Gost novog Podcasta Sportklub Televizije bio je Halil Jaganjac, rukometni reprezentativac koji je pričao o dojmovima sa SP-a u Egiptu, Lini Červaru, ali i novom izborniku Hrvoju Horvatu koji ga trenira u NEXE-u.

Halil, odmah nakon Egipta si nastavio u žestokom ritmu?

„Da, imao sam jedan slobodan dan, ali taj dan sam putovao kući i odmah nakon toga smo imali prijateljsku utakmicu s PPD Zagrebom. Odmah igramo i utakmicu s Vardarom, tako da stvarno nema stajanja u rukometu.“

Ima li ružnih reakcija nakon ovakvih rezultata?

„Nema, ja oko sebe primjećujem samo pozitivne komentare. Iskreno, 98 poruka koje nam dolaze su pozitivne, ali ističu se pojedinci koji kritiziraju nažalost. Slika je ustvari puno ljepša, ne prevladavaju oni zlonamjerni komentari.“

Halil, postao si poznat hrvatskoj javnosti transferom iz RK Kozale u PSG samo sa 18 godina. Kakvo je bilo to iskustvo?

„Odlično, potpisao sam za njih kao maloljetna osoba, stigao sam tamo i igrao za drugu momčad, nekoliko puta dobio priliku trenirati s prvom momčadi, Hansenom, Karabatićem – a prije mjesec dana sam ih gledao na TV-u. Naučio sam ondje igrati obranu, Francuzi dopuštaju greške u napadu, ali ako u obrani ne daješ sto posto, brzo ćeš završiti na klupi. Također sam dosta naučio o samostalnom životu, vidio sam da nije lako živjeti sam u inozemstvu, i to u jednom tako velikom gradu. To je jedno fenomenalno iskustvo i za ničime ne žalim.“

U Metalurg te iz PSG-a vratio Lino Červar?

„Da, Lino me pozvao na jedno reprezentativno okupljanje, ja sam ondje dao sve od sebe, Lino me pozvao i rekao da me želi u Metalurgu, smatrao je da bi to bilo odlično za moju karijeru i da razmislim. Ja sam razmišljao 30 sekundi i odmah pristao. U Metalurgu sam napravio nekoliko velikih koraka i stvarno se moram zahvaliti Lini Červaru što mi je dopustio takav razvoj.“

Nakon Metalurga vraćaš se u Hrvatsku, ali ne u PPD već u Našice. Kako si se odlučio na taj korak?

„Gledajte, ja sam dobio ponude i PPD-a i Nexea, odlučio sam se za Našice, a mediji su od toga napravili pompu, neku mržnju, pričaju o netrpeljivosti Zagreba i mene, naslovi su bili da me Nexe oteo. Nije bilo tako, ja sam odvagao opcije, htio sam igrati i napredovati i u tom trenutku je Nexe bio najbolji izbor za mene. Pričao sam s Josipom Ergovićem, on je na mene ostavio odličan dojam, prepoznao sam ozbiljan projekt i nisam pogriješio.“

Hrvatska je u Egiptu ispala rano. Kako momčad gleda na ovaj rezultat?

„Pa, ne možeš sakriti razočaranje, htjeli smo više naravno. Poraz protiv Argentine nam je najteže pao, da smo odigrali 10 utakmica s njima, devet bi ih vjerojatno pobijedili s 10 razlike. Ali okolnosti su bile teške, došli smo polomljeni, pola nas nije bilo na pravoj razini i tako je ispalo. To se događa, i Danska i Francuska znaju razočarati na velikim turnirima, ovog puta se to dogodilo nama, sve je to dio sporta.“

Što se događalo u Egiptu, crijevna viroza je zahvatila brojne momčadi?

„Da, nešto je bilo u vodi. Egipćani su se stvarno trudili, to se moglo vidjeti, ali jednostavno nemaju iskustva u organizaciji ovako velikih natjecanja. Nakon par dana se vidio i napredak, neke stvari su popravili, siguran sam da će u idućoj ovakvoj prilici sve biti bolje. Jednostavno, nešto očito u njihovoj vodi nama nije odgovaralo, ipak je ovo u odnosu na Europu drugi kraj svijeta, drukčija je i klima, hrana, nismo se dobro prilagodili, ne samo mi, nego i mnogi na turniru.“

Kako ste reagirali na ostavku Červara i kad ste saznali?

„Bili smo u šoku, bilo nam je svima žao. Saznali smo kad i svi vi, kad je to rekao u prijenosu uživo. Ne treba zaboraviti što je sve Červar donio Hrvatskoj. On je htio odraditi Euro na kojem je prošle godine osvojio srebro, nakon toga Olimpijske igre i povući se. Dogodila se korona, morao je odraditi još jedno natjecanje i sve je pošlo po zlu. Červar je sjajan trener, živi od jutra do mraka za rukomet i moramo ga poštivati.“