se samo čeka moj potpis, da me oni stvarno žele. Pokazali su mi projekt. I stvarno mi se svidio. Nisam puno razmišljao. I dan dana sam presretan i zahvalan na tome.”
Rekli ste jednom prilikom da ste imali priliku Manchester Cityja. Zašto ste odbili City? Sad bismo možda imali hrvatski tandem Gvardiol – Vušković?
“Mislim da je Tottenham bio puni pogodak jer su mi predstavili super projekt. Manchester City ima puno, puno, puno mladih igrača. Nisam htio biti samo broj. U Tottenhamu su me predstavili kao jedan od top projekata. I stvarno mi je to u tom trenutku puno značilo. To je presudilo ajmo reći.”
A da City pozove sad za par godina?
“Iskreno nemam pojma. Razmišljam korak po korak. Trenutno mi je super. Dobro se razvijam. I nadam se da će samo tako nastaviti.”
Kad smo kod Tottenhama, što se dogodilo ovog ljeta, kako ste na kraju završili u HSV-u, a ne ostali u Engleskoj?
“Pa, imao sam baš jaku konkurenciju. Skoro pa nemoguću. Dva, mislim čak i jedna od najbolja stoperska para na svijetu. Micky van de Ven i Romero. Tako da od njih sam mogao samo učiti. Bilo je teško igrati ispred njih. Pa čak i nemoguće. Mislim da je ovo bio pravi potez da odem na posudbu u Bundesligu. Bilo mi je super iskustvo trenirati sa takvim igračima. I to je to.”
I onda sada HSV. Vjerujem da je tu puno utjecaja imao brat Mario. Kako ste i Vi proživljavali to sve što se dogodilo njemu?
“Mislim da nam je Mario stvarno svima puno pomogao. Kako on reagirao i kako se borio sa svime time. Da je možda bio netko drugi, možda bi sve bilo drugačije. Ali, zahvalan sam što ima brata kao što je on. I primjer i u svakom pogledu. I mislim da je on bio jedini razlog zbog koje sam došao u Hamburg. Zbog ljubavi Hamburga koju su pokazali prema Mariju. Zbog podrške. Zbog kluba. Zbog svega. I stvarno sam presretan što sam ovdje.”
POVEZANO
Hoće li se on vratiti sada još jači?
“Gledam ga kako i koliko trenira. Mislim da će se vratiti puno bolji nego što je završio. Mislim da je završio na top, top levelu.”
San je, vjerujem i zaigrati sa bratom? Iako, u HSV sumnjaju da će vas uspjeti zadržati ako nastavite s ovakvim sjajnim izvedbama. Ne znaju baš hoće li vas možda Tottenham i prodati?
“Pa iskreno ne razmišljam još o idućoj sezoni što će biti. Naravno san mi je, to mi je sam broj jedan da zaigram sa bratom na vrhunskom levelu. I nadam se da će se to jednog dana desiti. Ali korak po korak, on se vraća dogodine. Ja imam još puno, puno pred sobom. I vidjet ćemo što će se dogoditi sve.”
Nakon Ekstraklase, nakon HNL-a, nakon Belgije, Bundesliga. Kako je igrati u Bundesligi?
“Mislim da je jedno vrlo dobro iskustvo. Ima stvarno top ekipa, top vrhunskih igrača. Mislim da je liga, naravno u Ligi petice, stvarno super. Ne znam što je drugo reći osim top liga.”
Ne stojite loši na tablici, 11. ste momčad Njemačke, a uzmimo u obzir da se HSV vratio prvi put nakon sedam godina u taj elitni rang natjecanja?
“Mislim da smo dobro startali u ligi. Imali smo težak poraz protiv Bayerna, ali mislim da se stvarno dobro razvijamo. Da dobro igramo. Da smo stvarno dobra ekipa. Imamo super atmosferu na treninzima i na utakmicama. I navijači nas podržavaju u svakoj sekundi. Tako da mislim da smo na pravom putu.”
Sad ste spomenuli baš Bayernu. To je bio vaš debi u Bundesligi u trećem kolu. Kakva su sjećanja? Težak poraz, ali vjerujem da ima lijepih sjećanja sa Allianz Arene?
“Igrati protiv Bayerna je ostvarenje jednog dječačkog sna i stvarno sam presretan što sam igrao protiv Bayerna i Kanea. Mislim da je to bilo jedno super iskustvo. Treba izvući što je moguće više stvari iz te utakmice.”
Bayern, vidite li ga i Vi kao favorita za osvajanje titule? Znamo da su višestruki prvaci, sad su dobili Borussiju u Der Klassikeru. Kako vidite Bayern? Imaju li konkurenciju?
“Mislim da su najbolji u ligi. Mislim da imaju konkurenata 2-3. Mislim da su super ekipa. U nogometu se nikad ne zna, tako da ne mogu reći da će osvojiti. Mislim da su jedni od glavnih favorita.”
Igrali ste protiv njih. Znate kakvi su, koje su njihove snage, koje su njihove mane. Zato pitam.
“Mislim, nisam još igrao protiv puno ekipa, tako da nisam pamentan, ali su stvarno top ekipa. Imaju dobrog trenera, dobrog igrača na svakoj poziciji. Tako da mislim da su jedni od glavnih favorita.”
Bundesliga je dosta kompetitivno natjecanje, to znamo. Vi ste na 11. mjestu, a do mjesta za Europu dijeli vas samo tri boda. Kako gledate na to? Koji su neki ciljevi sa HSV-om?
“Nama je cilj igrati svaku utakmicu što je bolje moguće. I kretati sa utakmicu po utakmicu, trening po trening. Ali mislim da smo stvarno dobra ekipa, da možemo daleko dogurati. I tek je početak lige, tako da ne moramo nigdje žuriti. Trebamo davati sve od sebe i samo treba nastaviti raditi.
U tom debiju u Bundesligi protiv Bayerna, jeste li tada postali svjesni u kakvu ste ligu zapravo došli? I gdje ste to došli? Koliko je to zapravo jaka liga?
“Znao sam sa utakmica s televizije da je stvarno intenzivna liga, da ima top igrača. Ali kada sam prvi put zaigrao protiv Bayerna, znao sam da neće biti lako. Da će trebati puno raditi, kopati. Mislim da mi je ta utakmica puno pomogla. Da naučim svojih grešaka, da ne smijem biti opušten niti najmanje u niti jednoj sekundi. I to je više manje to.”
Koga vam je za sada bilo najteže čuvati u Bundesligi?
“Kanea. Mislim da je on jedan od boljih igrača lige.”
Da se sada osvrnemo i na hrvatsku reprezentaciju. Debitirali ste protiv Češke. Kakav je bio osjećaj zaigrati za Vatrene sa samo 18 godina?
“I to je ostvarenje dječačkih snova. Ja mislim da je to svakome Hrvatu jedan od snova. Bio sam presretan, pogotovo što je to bilo u Hrvatskoj, protiv dobre reprezentacije. Drago mi je što smo vrlo blizu prolaska na svjetsko prvenstvo. I stvarno sam presretan što sam u reprezentaciji. Treba samo nastaviti raditi i probati uzeti svoje mjesto tamo i to je to.”
S obzirom na to seljenje U21, Hrvatska seniorska reprezentacija, čijim se igračem zapravo osjećate?
“Mislim da bi trebalo svakom biti čast igra za bilo koju reprezentaciju. Meni stvarno nije problem se ni spustiti za mlađe uzraste svi su momci, ekipa gdje je stvarno super. Svi igrači su dobri, trener je super u svim uzrastima. Čast mi je igrati za bilo koji uzrast u hrvatskoj reprezentaciji.”
Nema nikakve zamjerke ni Oliću, ni Daliću zbog ovog ciklusa?
“Ma ne, mogu im jedino biti zahvalan što sam tu, što sam dio ove priče i to je to.”
Je li Vam žao što niste bili s Vatrenima u Varaždinu?
“Naravno da mi je žao, ali sam tako presretan što sam uspio pomoći U21 i izborniku Oliću, da dobijemo Ukrajince i da se pokušamo i mi tu kvalificirati. Drago mi je što sam uspio pomoći i to je to.”
Vjerujem da ako nastavite s ovakvim sjajnim izvedbama, da idući Dalićev poziv neće izostati?
“Mislim da samo trebam raditi, davati sve od sebe i da sve što slijedi bi trebalo biti zasluženo i ako se dogodi si naravno bit ću presretan i to je to.”
POVEZANO
Hrvatska je više manje osigurala taj plasman na Svjetsko prvenstvo i Vi biste sa 19 godina potencijalno mogli zaigrati u Americi. Kako vam to zvuči i nadate li se tome?
“Naravno se nadam. To bi bio jedan od najboljih osjećaja u mojoj karijeri. Igrati za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu i jedva čekam da dođe taj dan i nadam se da će doći što prije i to je to.”
Pričamo o Vašoj karijeri, prošli smo toliko toga. Poljska, Belgija, Hrvatska, Njemačka, a sve se to izdogađalo u samo dvije godine. Jeste li očekivali takav brzoplet i rasplet svega? Je li vam to dolazilo kao neki šok?
“Mislim da još nisam svjestan da sam napravio toliko puno, da sam prošao kroz toliko država, ali sve mi je to puno značilo za moj razvoj po osobi i po igraču. I stvarno sam presretan kako se sve izdešavalo i šta sam bio, gdje sam bio. Presretan sam i samo tako trebam nastaviti.”
Ostanak u Spursima, igrati za Spurse, ostanak u HSV-u. Koji su neki planovi za bližu, dalju budućnost?
“Jedan cilj je pomoći što više HSV-u i kvalificirati se za Svjetsko prvenstvo sa Hrvatskom i biti na Svjetskom prvenstvu. To su mi glavni ciljevi za sada. Što će poslije biti, ne znam. Nadam se da će sve biti super kao do sada i to je to.”
Ima li neki klub za koji ste odmalena htjeli igrati, a da nije Hajduk, to znamo da jest?
“Pa… Real Madrid je Real Madrid, ali svaki klub za koji se igra je čast i privilegija. Nemam poseban klub osim Hajduka.”
Kad smo spomenuli Hajduk, za kraj, kako vidite Hajduk ove sezone?
“Mislim da su dobra ekipa, imaju dobrog trenera i stvarno se nadam da će ove godine osvojiti ligu. Nadam se da će što više pobjeđivati i bodrit ćemo ih što je više moguće.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!