Hrvatska košarkaška reprezentativka Ivana Dojkić bila je gošća najnovijeg SK Podcasta. Ivana je pričala o velikom uspjehu - plasmanu na Europsko prvenstvo, ali i o svom osobnom razvojnom putu

Ivana, čestitke na velikom uspjehu, kako ste reagirali nakon pobjede nad Njemicama koja je osigural Euro?

“Mislim da u tom trenutku još nismo bili svjesni što smo napravili. Čestitke su dolazile sa svih strana, malo smo proslavili u tom bubbleu, ali Europsko prvenstvo tek dolazi, pa smo ipak nogama na zemlji.”

Što te odvelo košarci?

“Kao malu me uvijek privlačio sport. Tata je bio trener u odbojci, a mama odbojkašica. Okušala sam se u odbojci, plivanju, tenisu, ali u košarku sam se odmah zaljubila jer ona svakom individualcu dopušta da se ostvari. Nakon 12. godine sam se odlučila za košarku.”

Prvi koraci su bili u Poreču, a u Zagrebu je krenuo uspon, već sa 16 godina si igrala Euroligu?

“Da, kratko sam bila u Dubravi i Trešnjevci, a onda sam otišla u Novi Zagreb, imala sam 15 godina kad sam debitirala protiv Spartaka, naravno trema je bila prisutna, ali odradila sam to kako je trebalo i to se pokazalo jednim iskustvom koje mi je do dan danas neprocjenjivo.”

Ti si razigravač, ali izbornik Bralić te koristi i na dvojci i na trojci?

“Ja jesam razigravač, ali ne volim se ograničavati na to. Imam dobar šut, imam visinu tako da su me dosta gurali na dvojku, a kako je to slična pozicija trojci, onda sam nekad dobivala i tu ulogu.”

S kakvim ste očekivanjima ušli u kvalifikacije?

“Pa nismo imali nikakva očekivanja. Sve je bilo novo, i izbornik i pomlađena ekipa, doista smo išli utakmicu po utakmicu, a susret s Latvijom u Rigi koji smo pobijedili nam je dao vjetar u leđa i tu smo nekako počeli vjerovati. Puno su nam pomogle iskusnije igračice, Iva Ciglar nam je davala sigurnost, a Marija Režan koja mi je suigračica u Pragu je nekako držala ekipu na terenu i njima se posebno zahvaljujem.”

Kakva su sad očekivanja na Euru? Naravno, dobit ćemo tešku skupinu jer smo tek u 4. jakosnoj skupini u ždrijebu.

“Mislim da je najbitnije da damo sve od sebe. Na kraju je najbitnije da sam sebi ne možeš ništa zamjeriti. Smatram da je ova reprezentacija tek na 50% svog potencijala, možda i manje, uvijek smo trenirale tek 2,3 dana prije utakmica, ne poznajemo se još dobro. Mislim da možemo i proći grupu, a onda je dalje sve moguće. Ni jedna reprezentacija nije tako jaka da se može reći s njima se ne može igrati.”

FIBA te označila kao nadolazeću zvijezdu EURA, koliko ti je to značilo?

“Naravno da jest, ali to je samo jedan popis koji ti moraš opravdati. Dakle to je priznanje koje te smo motivira, ne smiješ na tome stati i živjeti na tome, nakon toga možeš to opravdati ili razočarati, na meni je da to opravdam i idem prema tome što su oni u FIBI napisali.”

Neki ciljevi koje bi htjela u budućnosti ostvariti?

“Pa evo htjela bi uspjeti na EURU, htjela bi naravno na Olimpijske igre, to je san svakog sportaša, i naravno ako je moguće nekad u karijeri doći do WNBA-a.”