U novom izdanju naši Krešimir Karačić i Krunoslav Simon ugostili su proslavljenog hrvatskog veslača Valenta Sinkovića. Ovaj se trojac često nađe s kartama i opusti uz partiju bele, a olimpijski pobjednik sada je u društvu dobrih prijatelja najavio Igre i otkrio više o pripremama.

Za početak standardno, kako si?

Super sve, zdravi smo, spremni, olimpijska je godina. Ujutro sam odradio trening, popodne imam drugi, raspored je gust, ali za vas se našlo vremena. Samo me nemojte previše stresirat da bude dobar trening popodne (smijeh)…

Kako ti izgleda dan u ciklusu priprema za Olimpijske igre?

Ujutro smo od 8 na Jarunu, ujutro veslamo, to nam je sad kasnije nego inače jer smo obično počinjali od 7. Dobro dođe malo više sna. Nakon toga ručak, druženje s djecom pa popodnevni trening – ponekad na vodi, ponekad teretana, trčanje, svašta. Pazimo na prehranu, ali nije baš da moramo paziri na svaki gram, mogu si dati oduška, nije problem pojesti malo više. Čamac nosi težinu pa kila-dvije više ne smeta. 

Nakon osvrta na partije bele, reci ti nama jesi se ikada napio?

Jesam, naravno, sve ima svoje vrijeme. Malo je nezgodno jer ne pijem često pa je izazov naći crtu kada treba stati, ali bilo je situacija kojih se ne sjećam… Nakon zlata sve vas častim, Kruno zna da smo si dali oduška i nakon zlata u Riju, dok u Tokiju baš i nije bilo dopušteno. U selu općenito kad netko osvoji medalju, svi se nađu i vesele. Lijepo je to kad se svi hrvatski sportaši vesele zajedničkim uspjesima.

Vratili ste se u dvojac bez kormilara, pisalo se da braća Lončarić nisu to dobro primili. Što se tu događalo?

Ma da, malo su se nespretno dečki izjasnili, ispalo je neugodno, ali mi svi zajedno treniramo. Sigurno im nije bilo svejedno jer su u toj disciplini izborili Pariz, a sada će ići u našu disciplinu i moraju tu pokazati da su najbolji od hrvatskih posada, ali to bi morali pokazati u svakoj disciplini. Ipak, svjesni smo svi da smo mi kandidati za zlato, a dečki još nemaju šanse za medalju. Zajedno treniramo i dobar je sparing, fizički se borimo i oni rastu da bi sljedeće godine mogli konkurirati za medalju. 

Koji su vam planovi dalje?

Neki domet veslanja su kasne tridesete, mi imamo još ambicija. Volimo to što radimo svakodnevno, imamo motiva i to nas gura. Vidimo da s godinama nismo više toliko dominantni, moramo gađati natjecanja, više ne možemo uvijek dati maksimum niti očekivati da ćemo pobijediti sve utrke u sezoni. Tempiramo se za najvažnija natjecanja i to je to. 

S obzirom da ste navikli na pobjede i zlata, budete li razočarani srebrima ili broncama?

Zavisi, ponekad. Nizozemci su sad na Svjetskom prvenstvu stvarno bili bolji, dali smo sve od sebe i trenutno nismo mogli jače. Nije nam se često događalo da nas netko pobijedi kad smo na maksimumu. Razočarani smo bili onim četvrtim mjestom, zakon brojeva – dogodilo se jednom u petnaest godina i eto. Općenito nas ne dira previše što javnost misli, PR tim nam često govori da ne spominjemo toliko ta zlata, ali mi stvarno idemo po zlato. Da mi netko sad kaže “Dat ću ti srebro u Parizu”, ne bih ga uzeo. U Londonu nam je srebro u četvercu u prvom trenutku bilo veliko razočaranje, osjetili smo da smo vrijedili za zlato, kasnije smo se ipak zadovoljili medaljom s Olimpijskih igara. 

Koliko se teško oprostiti od profesionalnog sporta, kako gledaš na to da će doći i taj dan?

Svakome fali kad prestane i bude im žao što su prestali. Ako tijelo uđe u te godine kad više ne ide i krenemo gubiti, sumnjam da bi mi bio gušt veslati da nemam šanse za medalju, ali ne znam, možda. Definitivno smo pali jednu razinu, ali i dalje se borimo za zlata i super je dok se borimo za medalje. Vjerojatno bih se ostavio sporta da nemamo više nikakve šanse. 

Jesi kad razmišljao što ćeš nakon sporta? 

Razmišljam o tome sve više i više, svakako ostajem u sportu. Sviđa mi se trenerski posao, ima tog adrenalina, dinamičan je život, slično kao sportaši. U zadnje vrijeme me odvaja ta misao jer i profesionalni trener mora biti posvećen kao i sportaš, nemam vremena otići negdje na jedan dan s obitelji, to ne mogu ni vrhunski treneri. To su fanatici koji imaju isto radno vrijeme kao i mi, mislim da bi bio dobar trener, ali eto ne znam jesam spreman nastaviti s takvim rasporedom.

Jel vam nekad smeta što niste dovoljno nagrađeni za svoje uspjehe? Znamo koji se iznos dobije za olimpijska zlata, razočaravujuće je…

Mi smo taman ušli u vrh nakon ekonomske krize, uzeli smo prvo zlato 2010. i dobili 25 tisuća kuna. Navikli smo na veslače, npr braću Skelin koji su dobivali aute, sponzore i slično… Mi smo bili razočarani i ljuti jer za srebro u četvercu nismo dobili ništa. Sada shvaćamo kako sve funkcionira, nemamo problema s tim. Teška je tema, česte su usporedbe nogometa, tenisa, muškog i ženskog sporta… veslanje nije toliko popularan sport i takvo je tržište, to je tako. Znam sportaše koji treniraju puno više od nas, a nemaju ni prosječnu hrvatsku plaću. Zaradio sam dovoljno, mogu uštedjeti i imam za život. Nemam milijune niti dovoljno da ne moram raditi cijeli život, ali ovo je u redu. 

Čudi me da vam nisu Saudijci prišli… Jeste imali pozive veslati za neke druge reprezentacije?

Jesmo, Azerbejdžan je ušao u veslanje i počeo ulagati. Imali smo ponudu, ali nismo nikad ozbiljno o njoj razmišljali, imaju dobre nagrade za Olimpijske igre – milijun eura za olimpijsko zlato, u takvoj bi reprezentaciji zaradili puno.

Javnost bi sigurno bila razočarana, kad su Jakov Fak i Ajla Tomljanović otišli bili su svojevrsni ‘izdajnici’.

Da, sada veslači rijetko mijenjaju države jer nakon prelaska ne smiju nastupati dvije godine. Jakov Fak je prešao kako bi mogao nastaviti trenirati, ne zbog novaca, to ljudi često ne znaju…

Ima li nešto za čim žalite?

Nemamo baš nešto veliko, bio je žal nakon srebra, ali je nekako lakše nakon dva olimpijska zlata. 

Tu je šah ispred nas, u tome si sjajan, Alojzije Janković te stalno zove na turnire… Koje još sportove voliš i pratiš osim veslanja?

Da, da, pozdrav Alojziju, igrali smo tenis zajedno. Volim tenis, ali o rezultatu nećemo… Šah mi je super, volim odigrat kad stignem, potpuno je drugačije od drugih sportova. Volim sport generalno, tenis, nogomet… košarku nisam baš igrao, to će Kruno sad riješiti. Padel i badminton su sjajni, puno se pretrči, dugo traju poeni, jako dinamično.

Uslijedio je sportski kviz, a ekipa je pripremila sjajnih 45 minuta opuštenog razgovora, sjajnih šala i sportskih anegdota pa poslušajte i uživajte!

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.