Hrvatski stoper Matej Maglica igra svoju prvu sezonu u Bundesligi. Ovog 25-godišnjaka iz Slavonskog Broda ove sezone u dresu Darmstadta pratite samo na Sport Klubu!

U inozemstvo je otišao već sa 17 godina, a od tada do danas put do najjačeg ranga nogometa u Njemačkoj nije mu bio nimalo jednostavan. Matej Maglica za Sport Klub podijelio je svoju priču.

Za one koji te možda ne znaju, tko je Matej Maglica, kako bi se opisao?

“Ja sam Matej Maglica, imam 25 godina. Rođen sam u Slavonskom Brodu, igram tu u Njemačkoj za Darmstadt. U Njemačkoj sam evo već nekih 7,8 godina. I da, to je to.”

Otišao si u Njemačku sa svojih 17 godina, što je bilo najteže na putu do ovog gdje si sada, do Bundeslige?

“Bilo je sve teško što se tiče i nogometa i osobnih stvari. I otići iz Hrvatske i Bosne, ipak sam ja tamo odrastao. Jedan od najtežih dijelova je bio ostaviti prijatelje i baku. Nisam to očekivao u tom trenutku svog života kad se kreće malo i ići van i tako te stvari. Ja sam baš tu napustio, otišao u novu državu i morao sve ponovno upoznavati, učiti jezik, tražiti nove prijatelje. To je bilo najteže, rekao bih, na početku. Kasnije u nogometu, pa dobro ništa nije bilo lako, ali ne bih se žalio da mi je nešto bilo teško nego radom i redom sve dođe na svoje.”

Počeo si u Marsoniji, koji su tvoji najraniji počeci, kako si odlučio baš biti stoper?

“Pa dobro ja sam počeo u Bosni. Od svoje četvrte godine sam igrao u jednom selu gdje sam bio živio i onda sam zadnje dvije godine prije nego što ću doći u Njemačku igrao za Marsoniju, tu neku prvu HNL. Ja sam kao mali počeo u napadu, kao većina igrača na svijetu rekao bih, ali s vremenom sam išao sve više nazad jer sam sve više rastao i ljevak sam. Tako da se ispostavilo da bih mogao igrati na toj poziciji lijevog stopera radi lijeve noge, i lijevog beka sam isto igrao i zadnjeg veznog dugo vremena. Tako da sam eto postao stoper, počeo sam tamo igrati, svidjelo mi se, svidjelo se treneru i eto, tu sam gdje sam.”

Rekao si da ti je bilo teško ostaviti prijatelje, ali stekao si i neke nove. Onog kojeg je hrvatska javnost u zadnje vrijeme dobro upoznala je Marco Pašalić s kojim si igrao u Stuttgartu. Kakav je Marco privatno, vidjeli smo da je na terenu i više nego solidan?

“Pa Marco i ja smo se upoznali u Stuttgartu i rekao bih da je to bila, neću reći ljubav na prvi pogled, nego prijateljstvo na prvi pogled. Dobro smo se sporazumjeli, ipak smo obojica rodom iz Hrvatske. Ipak je on tu u Njemačkoj odrastao i rodio se. Iz Slavonije je isto kao i ja, tj. moja mama. Bili smo skoro svaki dan skupa, doslovno smo, kad bi moji išli dolje ili njegovi živjeli skupa dva tjedna kod mene u stanu. Bilo nam je lijepo, bilo je super te dvije godine, godinu i pol. A za Marcov potencijal to sam ja znao tada i to je znalo dosta ljudi. Žao mi je samo što nije ostao u Njemačkoj tada. Nije bilo do njega, ali u svakom slučaju imao je potencijal i mogućnosti da uspije i u Bundesligi jer sam ja prije ili kasnije znao da će on negdje eksplodirati, jer s njegovim kvalitetama, time što on posjeduje, svojom lijevom nogom, šut, igra, Marco je igrač kojeg Hrvatska nema i jako mi je drago radi njega. Pisao sam mu poruku, čestitao na pozivu, na tome što je igrao. Jako mi je drago da je igrao, da je bio tamo i pokazao svima što zna i sad je na njemu da nastavi raditi, da se ne opušta i ako Bog da, da tako nastavi.”

Kad smo već kod reprezentacije, jesi li gledao Hrvatsku, plasirali smo se na Euro, stižemo tebi u Njemačku?

“Pa da, bio sam u Hrvatskoj i Bosni sad par dana i gledao sam utakmicu s Latvijom, ovu drugu sam gledao isto tu od kuće. Očekivao sam te dvije pobjede, da nema tu nikakvih komplikacija, ali smo sami sebi zagorčali život, ali hvala Bogu sad smo na Euru i Hrvatska dolazi u Njemačku. Drago mi je, nadam se da ću gledati ako ništa, vidjet ćemo gdje ću biti, nemam pojma.”

Bi li napravio isto, da imaš neke probleme u Bundesligi, bi li se vratio u HNL, i ako da, gdje srce vuče?

“Mislim da se ne bih vratio u HNL, mislim da to nije za mene. Mislim da mogu puno bolje od HNL-a. Ja tu ligu ne podcjenjujem, ali iskreno se ne bih vratio jer sam tu u Njemačkoj. Ovdje je nekako sve drugačije nego kod nas. Kad bi se to eventualno dogodilo, radije bih se vratio npr. u Švicarsku ili tako nešto, ali nikad se ne zna gdje me put vodi.”

Kad si već spomenuo Švicarsku, kako je bilo u Švicarskoj? Tamo je Maglica igrao za St. Gallen.

“Pa bilo je lijepo, lijepo iskustvo. Isto hrabra odluka da sam otišao tamo i da sam probao. Na kraju se ispostavilo kao super odluka i drago mi je da sam to napravio. Tamo sam ostavio dobar dojam i mislim da su mi tamo vrata uvijek otvorena i to mi je drago, ne samo na sportskoj nego i na ljudskoj osnovi.”

Kakva je švicarska liga u usporedbi na Bundesligu, HNL?

“Pa mislim da je švicarska liga dosta kvalitetna, da ima jakih klubova, da se gradi nešto veliko i mislim da taj nogomet što se igra tamo je na svoj način poseban, da se igra dosta riskantno, ofenzivno i zato i pada toliko golova. U usporedbi s Bundesligom… Pa dobro, o Bundesligi ti nemam što pričati, to ti je velika kvaliteta, igraju igrači svjetske klase i neusporedivo je. Isto kao da uspoređujemo hrvatsku ligu i Bundesligu. Mislim da je to teško usporedivo i radi novca i radi igrača, stadiona, navijača…To je potpuno druga liga. A u HNL-u iskreno nisam sad, tako da ne mogu reći kako je u HNL-u.”

Što se tiče stadiona u Bundesligi, to će biti vrhunska atmosfera i na Euru? Kako si ti doživio prvu utakmicu baš u Bundesligi, u dresu Darmstadta?

“Prva utakmica nam je bila u Frankfurtu, ogroman stadion, 60.000 navijača. To je za mene bila prva utakmica i novi rekord pred ljudima pred kojima sam igrao. Mislio sam da ću to drugačije primjetiti nego sad 20-30 tisuća, ali kad utakmica krene, osjećao sam se kao i u Švicarskoj gdje je pun stadion. Mislim, vidiš ti da su tribine pune i da je stadion pun, ali kad si koncentriran teško je da sad ti pola utakmice misliš ‘joj Bože igram pred 60.000 ljudi, što da sad radim’. Ono, pokušavaš dati sve najbolje, meni je to iskreno svejedno, igrao pred 80 ili 20 tisuća ljudi.”

Samopouzdanje je tu, nema stresa, panike…

“Ma nije da je samopouzdanje, to moraš imati u ovom sportu, ali bez stresa. Što da radim, na kraju krajeva to je samo igra, to je sport, ja tu igru i sport volim tako da… Stres nije nikog daleko doveo.”

U devet nastupa za Darmstadt dao si jedan gol, ali i zaradio dva crvena. Bila je to luda utakmica protiv Gladbacha 3:3, ispričaj nam malo dojmove?

“Mislim da smo super igrali prvo poluvrijeme, vodili smo 3:0. Dao sam gol, svi smo dobro igrali, nisu imali neke šanse da se sad ja sjećam da su pucali na gol. I onda se desila ta situacija na početku drugog poluvremena gdje je sudac svirao ruku nakon provjere VAR-a, moju ruku. I dao mi je crveni karton i penal za njih, što se inače ne daje kao ta dupla kazna, ali eto. On je to napravio iz nekog razloga iako nije bilo jasno vidljivo jesam li dirao loptu rukom…”

Jesi li dirao?

“Ja ti iskreno kažem da nisam. Ali izgledalo je od iza kao da ja guram loptu rukom naprijed, lopta nije promijenila smjer kretanja nijednom, ali eto on je to gledao 3,4 minute i tako odlučio i što da ja radim, moram poštovati i to je to. Ali da rekao bih, prvo poluvrijeme protiv njih je možda bilo naše najbolje poluvrijeme dosad u sezoni. Izdvojio bih Bremen, Augsburg, tu smo igrali cijelu utakmicu dobro protiv obje ekipe, ali protiv njih smo igrali baš dominantno i zasluženo vodili 3:0 i mislim da smo igrali do kraja 11 na 11 da ne bismo primili ni gol, a kamoli izgubili bodove.”

Spomenuo si Augsburg, tamo imamo još jednog Hrvata, Diona Drena Belju koji se vratio i u reprezentaciju. Što kažeš na njegovu igru ove sezone?

“Protiv nas, pa bio je dobar. Igrao je protiv nas, imali smo par direktnih situacija gdje smo se sreli na terenu, vidi se da može još napredovati, da je mlad i rekao bih da ne igra bezveze u Augsburgu i hrvatskoj reprezentaciji tako da sve najbolje o njemu.”

I nije bezveze došao iz Osijeka u Bundesligu…

“Tako je.”

Što se tiče utakmice protiv Bayerna, to je bio težak poraz (8:0) i opet, tvoj crveni?

“Pa je, dobio sam crveni. Dotad smo igrali dobro i imali smo neke šanse iz kontre, polukontre. Stajalo je 0:0, na poluvremenu isto. I nakon te utakmice trener nam je rekao da nema smisla da ocjenjujemo drugo poluvrijeme gdje smo igrali s 9 igrača, s osmoricom na terenu i golmanom. Protiv takvih ekipa kao što je Bayern gdje je prostor tako velik, s tim kvalitetama koje oni imaju, brzinom koju igrači posjeduju je skoro nemoguće se obraniti. Mogu samo reći da sam ponosan na prvo poluvrijeme te utakmice jer smo pokazali da možemo igrati čak protiv Bayerna, a drugo poluvrijeme… Mogu ti garantirati da ne bismo dobili osam golova da smo igrali 11 na 11. Jedino što mogu reći.”

Je li ti to bila i najgora utakmica dosad u Bundesligi, ili ima neka gora? Po rezultatu se čini najgora…

“Rekao bih da mi je najgora bila protiv Union Berlina. Tu smo dobili četiri gola nakon prekida, tu sam se osjećao malen, iako sam jako velik (1.98m, op.a.). To mi je bila najgora utakmica dosad. Ne sad da smo loše igrali, mi smo bili svi dobri, ali dobili smo četiri gola iz četiri prekida i to mi je dosad najgora utakmica, da.”

Kad smo već kod Union Berlina… Ova sezona im je baš loša, prošle sezone su bili top, a sad su baš pali nisko?

“Da. Ne znam, dosta se ljudi pribojavalo toga, jer ipak igraš Ligu prvaka, Kup, igraš Bundesligu, to je utakmica svaka tri dana. Ne znam do čega je, da imaju dobru ekipu, imaju, imaju imena. Sad ćemo vidjeti je li se išta promijenilo nakon ove promjene trenera. Protiv Augsburga igraju doma i tu bi mogli skupiti bodove da se približe Augsburgu i nama, po kvaliteti ekipe nemaju što tražiti tamo dolje, ali to je nogomet.”

Imamo i u Bayernu jednu zvijezdu koja nam je došla, Harry Kane. Pokazao se da je top klasa igrač, možda i prevelik nivo za Bundesligu?

“Kane je… Pratim ga već godinama u Premier ligi i tamo u Engleskoj, Tottenhamu. Mislim da je i njemu trebao taj iskorak iz te lige da pokaže i drugima tko je i što je jer nekako da su igrali još 30 godina ne bi uzeo neki naslov tako da mislim da je u Bayernu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ima sad 30 godina, zašto ne. Ovu ligu on igra bez problema, to se i vidi. Zabija golove kako želi, to je njegova klasa. Nije da kažeš da on stoji na pravom mjestu u pravo vrijeme, nego i protiv nas, njegove kretnje, korištenje prostora, prolazak i odlazak, stalno ga moraš pratiti, opasan je i kad nije opasan. Ne vrijedi bezveze toliko koliko vrijedi i to što su ga toliko platili ovi iz Munchena.”

Najbolji strijelac lige dolazi iz tvog bivšeg kluba, Serhou Guirassy?

“Guirassy je iz Stuttgarta. Nisam ga upoznao osobno jer je on došao na zimu prošle godine, ali sam čuo od menadžera, jer imamo istog, kakav je on ovako kao osoba. On je rekao da je super, da je radnik, uvijek želi dati više, želi pobijediti. Na treningu isto želi dati svaki gol i to se vidi na terenu. Vidjet ćemo gdje će i on završiti. Ne vjerujem da će ostati dugo u Stuttgartu.”

Bi li tako opisao i sebe, osim ovog daje gol, iako daješ i golove nekad?

“Pa je, ja sam radnik i dokle sam došao sam postigao svojim radom i željom i odricanjem i da golove ne dajem toliko, ali pokušavam ih braniti, dajemo sve od sebe, dat ćemo sve od sebe da ostanemo u ligi. To nam je prvi i glavni cilj kako god. Zasad smo iznad crte, ako Bog da da tako ostane i do kraja. Bit će teško, ali to svi znamo. To smo znali i prije, znao sam i ja kad sam dolazio tu da to neće biti sezona bez stresa, da ćemo mi igrati lagano 10. mjesto ili nešto nego da će tu biti svaka utakmica kao posljednja i neka. Treba i to proći, treba i to vidjeti. To je dobro za moju karijeru i radujem se svemu što dolazi.”

Kakva je situacija u momčadi?

“Momčad je top, dečki su odlični, i poraz protiv Bayerna nas nije ubio. Mi znamo što smo mi, znamo što su druge ekipe, znamo da smo mi protiv skoro svakog u ligi autsajderi, ali mi se tog ne bojimo. Znamo što znamo, znamo da znamo igrati nogomet, da smo tu zasluženo i da želimo igrati protiv drugih, a oni moraju protiv nas i to je naša šansa.”

Znači plan je ostati u Bundesligi, ovo vam je tek treći put da ste tu… Ima nade i za vas.

“Ima nade, rekao bi Luka Bulić, a.”

Kako vidiš borbu za vrh, Bayern, Bayer, Stuttgart, Borussia?

“Iskreno ću ti reći, igrali smo protiv Bayerna, Bayera, imamo Dortmund sljedeće godine prvo kolo. Pratim ja i Dortmund, gledao sam dosad sve ekipe u ligi, moje iskreno mišljenje je da ako Leverkusen uspije održati ovaj tempo da ih nitko neće pobijediti jer igraju nenormalan nogomet, ja ono nisam u životu vidio. Ne možeš im uzeti loptu, i kad im uzmeš odmah su tu njih petorica u gegenpressingu i iza stoje ova tri visoka stopera koji su isto brzi. Igraju super nogomet, Xabi Alonso je napravio to nešto svoje. Vidi se da to nije iskopirano. I kad ide, ide, onda daju svi golove, Grimaldo, Frimpong, daje Boniface, Hoffman. Xhaka isto. On je jedan od igrača u ligi koji me najviše dojmio dosad. Jer sam ja tu utakmicu krenuo na klupi, sjećam se da sam baš dosta pratio njega i baš je dečko ono. Ne možeš mu prići, i kad mu priđeš napravi nešto da te izbaci, osjeti pritisak, rješava se lopte na vrijeme. Stvarno je vrhunski igrač i rekao bih da nije bezveze godinama igrao u Arsenalu i bio i tamo kapetan. Na kraju utakmice smo razmijenili dresove, rekao mi je da sam dobar dečko i da nastavim tako raditi, tako da imam dres od Xhake. A imam i dres od Modrića, potpisan!”

Otkud dres od Modrića, od Pašalića?

“Dres od Modrića sam dobio od čovjeka koji mi je našao ovaj stan. On radi u jednoj firmi i veliki je navijač Real Madrida, pola je Španjolac i pola Nijemac. Ide često u Madrid i poznaje ljude koji rade u klubu. Pitao je tamo je li moguće da Modrić potpiše dres i da mi ga da. To je uspjelo i piše na dresu na španjolskom “od Modrića za Mateja od srca” i njegov potpis, dres iz Lige prvaka.”

Modrić igra u 39. Planiraš li i ti toliko dugo igrati?

“Ja se njemu divim. Svaku utakmicu koju ga možemo gledati to je dar za nas sve. Trebamo uživati u tome dok traje i drago mi je da će igrati Euro, to je još dosta utakmica gdje ćemo ga gledati. Ne znam planiram li ja toliko dugo igrati. Ne znam koliko je to igrača uopće uspjelo. Sjećam se Buffona, ali on je isto golman, Sergio Ramos. Kad dođeš do toga da vidiš da možeš igrati s 39, tek onda vidiš da si sve točno radio s 25, 26, 27. Ronaldo isto, nije ni on puno mlađi. Mislim da su to igrači koji svaki dan paze što rade, što jedu, koliko spavaju, koliko piju. To je sve u gram, centimetar se računa. Tako da, divim mu se, ali mislim da ja neću igrati do 39., možda još 10 godina, do 35. i dosta.”

Spomenuo si i da te se najviše dojmio Bayer, tamo igra i Josip Stanišić, kako vidiš njega ove sezone?

“Stanišić je protiv nas ušao, u reprezentaciji vidim ga na desnom bočnom je igrao, ne znam je li to njegova pozicija, ali koliko znam on je stoper. Da nema kvalitete ne bi bio tu di je. Super igrač, nadam se da će tako nastaviti i sve najbolje mu želim.”

Kad bi morao izdvojiti najdražeg igrača iz Bundeslige, tko bi to bio?

“Najdraži igrač. Pa neka bude Leroy Sane. On me najviše dojmio od svih.”

Zarađuje crvene kao i ti (haha) ?

“On se tuče, ja nisam nikoga izudarao (haha).”

Cilj s Darmstadtom do kraja sezone, i ostaješ tu?

“Imam sad tu potpisan ugovor, cilj nam je ostati u ligi, ali nikad se ne zna što će biti do kraja sezone. Uvijek su sva vrata otvorena, najmanje za priču kao i s tobom tako da, vidjet ćemo.”

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.