Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
UEFA Conference League
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
Granica ti je ondje gdje si je sam postaviš. Imaš pravo i uopće je ne postaviti. To su napravili i hrvatski rukometaši, nova generacija koju ćemo još godinama slaviti. Sada je jasno!
Koliko ste se puta pitali – gdje li samo rastu ti naši proslavljeni sportaši? Je li moguće da smo kao tako mala zemlja, tako uspješni u svemu što se igra, s lopotom ili bez nje? Kako to da Indija od milijardu i tristo milijuna ljudi stvori samo jedan teniski par u kojem je siguran samo Leander Paes, a mi stvaramo junake.
Možda nismo prvi u kriketu, ragbiju ili golfu, sportovima koji su najmnogoljudniji iz geopolitičkih razloga. Možda smo samo mali dio svjetske sportske priče, ali ipak. Tu smo.
Povezano
Uvijek, iz godine u godinu. Drugi na svijetu u nogometu, pa nadalje. Sila u rukometu, vaterpolu, gimnastici, ako hoćete i skijanju. Jer sila je, biti velik a nemati snijega više od par dana godišnje.
Rukometaši pišu svoju novu povijest. To nije samo hir, to je jasno, barem od danas kad su usred Munchena razorili i Španjolce. Oni koji su se veselili baš kod nas u Zagrebu, sada će se morati dobrano gristi za ulazak u polufinale Svjetskog prvenstva. A to nije samo polufinale. To je i sigurna karta za olimpijske kvalifikacije. Kad je već samo prvaku osigurana izravna karta za Tokio.
Ali, tko zna. Iako će me netko iz uredništva, ili možda od vas, naših dragih čitatelja već napasti jer sam Hrvatsku doveo u istu rečenicu s pojmom svjetskog prvaka, idemo si ne postavljati granice. Jer granica nema, a da ih nema – to su zorno pokazali naši dečki. Izdvojiti ne treba nikoga. jer svi su dali svoj obol. Šego je branio kada je trebalo, Horvat je zabijao sedmerce, a Musa radio ono što su prije prvenstva rekli da neće raditi. Zanimljivo, kada sam od jednog kolege čuo da Červar u Njemačku Željka Musu vodi da mu igra isključivo obranu, nisam mogao vjerovati što slušam…
Musa je bio taj koji je španjolskih 6-0 razoružavao na najpozitivnije najbezobrazniji način. Jasno, ne bi od tog bilo ništa da nije imao super-raspoložene dodavače, ali i to je dokaz koliko ova Hrvatska ustvari može.
A može puno i napravit će još mnogo. Igrači si, za razliku od vrhuške Saveza, nisu postavljali granice. Zašto i bi? Idemo pobijediti svaku utakmicu. Idemo probati, ako i ne uspijemo dobiti baš sve, uvjereni smo da ćemo dobiti one koje treba dobiti. Samo nas pustite da sanjamo!
Za početak, u nedjelju treba dobiti Brazil. Carioce međutim, nimalo ne smijemo podcijeniti ili ih shvatiti olako, a kad se to apsolvira, onda junački. Nijemce i Francuze naši će dečki već nekako riješiti. Ne bojimo se, zašto bi uopće i trebali?
Prvi je krug turnira generalno prošao bez većih iznenađenja. Pokoji remi Mađara, kiks i inače kiksevima sklonih Makedonaca, a i pobjeda Angole nad Katarom…
#related-news_0
To nisu iznenađenja zbog kojih bi morala strepiti nekad od rukometnih velesila. Čak niti rusko ispadanje ne bi se trebalo gledati kao veliku senzaciju, s obzirom na izostanak njihova kontinuiteta na velikim natjecanjima posljednjih godina. Tako da, tim istim Rusima neće ništa značiti to što su u završnicu dvoboja s Francuskom ušli s tri pogotka prednosti, jer i to su na koncu ispustili.
Raščlanjivati igru Kauboja hoćemo – ali ne danas. Dva su cijela dana odmora pred njima, a u nedjelju igraju u 18 sati. Prvi dojam je ekstremno pozitivan, za priču ionako ima pregršt vremena.
Bravo, dečki!