Novi vaterpolist Mladosti Andro Bušlje bio je gost našeg Podcasta u kojem je otkrio zanimljive trenutke iz karijere.

Andro Bušlje, jedna od ikona vatrepolo kluba Juga novi je član najvećeg rivala zagrebačke Mladosti. Sjajni vaterpolist je proteklih pet godina proveo u inozemstvu, tako da je ovaj transfer možda malo manje vruć nego da je riječ o direktnom prijelazu.

– Neki ljudi će to drukčije gledati, ali ja sam profesionalac. Nisam previše razmišljao, stigla je ponuda, klub ima ambiciju i to je to – počeo je Bušlje.

Sigurno su iz Dubrovnika stigle i ‘otrovne strelice’?

– Sve je sada to samo mala zezancija s prijateljima. Vidjet ćemo kada krenu natjecanja. U Dubrovniku sam naravno poznatiji, ali tamo svi znaju sve o vaterpolu, to se jako prati. Dubrovnik je grad vaterpola.

Kako si se snašao u Zagrebu?
– Treba mi malo vremena, ali poznajem Zageb, često je ovdje bila reprezentacija. Na Savi sam pun puta igrao. Treniram i to mi je glavna preokupacija, a za ostalo će biti vremena.

Gdje ti je bilo najugodije živjeti?

– Igrao sam u Jugu, Posilipu, Olimpiakosu. U Ateni sam uživao tri godine, osvojio Ligu prvaka protiv Pro Recca. Tamo mi je uz Dubrovnik bio najbolje. 

Da li se negdje živi za vaterpolo kao u Dubrovniku?
– Posebno je mjesto Dubrovnik. No, moram reći da je Olympiacos više od sporta. Oni prate sve svoje klubove, tako da je navijanje posebno na svakoj utakmici. Odemo na gostovavnje u Ligi prvaka, a tamo nas prate navijači. Tamo je to posebno.

Kakav je situacija s reprezentacijom, odgođene su Olimpijske igre, kakav je vaš status?

– Meni je plan bio da igram do Tokija, to mi je bio cilj, taj četvorogodišnji ciklus. Podredio sam sve tome. Ja sam u godinama kada moram razmišljati godinu za godinu, ali ako me zdravlje posluži onda ćemo to vidjeti. Uglavnom, nadam se da ću igrati u Tokiju.

Najdraži trenutak?

– Svakako olimpijsko zlato u Londonu 2012. Imam i dva svjetska zlata, jedno europsko. Dragi su mi i klupski trofeji, a doista kada se okrenem mogu reći da sam imao puno sretnih i velikih trenutaka.

Najneugodniji suparnik?
– Nemam strah od suparnika, nisam imao neko posebno ime. Igrao sam protiv najboljih svjetskih centara, nikoga se nisam bojao.

Divlja liga je specifikum Dubrovnika. Amateresko natjecanje koje je posebno?
– Nakon profesionalne karijere pet godina se ne smije igrati. Nisam nešto zagrijan, zasad me to ne drži. Kako će biti kasnije, to ćemo vidjeti. Svako kupalište ima svoju vaterpolo momčad. Ima i onih momčadi koje par mjeseci ozbiljno trenira. bilo je svega, da suci završe u moru. Ako ste jednm u Dubroniku, svakako odite pogledati Divlju ligu.

Kakvu novu sezonu možemo očekivati?
– Mladost je veliki klub, uvijek ima najveće ambicije. Jug je najveći konkurent. Momčad je jaka, većina igrača je ostala tako da se nadam da će biti dobro. Nadam se da će se sezona odigrati, a onda da ćemo imati i dobre rezultate.

Sukno je otišao u trenerske vode, nakon jedne blistave karijere?
– Bio je daleko najbolji, on je uvijek preuzimao odgovornost. I posljednje njegovo natjecaje je pokazalo da je on najbolji. U Mađarskoj na SP-u je pokazao kakva je igračka veličina. Vjerujem da će biti i dobar trener.

Što si radio u vrijeme lockdowna?
– Izgubio sam nekoliko mjeseci života, kada sam došao iz Italije trebao sam u Roterdam. Na pačetku je to bilo naporno, ostao sam u Dubrovniku. S dvoje djece u stanu je to bilo jako nezgodno. Bavio sam se s djecom, nisam išta specijalno otkro kao novu zanimaciju.

Postoji li još neki sport koji voliš?
– Uz nogomet koji je najpoznatiji, ali ja najviše pratim rukomet. Brat mi igra rukomet i zbog toga ga još dodatno pratim.