Pred vama je veliki novogododišnji intervju s predsjednicom Hrvatskog teniskog saveza, Nikolinom Babić. Razgovor je velik, kako i priliči svrsi kojoj će, nadamo se poslužiti - pružanju uvida u dubinsko stanje HR tenisa i rada Saveza na putu prema boljoj budućnosti...

Zato smo razgovor podijelili na 9 POGLAVLJA, a radi bolje preglednosti ovog ogromnog materijala kojeg će pročitati svaki istinski ljubitelj hrvatskog tenisa… ta poglavlja ovdje smo i pobrojali:

• Poglavlje 1: Situacija nije dobra, ali postoje konkretna rješenja
• Poglavlje 2: Tenis svima, a ne samo njima!
• Poglavlje 3: Kada će konačno nacionalni centar?
• Poglavlje 4: Kako HTS može pomoći zaglavljenima u limbu profesionalizma?
• Poglavlje 5: Može li Hrvatska postati poput razvijene Češke?
• Poglavlje 6: HTS sprema revoluciju u radu s djecom
• Poglavlje 7: Naš tenis konačno vodi netko s osobnim motivom!
• Poglavlje 8: Savezni trener – džoker za sva pitanja
• Poglavlje 9: Kako će izgledati tenis budućnosti?

Cijeli intervju možete i pogledati u video zapisu ovdje:

Krajem lipnja 2018. godine Hrvatski teniski savez dobio je prvu predsjednicu u svojoj povijesti, Nikolinu Babić. Zateklo ju je sve smao ne bajno stanje gotovo na svim razinama u našem trofejnom sportu – od nedostatka (adekvatnih) objekata u kojima bi tenisači uopće mogli trenirati do svih ostalih zamislivih prepreka.

Po preuzimanju dužnosti dala je obećanja da će popraviti najgorljivije probleme s kojima se hrvatski tenis suočava. Godinu i pol nakon toga, zanimalo nas je što se konkretno napravilo da bismo i u budućnosti mogli navijati za Čiliće, Ćoriće, Karloviće, Ljubičiće, Ančiće, Ivaniševiće…

Pitanja je bilo mnogo, problemi su ozbiljni i zahtjevni, stoga smo upravo gospođu Babić odabrali kao sugovornicu za pogled unatrag na tenisku godinu koja je iza nas. Uostalom, prije tek nešto više od mjesec dana, HTS je u ‘aferi Krajan’ od javnosti i osoba iz teniskih krugova smatran odgovornim za ne baš lijepu reklamu koja je poslana u svijet samo koji dan nakon odlaska na završni turnir Davis Cupa gdje je naša reprezentacija trebala braniti naslov…

Predsjednica HTS-a stoga nametala se kao idealan sugovornik za podvlačenje crte nad cijelu priču…

Gospođo Babić, kakvo će ubuduće biti stanje u Davis Cup reprezentaciji? Ne možemo se praviti da se nije ništa događalo u proteklih mjesec i pol. Nije sve baš odrađeno bajno, ni što se tiče tajminga otkaza Krajanu… Puno toga je ostalo nejasno, možete li sada otkriti koji je pravi razlog otkazivanju suradnje bivšem izborniku?

– Kroz intervjue je sve rečeno, ja se na to više ne bih puno vraćala. Struka, igrači određuju, naravno zajedno s HTS-om… ali sada imamo saveznog trenera koji može komunicirati s igračima tijekom cijele godine, pratiti u kakvom su stanju…

Znači toga prije nije bilo?

– Ja ne bih u to puno ulazila. To je možda više pitanje za struku da o tome razgovara. Na nama je da složimo okvire, format.

Znači možemo očekivati da će se u budućnosti reprezentaciji odazivati Marin Čilić, koji je po dojmu ostao izvan ove priče. Kao i Borna. Da ćemo na ATP Cupu i Davis Cupu nastupati u najjačoj postavi?

– Nadamo se prvenstveno da će dečki biti zdravi, da će se dobro pripremiti te da će dobro otvoriti novu godinu. Mislim da ne bi trebalo biti nekih problema.

Poglavlje 1: Situacija nije dobra, ali postoje konkretna rješenja

Iz ove perspektive, kakva je budućnost hrvatskog tenisa?

– Uvijek dobra: jako me veseli 2020. godina. I sami znamo da se ne može puno mijenjati kad krene natjecateljska sezona, mislim da smo jako dobro pripremili godinu za igračice, igračice i trenere…

Na kojoj razini najviše?

– Baš oko individualnih programa, dakle na juniorskoj razini. Tu smo napravili veliki iskorak. Veseli nas i Davis Cup, Teniska noć i ostale aktivnosti… Polako ćemo se pripremati za 2021. jer imamo dosta zadataka koje moramo ispratiti kroz sljedeću godinu da bismo mogli donijeti što kvalitetnije odluke za onu koja slijedi.

Osvrnite se na 2019. godinu u smislu rezultata i rada HTS-a, napravite za početak jedan kratak pogled unatrag?

– HTS je ove godine napravio dosta promjena i priprema za ono što slijedi 2020. godine. Prvenstveno su to programi za hrvatske juniore, više individualni pristup igračima. Drugi iskorak je dogovaranje saveznog trenera Vedrana Martića koji će pokrivati sve izbornike i juniore i juniorke uz nadgledanje njihovog razvoja i programa. To će biti velika podrška samoj struci. Treće – imamo novi sustav natjecanja i kalendar za novu sezonu.

Mislite na neko domaće natjecanje?

– Mislimo na turnire HTS-a, ali naše međunarodne turnire pod ITF-om, u 2019. smo dobili dva nova ITF-a turnira, a sljedeće godine pridružuje se Čakovec te ETA Zadar do 14 godina. To su bitne stvari za naše mlade igrače.

Kad ste preuzimali Savez, primijetili ste da nemamo mladih igrača na juniorskim Grand slamovima i da ćete na tom planu pokušati napraviti konkretne pomake. Što je konkretno HTS napravio u proteklih godinu dana. Dosta toga ste spomenuli na Skupštini…

– Najkonkretniji pomak je taj individualni program. Reprezentativni program je standardni program kojeg vode izbornici, ali sada smo napravili individualni program za igrače od 16 do 18 godina…

Koliko igrača će biti obuhvaćeno tim programima?

– Vrlo je jasan kriterij rang lista ITF-a i ETA-e, a to je i kriterije za sufinanciranje. Neminovno je da se najbolji i najperspektivniji igrači stavljaju u prvi plan, a imamo i B selekciju ali sve ovisi o njihovim rezultatima. Znači, financira se A i B selekcija. Sve ovisi o njihovom trenutnom renkingu pod spomenutim organizacijama, broj igrača i igračica nije fiksan.

Negdje sam pročitao ili čuo informaciju da ste od HOO-a dobili veća sredstva za rad s mladima. Je li to točno?

– Sredstva HOO-a naravno ovise o samim rezultata igračica i igrača ispod HTS-a i o našim programima. Moram naglasiti da izuzetno dobro surađujemo s Olimpijskim odborom i Središnjim uredom za sport, imaju stvarno puno razumijevanja za prilagođavanje programa tenisa koji ima puno specifičnosti. Tu smo otvorili vrlo dobre programe, sigurno je bitno ulagati u djecu do 18 godina koji su potencijalni olimpijci. Oni su ionako imali izuzetno veliki problem, samo financiranje.

Je li taj doprinos HOO-a veći nego je bio prije?

– Svake godine je veći, oni prepoznaju rezultate, ali kriteriji su jasni i ovisni o državnom proračunu. 

U veljači ove godine imali smo ‘slučaj Olynikova’, u kojemu je mlada tenisačica po meni ukazala na jedan ozbiljan problem. Mladi igračice i igračice kada iskorače na profesionalan Tour koji se imaju veliki problem snaći i preživjeti, a kamoli uspjeti. Što HTS može napraviti da pomogne prebroditi te situacije.

– To što sam maloprije spomenula, najvažniji su naši stručni odbori i programi. Tijela moraju funkcionirati, ne možemo gledati pojedinačne slučajeve, mora postojati pravilnik i sukladno tome se potpisuju ugovori s igračima o sufinanciranju. I juniori i što sam maloprije rekla, cijela A i B selekcija igračica i igrača koji će dobiti potporu HTS-a prema individualnim programima.

Postoji li mogućnosti potpisivanja ugovora za suradnju i izvan juniorske razine?

– Savez želi pripremiti za sljedeću godinu posebnog fonda za igrače iz B selekcije Fed Cupa ili Davis Cupa i za postojeće potencijalne profesionalne igrače. To bi nam omogućilo potpisivanje ugovora za pomoć igračima putem tog poola, kojime bi se pružala pomoć igračima koji nemaju menadžere, a na tragu su profesionalnog tenisa. Ali opet, to ostaje na struci, koja će se morati baviti igračima i prepoznavati ih, tu će biti važan savezni trener, kojemu se jako veselim, jer mislim da je to veliki iskorak za HTS i struku.

Poglavlje 2: Tenis svima, a ne samo njima!

Ako sam dobro shvatio, možda i pročitao između redaka, za HTS novi sustav Davis Cupa omogućava više vremena i sredstava da se posvetite nekim drugim stvarima. Po prijašnjem sustavu bila su 1-2 susreta godišnje koje je bilo potrebno organizirati što je nosilo određenu financijsku težinu.

– Novi format DC-a donio je i dobre i loše stvari. Prednosti su što je igračima jednostavnije igrati, manje im se remeti ciklus… S druge strane, rijetko kad ćemo igrati pred domaćom publikom. Evo sada u Zagrebu s Indijom, što je pitanje kad će se opet dogoditi. Sigurno da popularnost tenisa pada kad se ne igraju Davis Cupovi kod kuće, a i sami rezultati donose popularnost.

Spomenuli ste popularizaciju tenisa… Opći dojam nas koji radimo u medijima jest da taj sport nije pretjerano popularan. Na Skupštini su se javljali gospoda iz Slavonije koji su uglavnom oponirali prilikom glasanja, a jedan od njih je istaknuo da na njihovoj lokaciji imaju problem s odazivanjem djece na lokalne turnire. Vi ste pri preuzimanju funkcije najavili da ćete se tom problemu posvetiti. I sami u obitelji imate tenisače, djeca igraju, suprug je bivši tenisač…

– Više je razloga tomu: definitivno je manje djece. Ne bave se sportom kao nekad, puno više truda treba uložiti da ih se privuče na terene. Nadalje, HTS ima strašnu količinu turnira koje je teško popuniti. Ali, ono što me veseli jest da smo od ove školske godine uveli tenis u školu i vrtiće, cilj te akcije je dobiti na masovnosti, iz koje bi trebali proizaći budući DC i FC igrači i igračice. Ali, svjesni smo da tenis nije samo vrhunski rezultat, interesira nas što više djece na turnirima. Moramo puno više ojačati klubove. Današnja je situacija da djeca već s 10 godina imaju individualne trenere, jako rano se ide prema profesionalnom pristupu što možda nije dobro ni za djecu u smislu rasta i razvoja…

– Mi ćemo u programu za 2020. godinu dati puno veća sredstva klubovima i trenerima za organizirano vođenje djece na turnire s kombijima, da su pritom pod nadzorom trenera, da treneri prate kako se djeca razvijaju, da se djeca druže i da uživaju u tenisu bez velikih pritisaka… Jer do 14 godina djeca definitivno moraju uživati u sportu, doživljavati ga kao razonodu. A najbolji među njima će sigurno odskočiti i otići u profesionalniji pristup.

Hoće li klubovi imati sredstava za to provesti u djelo?

– To je program HTS-a koji je u pripremi…

Vi ste izgradili i neke regionalne centre, odnosno otvorili?

– Regionalni centar je otvoren u Zadru nakon polufinala protiv Amerike. Tamo je deset terena, dovršava se tri betonska terena, bit će natkriveni, do jeseni sljedeće godine bit će i tribine, reflektori su već u punom pogonu. To je prekrasan centar koji ima sjajne uvjete i za pripreme gdje će i naši reprezentativci trenirati.

Hoće li se tako promijeniti određeni problem koji postoji i u Splitu? Navest ću primjer Duje Ajdukovića, koji sigurno nije jedini, ali je u osjetljivoj fazi razvoja imao velikog problema s pronalaskom termina za trening u tom gradu…

– Nažalost, Alplan (NTC op.a.) je bio već zatvoren kad smo preuzeli HTS. Bio je to veliki udar za struku, jer kakve god da je uvjete imao, i oni nedostaju igračima svih uzrasta i kvaliteta. Treninzi na brzoj podlozi i dvorane su nam ogroman deficit, u cijeloj Hrvatskoj. S Gradom i gradonačelnikom dogovaramo…

Poglavlje 3: Kada će konačno nacionalni teniski centar?

U kojoj fazi su ti dogovori?

– Još dogovaramo lokaciju, ona je nabitnija kako bismo mogli definirati projekt. Nadamo se sredstvima iz europskih fondova od 2021. i 2027. koji su u projekciji za sportsku infrastrukturu da bi u Zagrebu postojao primjeren, reprezentativni centar za naše tenisačice i tenisače. Gdje bismo mogli raditi kampove, akademiju, pripreme…

Izgradnja bi bila u potpunosti financirana iz fondova?

– Sve ovisi kako će izgledati, ali velikim dijelom da.

Imate li idejni projekt kako bi taj objekt izgledao, s kojim popratnim sadržajima?

– Sve što vidimo vani… Sve što je već izmišljeno što mora u tenisu biti. To je šest terena unutra, vanjski tereni zemljani i betonski, a u samoj dvorani tu moraju biti i teretana, dobre svlačionice, prostor za prehranu, sale za konferencije, predavanja… Sigurno ćemo optimizirati za potrebe koje su nam dovoljne, da ne bude preveliko, nego ono što trebamo, ali svakako mora biti reprezentativno.

U svakom slučaju zvuči kako ozbiljan i zahtjevan projekt…

– Da, u 2020. fokus će biti na njemu.

Znam da nećete davati obećanja i da ovisite o odluci Grada, ali…

– Pa grad Zagreb ima velikog sluha za sport. Uostalom, sport Zagreb i Hrvatsku uz turizam prezentira i vani.

Što nas opet dovodi do priče o uspjehu koji donosi zanimanje za tenis. Ali, sigurno da se dio interesa mora generirati i na druge načine. Ne znam koji putevima. Imate li vi možda neke idejne projekte, kako što široj masi prezentirati ovaj sport, je li to uopće provedivo s obzirom da Hrvatska nije baš veliko tržište. Što nas dovodi do priče o sponzorima i financiranja cijele priče o tenisu našoj državi. Kako razmišljate o tome, jeste li sa suradnicima uspjeli doći do nekog modusa kako riješiti taj problem, za koji vjerujem da ćete se složiti da ipak postoji?

– Da… Pa dobro, financiranje sporta se provodi na više razina: HOO, članstvo, sponzori koji su izuzetno bitni. Što imamo više događaja i bolje rezultate i oni su više zainteresirani. Tu je Davis Cup, moramo vratiti sjaj državnim prvenstvima koja su imala nekad. Putem njih moramo prezentirati mlade igrače i igračice. Drugo, tu su ostali događaji koji dolaze uz same sportske. Evo, ove godine smo prvi put u Hrvatskoj imali organizaciju Hrvatske teniske noći, što je bilo zapaženo i medijski. To je i prilika da se jednom godišnje struka okupi sa sponzorima na istom mjestu, da se zajedno prokomentira i prisjeti najveći rezultata. Potrudit ćemo se da taj event postane tradicija.

Poglavlje 4: Kako pomoći zaglavljenima u limbu profesionalizma?

Spomenuli ste turnire. HTS ih ima puno svojih, međutim problem za tenisača koji se pokušava probiti na profesionalnoj razini ili se nalazi na razmeđi profesionalizma jest što je u Hrvatskoj trenutno dostupno tek nekolicina takvih turnira, ako se ne varam samo tri futuresa kod muškaraca? Challengera uopće nemamo. Kod djevojaka je nešto malo bolja situacija. Izvršni direktor Saveza dao mi je naznake da bi se to moglo promijeniti, što vi možete reći?

 – I s tim smo vrlo nezadovoljni otkako smo preuzeli rad u Savezu. Nekad je u Hrvatskoj bilo jako puno turnira, prvenstveno futuresa pa i challengera. Sada ih je ne premalo nego ih praktički nema. Svaka država mora brinuti da ima dovoljno turnira kako bi igrači mogli stasati i napraviti iskorak u profesionalnom tenisu. To je jedno, a drugo je da i turniri mogu biti interesantni u smislu turističke predsezone, sezone i postsezone. Sigurno ćemo u sljedeće dvije-tri godine pokušati vratiti turnire…

Koje konkretne pomake vi možete napraviti?

– Sve što je pod ITF-om, gdje HTS pripada, a to su futuresa, to je pod našom ingerencijom, to možemo raditi. Što se tiče challengera to moramo početi dogovarati s gradovima ili zainteresiranim stranama, no sigurno ćemo pokušati dovesti challengere u Hrvatsku jer oni su apsolutno vrlo bitni. Primjerice, u Italiji imate invaziju igrača koji su došli do top 200, 250, baš zahvaljujući svojim challengerima gdje oni wild karte uopće ne prodaju i ne može ih dobiti nitko osim njihovih igrača. Na tragu smo i potpisa ugovora o suradnji s drugim teniskim savezima. Baš oko suradnje oko wild karti, smještaja i svega ostalo. Upravo smo u dogovoru s tuniskim savezom, koji cijelu godinu ima turnire, tako možemo osigurati prekrasan iskorak našim igračicama i igrača. Dogovaramo nešto i s drugim savezima, samo treba i vremena da se neke stvare pripreme. I treba raditi…

Znači možemo očekivati da će se u budućnosti znatno povećati broj futuresa i turnira te razine u Hrvatskoj?

– Pripremamo strategiju za sljedeće 4 godine hrvatskog tenisa. Putem nje će se moći kvalitetno pratiti realizacija ciljeva:
1. Fokus će biti struka i razvoj struke te mladih igrača i igračica.
2. Infrastruktura
3. Treneri
4. Turniri i suradnja s drugim federacijama
5. Nacionalni teniski centar

Poglavlje 5: Može li Hrvatska postati poput razvijene Češke?

Češka je dobar primjer i dobra meta za suradnju. Koliko sam se informirao, tamo postoji, ako se ne varam, čak tri velika centra sa izvrsnim uvjetima. Kod nas je možda malo iluzorno očekivati takvu infrastrukturu niti je smisleno uspoređivati se s Francuskom, državom Grand slam turnira, koja svojim igračima daje nevjerojatan vjetar u leđa…

– Sigurno da se ne možemo uspoređivati s državama koje imaju GS turnire. Ali s Češkom, Slovačkom… se moramo uspoređivati! A zašto te države imaju infrastrukturu kakvu imaju? Zbog fondova koje su koristili, a koje mi nismo imali projektirane u proteklim godinama. Veselimo se 2021. i 2027. godini gdje bi infrastruktura trebala dobiti određena sredstva. To je prilika da Hrvatska obnovi sportsku infrastrukturu.

Znači velik dio planova za napredak u tom smislu će se bazirati na europskim fondovima i mogućnostima koje se njima otvaraju…

– Tako je.

Ali, ima li naznaka da će se možda pojaviti ozbiljniji ulagači na obzoru?

– S obzirom da je lokalna samouprava nositelj tog projekta, ona mora biti i nositelj natječaja…

Nisam mislio konkretno samo vezano za taj projekt. Možda se nisam najbolje izrazio – kako predstaviti tenis da dođe do većeg broja djece koja se danas puno lakše identificira s Messijem… Dobro, možda je bespredmetno ulaziti u usporedbe s nogometom…

– U ovom trenutku nogomet ima velik uspjeh pa je puno masovniji, dok je tenis na svim kontitentima mnogo zastupljeniji. Tenis moramo promatrati u smislu otvaranja velikih mogućnosti djeci. Razvoj i igranje tenisa kod djece nije samo vrhunski sport, to je vještina koja koristi u životu. Tenis ima ogromnih potencijala, nudi mogućnost studiranja, može se igrati tenis na koledžima… Ovaj sport ima ogromnih potencijala. Tenis ne mora biti skup sport, moramo ga svesti na to da klubovi moraju osigurati djeci da do 12, 14, 16 godina mogu igrati tenis…

Poglavlje 6: HTS sprema revoluciju u radu s djecom!

Kako mislite da mogu igrati. Da imaju financijske olakšice u pristupu ili…?

– Ako nemaju individualne trenere, znači apsolutno. Kroz trening u klubovima. Klubovima moraju vratiti svoju funkciju. Kao što djeca plaćaju članarinu u nogometu tako plaćaju i u tenisu. Mora se razbiti fama da je tenis samo za odabrane, koji mogu financijski to podnijeti.

Možda vas nisam najbolje shvatio, ali kako mislite to ostvariti. Mislim, tenis realno jest skup sport. I za djecu i za nas amatere. Kako ćete roditeljima olakšati pristup u financijskom smislu?

– Ono što smo rekli – do 10, 12, 14 godina, to su klupski treninzi koji danas postoje. Moramo pokušati organizirati da djeca zajednički odlaze…

Aha, mislite manje individualnog rada?

– Manje individualnog rada! Moramo ojačati klubove i moramo ojačati trenere…

Znači, trebaju nam i puno bolji treneri?

– Pa i sada već imamo dobre trenere samo trebaju više raditi u klubovima.

Vi ste tijekom ove godine oformili neka nova tijela u Savezu?

– Jesmo, ali što se najviše veselim je da je HTS konačno dobio i sportskog direktora. Nevjerojatno da jedan sportski savez nije imao sportskog direktora.

Kako ste zadovoljni njenim radom?

– Apsolutno, jako dobro surađujemo. Njeno iskustvo i vizija prema mladim igračima… Bila je top 30 igračica, što je stvarno veliki rezultat. Na koncu, akademski obrazovana je, radujem se da je preuzela tu funkciju na kojoj može dati maksimalni doprinos razvoju mladih igrača. A tu će surađivati i s novim saveznim trenerom. Mislim da će njih dvoje napraviti puno iskoraka.

Poglavlje 7: Naš tenis konačno vodi netko s osobnim motivom!

Imamo dojam da ćete vi kao osoba čiji je suprug bio tenisač, a djeca se također ozbiljno bave tenisom, ćete puno bolje biti upoznati s konkretnim problemima s najniže razine, s onime što tenisače zaista muči. Ne bih vam stavljao riječi u usta, ali čini mi se da samim time imate veću odgovornost da poboljšate stvari u hrvatskom tenisu.

– Ja bih rekla da osim odgovornosti imam i ogromnu želju. Jer, 25 godina u tenisu koliko sam bila s mužem i kasnije s djecom, poznavajući klubove i igrače s one druge strane, imam viziju kako bi to trebalo izgledati. na ovoj poziciji kao predsjednica dobivam i odgovornost, ali i želju da se neke stvari promijene. Da to nije copy-paste programa i svega ostalog svake godine već 20 godina. Trebamo napraviti velike zaokrete. A i Savez trebamo oblikovati da funkcionira kao tvrtka, a ne kao klasična udruga iz godine u godinu…

I tu vaša struka ulazi u priču (g. Babić je magistrirala je ekonomiju, op.a)…

– Proračun je uvijek sličan, naravno preko sponzora se diže. Ali, preko programa se ta sredstva i potroše. Najvažnije je da na kraju godine možemo reći da su utrošena sredstva dala rezultate.

Što se tiče Fed Cupa, jeste li zadovoljni s pozicijom reprezentacije u hijerahiji natjecanja, jeste li zadovoljni s radom izbornice?

– Gledajte, s rezultatom ne možemo biti zadovoljni s obzirom da smo u grupi u kojoj jesmo (Euroafrička zona I, tri stepenice ispod Svjetske skupine, op.a.) imajući u vidu koje igračice imamo. I Donna i Petra i Darija u parovima zaslužuje bolji plasman nego gdje se reprezentacija nalazi danas. Prošle godine su druge ekipe igrale u punom sastavu. Očekujemo da ćemo se kandidirati za wild kartu za Svjetsku skupinu, što možemo kad jedna od naših igračica uđe u top 10 na WTA ljestvici.

Poglavlje 8: Savezni trener – džoker za sva pitanja

Ali, u međuvremenu se pojavio jedan problem, Petra Martić je izjavila da više neće nastupati za reprezentaciju. Jeste li možda imali osobni kontakt s Petrom?

– S njom smo komunicirali prošle godine, dala je i izjave oko problema s leđima. Sigurno da ovu grupnu fazu koja je, s obzirom na njenu karijeru i ciljeve, nastup bi joj ih remetio. Ali, ako bismo došli do Svjetske skupine bilo bi mi drago da se Petra odluči vratiti. Nadam se da to nije bila njena konačna odluka, smatram da je njena odluka više se odnosila na grupnu fazu natjecanja u kojoj jesmo.

Što se tiče izbornice, ona ostaje?

– Kako je imenovan savezni trener, kompletni programi rada i juniorskog i FC i DC analizirat će se sa strukom. Fokus je na meču s Indijom, imat ćemo iza ljeta više vremena odrediti neke detalje oko individualnog juniorskog programa.

Ako sam dobro razumio, Vedran Martić će biti nadređen i izbornici Fed Cup reprezentacije?

– Čim je savezni trener, svima je nadređen, da.

To kako ste najavili Vedrana Martića i njegovu funkciju zvuči kao da će imati popriličnu odgovornost u cijelom sustavu. Ako sam dobro shvatio nadzirat će sve potencijalne buduće ozbiljno igrače i onih koji su već sada na visokoj razini. Koliko će on zaista moći to sve obavljati i nadzirati rad ostalih trenera?

– Davis Cup je, naravno, fokus. U trećem mjesecu imamo meč protiv Indije i cilj je plasman u Madrid. Druga stvar je praćenje mladih igrača, pogotovo B selekcije, Davis Cupa i naših najboljih juniora. Bez organiziranog sustava teško je raditi i sastavljati programe, pratiti djecu. Ozbiljni programi moraju nositi sa sobom sve od planova igranja svih turnira, praćenje njihovog napretka na ljestvicama, edukaciju, organizaciju kampova… To su ciljevi koje želimo postići, ali će u prvom dijelu godine Davis Cup biti u fokusu.

Malo razbibrige za kraj ovog razgovora. Tko je po vama naš najbolji tenisač u povijesti? Ne mislim pritom nužno najtrofejniji. Prepuštam da sami odaberete kut iz kojeg ćete odgovoriti na ovo pitanje.

– Teško mi je to iz prve reći. S obzirom na naše legende, Ivaniševića, Ljubičića, Ančića, ne računajući uopće trenutne igrače… Čilić je nedavno izabran u top 10 igrača desetljeća, to je ogromno priznanje… Ivanišević je kandidat za ulazak u Kuću slavnih.

Poglavlje 9: Kako će izgledati tenis budućnosti?

Tko vam je najdraži igrač općenito, ne nužno hrvatski, iako može biti i hrvatski.

– To je vrlo nezgodna situacija. Svi sportaši naši igrači…

Nisam mislio osobno, nego po stilu igre ili nekoj drugoj karakteristici.

– Ne bih mogla vam sad dati na to…

A biste li mogli dati odgovor na vječito pitanje tko je najbolji tenisač u povijesti u svjetskim okvirima?

– Naravno da se tu provlače njih troje koji jesu, od Federera, Đokovića, Nadala. Teško je reći ovaj ili onaj, teško je prevagnuti. Ja bih se izuzela od toga. Kao predsjednica saveza moram reći da prvenstveno volim sport, a time sportašice i sportaše. Znamo koliko je to odricanje, koji je to izazov, način života. S jedne strane prekrasno je kad se osvoje pehari, naročito GS-ovi, ali koliko je proliveno suza i znoja, ne samo njih nego i cijele obitelji… To je ono što ljudi moraju znati cijeniti i biti uz njih i kada dolazi do krize, ne samo kad pobjeđuju.

Podsjetili ste me sad na pitanje koje sam vam zaboravio postaviti, a vezano je uz ovo što ste upravo rekli. Tiče se važnog aspekta razvoja svakog tenisača. Razmišlja li HTS o većem naglasku na rad psihologa s djecom i svim tenisačima koji su u vašem programu, što je važno s obzirom na spomenute krizne trenutke koje svatko ima, a posebno su važni kod tinejdžera.

– Sa svim juniorima i juniorkama potpisali smo ugovor u kojem im je osigurano pravo na korištenje našeg fizioterapeuta, s bolnicom Sv. Katarine je potpisan ugovor i službenim doktorom Borićem koji ih prati. Baš zato da igrači i igračice ne lutaju kad su ozlijeđeni. Sad dogovaramo i sportskog psihologa i nutricionista i police osiguranja… To je nešto što želimo objediniti i dati našim igračima da imaju što manje problema. Velika je stvar već i kad igrač zna kome se može obratiti.

Još jedno pitanje za kraj, kakvom vidite budućnost tenisa. U posljednje tri sezone možemo pratiti NextGen turnir u Milanu na kojem se igra po prilično drukčijim principima od današnjeg profesionalnog tenisa. Kako vam se čini taj vrli novi tenis?

– Napreci uvijek moraju postojati, mi moramo pratiti trendove i promjene. ITF radi na programima, tako i HTS, bit će kod nas round-robin formata, a sad hoće li biti skraćeni treći set, to je na struci. Što je najbolje za djecu to će se primijeniti i u Hrvatskoj.

Poštovana gđo Babić puno hvala na vremenu i odgovorima na ono što smo procijenili kao važna pitanja za budućnost hrvatskog tenisa.

– Hvala vama.