Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRCUnatoč gustom rasporedu ATP Toura, uspjeli smo uloviti Gorana Ivaniševića u rodnom mu Splitu i uživati u pola sata razgovora. Legendarni tenisač i sadašnji trener Arthura Filsa otkrio nam je kako je raditi s mladim Francuzom, što misli o Đokoviću, Alcarazu i Sinneru, stanju hrvatskog tenisa... Ivanišević je za Sport Klub kreirao i savršenog tenisača, ali i objasnio kako je pratiti mečeve sina Emanuela.
Prisjetili smo se za početak i razgovora s prošlogodišnjeg travnatog Grand Slama.
Niste imali zadrške prošlog ljeta na Wimbledonu kada ste za Sport Klub govorili o Tsitsipasu. Rekli ste da niste radili s nespremnijim igračem od njega. Jeste li tada već znači da je tu kraj te suradnje ili je to zaista nešto što je slušao svaki dan pa je njegova reakcija bila čudna?
POVEZANO
Pa ja sam to znao nakon drugog dana našeg treninga. Kad je došao u Zagreb probati rekete, znao sam da ništa od toga. Mislim, na kraju dana ja ništa loše nisam rekao. Sve što sam ja rekao je istina i to se i ostvarilo. Lijepo sam mu rekao poslije Wimbledona da uzme četiri mjeseca odmora jer to nije samo fizička nespremnost, nego i mentalna nespremnost.
On je i dalje fenomenalan tenisač, bio je i još je, ali to su sitnice. U današnjem tenisu ne možeš igrati ako nisi spreman mentalno. Imao sam i ja takvih problema kao tenisač, kad sam pao na 128. mjesto, najbolje sam mjerilo. Ali sve je ok, vidjeli smo se sad u Dohi i pozdravili smo se normalno. Sve se oko toga napuhalo, rekao je on sad neke stvari oko kojih nećemo ulaziti u detalje, ali sve je ok, idemo dalje.
Razveselilo nas je u Dohi vidjeti Vas u stožeru Arthura Filsa. Znamo sad da je došlo do suradnje preko još jednog hrvatskog trenera Ivana Cinkuša. Kako je raditi s Arthurom?
Super je. Prvo se ja moram zahvaliti Cinki, on je već par puta mene pitao, ali sam ja imao neke druge projekte. Sada je sve išlo jako brzo. U prvom su mjesecu trenirali u Zagrebu, Cinka me pozvao da dođem jer Arthurov tata želi pričati sa mnom. Pet minuta smo pričali, već sutradan me zvao i menadžer i jako brzo se odvijala ta suradnja. Najprije mi je drago zbog Cinkuša jer je on njegov trener već dvije godine, a mi smo prijatelji već 25 godina, tada smo surađivali s Čilićem. Razumijemo se, jako je važno da kao dva trenera imamo isto mišljenje da se možemo nadopunjavati.
POVEZANO
Arthur je jedan od najtalentiranih mladih tenisača. Prije ove ozljede bio je 14. na svijetu, nažalost, nije igrao 7 mjeseci, ali uz njih par, on je budućnost tenisa. Ja ga vidim u prvih pet, jednostavno je prekvalitetan. Kad će on to postići, ja se nadam brzo, ali nema nekog pritiska. To je jedan projekt koji se meni jako sviđa, jer prvi put radim sa takvim mladim igračima i to mi je oduvijek bila želja. On je interesantan, sviđa mi se njegova igra. Naravno, ima tu još stvari za popraviti, ali za sad je super.
Jeste li pratili meč Filsa i Tsitsipasa?
Nisam pratio, jer su igrali u dva sata ujutro. Pogledao sam mobitel oko tri i nešto i jako sam se iznenadio. Očekivao sam da će Fils dobiti jer igra dobro, ali baš 6:0, 6:1 na današnjem nivou tenisa… To jedan mora igrati katastrofalno ili drugi nevjerojatno, valjda je bila neka kombinacija oboje. Gledamo meč po meč dalje, važno da je zdrav i da ide dobro.
Kako komentirate ove sezone Alcaraza i Sinnera? Nekako su nam pokazali da će možda ipak biti malo zanimljivije, da možda ipak neće biti više samo finala Alcaraza i Sinnera na svakom turniru.
Pa dobro, navikli smo na puno finala prošle godine Alcaraz -Sinnera, ali ako pogledamo opet sve najvažnije turnire, gdje su njih dvojica igrali skupa ove godine, ili osvaja Sinner ili osvaja Alcaraz, tako da se stvari baš ne mijenjaju.
Znali su oni, pogotovo Alcaraz, i prošle sezone gubiti na turnirima koji se igraju u dva seta. Nisam očekivao da će ga Korda dobiti u Miamiju, iako ga jako volim, nevjerojatan je tenisač, ali često ozlijeđen. Što se tiče Sinnera, u Australiji je izgubio od Novaka od kojeg se uvijek može izgubiti. Gledao sam i poraz protiv Menšika u Dohi jer je pobjednik igrao s Filsom. Menšik je također nevjerojatan i u datom trenutku može svakog dobiti. Tako da… Sinner i Alcaraz su izgubili po dva meča, ali nije to sad neka promjena, ne bih to nazivao nikakvom krizom. Na Grand Slamovima ipak mislim da ih jedino Novak može dobiti, iako pobijediti obojicu u razmaku od dan i pol nije lako.
Znači mislite da je 25. Grand Slam naslov Novaka Đokovića moguć?
Da nisam bio s Novakom, možda bih rekao da nije. Poznavajući Novaka i gledajući ga pet godina, u njemu ne postoje riječi “ne mogu”, “nemoguće”… to ne postoji u njegovom vokabularu.
Moguće je, naravno da je moguće. Kad se sjetim i finala u Australiji, on je tu, ne može se njega nikad isključiti, ako je spreman u glavi i prisutan – to je to.
Mnogi se pitaju otkud mu motivacija da još uvijek igra. Nerijetke su ozljede, žuljevi, medicinski time-outovi. Kao netko tko je proveo s njim pet godina, recite nam što ga gura? Otkud snaga za dalje?
Ja slušam ove neke, recimo, ajde, teniske stručnjake i stalno ga neko otpisuje. Ja ne znam jel ti ljudi uopće gledaju i razumiju tenis. Đokovića vuče ga to što voli igrati tenis, voli biti na terenu, voli se natjecati, voli pobjeđivati. Čuo sam i da planira igrati do Olimpijskih igara, a ima do toga još vremena…
On će uvijek biti pri vrhu. Pogledajmo koliko je igrao turnira prošle godina, a treći je na svijetu. Koliko god da se priča o tim mladima, oni nisu tu. Imamo ovu dvojicu (op.a. Sinnera i Alcaraza) koji su neki drugi sport, imamo Zvereva koji je vječno tu negdje te Novaka koji je poseban, najveći tenisač svih vremena i nikad ga se ne može isključiti iz utrke za neku titulu.
Spomenuli ste evo sada i Zvereva. On se žalio da se podilazi najboljima, misleći na Sinnera i Alcaraza. Koliko je to bio utjecaj emocija, a koliko je to zapravo mislio? Smatrate li da je to tako zaista i je li tako bilo i ranije?
Pa ne bih to rekao baš. Mislim, ranije smo imali baš četiri različite podloge, a sad imamo četiri manje više iste podloge. Meni je suludo da su na travi duže izmjene nego na zemlji i ne može im se pogodovati podlogama. Bunio se i ove godine u Australiji zbog medical time-outa zbog grčeva, ali sam si je kriv na kraju dana. Bilo je nemoguće izgubiti onaj meč, servirao je za meč i Alcaraz nije imao grčeve pet minuta, imao ih je skoro dva sata. Kad treba završiti meč on se povuče i to ga košta protiv Alcaraza i Sinnera, to ne smiješ raditi. Tako da, ne vjerujem da im se pogoduje, oni su jednostavno bolji od svih… Mogu se dobiti, ali teško.
Zverev je fenomenalan igrač i iskreno, zaslužuje taj Grand Slam. On je po meni najbolji tenisač koji nikad nije osvojio Grand Slam.
Jedan osvajač Grand Slama koji nas opet veseli dobrim mečevima je Marin Čilić. Jeste očekivali da će ponovno zaigrati ovako nakon ozljeda i pauze?
Pa vidite, kod Čile ima jedna stvar što možda ljudi ne razumiju. On ima skoro tri ili četiri vrhunska udarca: odličan retern, servis, forehand i jako nezgodan backhand. Ako je spreman, on je neugodan svima, a sad nema pritiska i ako bude zdrav – nitko ne želi vidjeti Čilu, pogotovo u prvim kolima Wimbledona i US Opena.
Nije me iznenadilo jer znam kakav je igrač. Dosta ljudi njega podcjenjuje, a takvog igrača ćemo imati sljedeći put, za ne znam, možda 300 godina.
A što se događa? Koji je problem? Gdje je stao naš tenis? Zašto nemamo nasljednika Vas, Ančića, Ljubičića, Karlovića…?
Malo smo mi nekorektni jer smo zemlja od četiri milijuna ljudi i svakih par godina izbacujemo novog tenisača ili mladu tenisačicu. Koliko je dugo Italija čekala Sinnera, Amerika koja ima Grand Slam, Engleska koja ima preko 50 milijuna funti proračuna evo sad tek ima Drapera… Treba se ulagati, treba infrastrukture, tenis je skup sport, tu moraju biti roditelji da te poguraju. Malo smo razmazili javnost i sad svi očekuju da će to brzo opet.
Prižmić je osvojio juniorski Roland Garros, bit će odličan igrač. Sad, kod nas, ako si 50., to odmah nije dovoljno dobro, ako si 50. nogometaš na svijetu, ti igraš u Real Madridu. Tako da smo malo tu čudni, očekujemo puno, ali sad imamo takvu malu rupicu. Tko zna, možda ćemo za 10, 15, 20 godina opet izbaciti nekog tenisača i tenisačicu… Ok smo, nismo loši, nije da nas nema nigdje, ali su nam očekivanja možda veća nego što možemo pružiti.
Ne garantiraju juniorski naslovi da će doći rezultati i u seniorima, ali ima tenisača koji zaista osvajaju kasnije i u seniorima. Što mislite da je taj krivi korak zbog kojeg hrvatski tenisači ne uspiju zadržati razinu?
Pa nije lako. Nije lako to probiti jer jer to drugačiji tenis, drugačiji pristup. Juniorske greške se koji put opraštaju, može se dobiti meč i nakon nekih gluposti. Gledam i po sinu koji je prošle godine bio 60. junior… Igrao je Challenger u Zadru i napravio dvije duple i promašio dva forehanda, to je break. To ne smiješ raditi na Challengerima, Futuresima, a kamoli na 250 ili 1000 turnirima… Te mladenačke greške veliki turniri ne dozvoljavaju. Netko to uspije, a netko se pogubi u velikom bazenu i ide nazad.
Iz ovoga što sam dosad čula, ne očekujete da se na Grand Slamovima kao pobjednik može umiješati neko novo ime osim Alcaraza i Sinnera?
Jako teško ove godine. Ali ako pogledamo Australian Open, da se igralo u moje vrijeme kad nije bilo krova, Sinner bi ispao u drugom ili trećem kolu. Da je Zverev uspio i odservirao za meč, ne bi bilo Alcaraza… Ali ipak sve ostaje na tome ‘da bi bilo, kad bi bilo’. Moguće je, ali dobiti njih dvojicu u manje od dva dana… Ne znaš s kojim je gore igrati. Sinner te ubija jednim ritmom, Alcaraz ubija s 800 ritmova… Vidjet ćemo, ali teško.
Da se vratimo još malo na vaš najnoviji projekt, na kamp koji će biti ovdje u osmom mjesecu. Tu smo sada 100 metara od Firula… Kako Vam je sada sjetiti se početaka? Sjećate li se svog prvog meča ovdje?
Kuća od mog djeda je ovdje preko puta, ja sam tu odrastao i išao sam na tenis. Cijeli kvart mi je dnevni boravak i tu sam odrastao, provodio od jutra do mraka na tenisu.
Sjećam se i svog prvog dodira s reketom i odmah sam ga razbio, tako da sam odmah pokazao neviđeni talent za razbijanje reketa. Ali Split ima nešto posebno, ne znam što se to događa, ali sport je u Splitu poseban. Drago mi je da započinjemo projekt i da pokazujemo da možemo i tu organizirati kamp jer ovaj klub ima nevjerojatnu tradiciju i ostavštinu. Mislim da je jedini na svijetu koji je dao pet igrača u Top 10: Pilić, Franulović, Ančić, Mate Pavić i ja. Imamo i Jelenu Kostanić, Marka Ostoju… Puno nevjerojatnih tenisača.
Treba tako nešto ovom klubu, da se malo digne i da malo ljudi čuju i za Split i za Tenis klub Splitu i za ljepote svega ovoga.
A što se tiče razbijanja reketa? Kad sad gledate tenisače poput Rubleva i Bublika kada lome rekete… Mislite li da to zaista pomogne da se izbaci ta frustracija ili da treba probati ostati smiren?
A kako tko. Jednostavno se moraš negdje isprazniti, baciti nešto… Ne možeš suca, sad ih ima i sve manje kad hawk eye preuzima… Ja ne znam što je loše u razbijanju reketa, ako ćeš ti razbiti reket, promijeniti ga i zaboraviti. Ja sam naprimjer razbijao reket, pa bi još pet minuta mislio o tom reketu. Tako da, ljudi se bune da je tenis robotiziran, da nitko nema emocija, onda kad razbiješ reket ti zvižde, tako da moraju se ljudi dogovoriti malo što žele od tenisa.
Ali netko je takav, netko nema emocija, netko ima više emocija, netko zna držati emocije… Jednostavno, ja volim gledat Rubleva, volim gledat Bublika… I Kyrgios mi je bio drag, samo je on destruktivac veliki što je šteta… Ali ja uvijek pozdravljam dobro razbijanje reketa, ako će ti pomoći, zašto ne.
A iz trenerske perspektive, je li Vam lakše raditi ovako s robotima ili s ovim emotivcima?
Pa ja sam emotivac, ali kao trener ne možeš ti biti emotivac, ti si tamo za bit najbolji za svog igrača, da mu pružiš neku sigurnost, da mu nešto kažeš, makar to bi nešto najgluplje i nema veze s tenisom. Da ga smiri, da mu pomogneš.
S robotima još nisam radio, možda će tog biti u budućnosti, ali svatko je drugačiji. Ja sam dosta jednostavan trener, ne volim puno komplicirati. Dosta je sam meč kompliciran i ne trebam te još ja ubijati sa statistikama. Kad smo pričali ja i Arthur rekao sam mu “Vidi, samo mi nemoj vikati s terena. Ako imaš problem dođi, popričat ćemo. Ti igraš i donosiš odluke, ako pogriješiš trenirat ćemo”. Kao trener moraš biti miran i ok sam zasad.
Vidjeli smo u Miamiju i klasičan burnout Alcaraza. Gubio je od Korde i došao stožeru reći da hoće kući. Kako je Vama sad s trenerske strane? Što biste voljeli da je Vama netko rekao u tim trenucima kada ste bili igrač?
POVEZANO
Pa ne znam jel bilo moguće meni u onom stanju išta pametno reći. Nisam ja nikad vikao na trenera, niti sam imao problema s trenerima, to su bila neka druga vremena. Nisam ih niti krivio, sad promaše volej pa treneru pokažu palac kao “odlično”… Pa kakve veze ima trener s tim što si ti promašio volej.
Shvaćam Alcaraza, velik je to pritisak, stalno te netko hoće skinuti s tog prvog mjesta. Dogodi mu se, momku koji je mlad, hoće ići doma i smiriti glavu pa ići dalje. Da sam sam sebi bio trener s ovim iskustvom, možda bi to bio još koji osvojeni Grand Slam ili turnir više, ne mogu reći sto posto, ali sigurno bih radio na sebi da se ne događaju takve stvari na terenu.
Ako trenutno uspoređujemo, Sinner bi bio ovaj više robotiziran, Alcaraz emotivac. Preferirate li onda gledati Alcaraza kad kažete da volite emotivce?
Pa ja volim obojicu. Pratim Sinnera otkad je bio junior i jako mi je drag kao osoba i kao tenisač. Alcaraz je raznovrsniji, uživa u tenisu, smije se… Ja uvijek uspoređujem Sinnera i Novaka, sličniji su, samo Sinner sad ima više konja, bolji motor, gume, felge, sve to. On kad te uhvati, grize kao morski pas, pojede te. Alcaraz se igra, ide gore dolje… Super je što su različiti i mečevi su im nevjerojatni što pokazuje i finale u Parizu lani gdje ljudi pet i pol sati nisu rekli nijednu riječ. Takav meč, takav tenis, takav intenzitet, to je fenomenalno. Volim obojicu, ali Alcaraz je raznovrsniji i neće se to nikad promijeniti što je još i bolje jer su tako mečevi bolji.
Nedavno je izašla vijest i o VAR tehnologiji na Wimbledonu. Kako Vam se to čini, što očekujete od tih promjena? kako komentirate sve više kamera i strojeva?
Ja to nostalgično to gledam. Meni su bili dragi ti linijski suci, možeš ih malo počastit’, pitati kako im je šira ili uža obitelj… Hahaha… Sad je to nestalo, možeš jedino sucu ili sam sebi ili nekome u publici, VAR-u ne možeš… Događale su se ranije velike greške koje su mogle naštetiti, sad nema prostora greškama i više vjerujem, ali Pariz je ostao sa sucima i lijepo mi ih je vidjeti i drago mi je. Uvijek s njima bude i neki zabavan događaj. Tehnologija preuzima svijet i moramo se i u tenisu s tim nositi.
Jedna dosta kontroverzna situacija nedavno, poen Drapera i Medvedeva kad se Medvedev žalio za protivnikov potez rukom. Kako ju Vi tumačite?
POVEZANO
Velik sam obožavatelj Medvedeva, ali mislim da je ovdje bio u krivu. Odigralo se još pet izmjena. Imao bi pravo da je to bilo na prvoj izmjeni, ali sigurno ti nije smetalo što je ovaj mahnuo rukom, ako si još pet puta odigrao dobro. Draper je bio u pravu.
Za kraj: savršeni tenisač prema Goranu Ivaniševiću.
Servis: Nick Kyrgios, bekend: Novak Đoković, forehand: Rafael Nadal, volej: Roger Federer, retern: Andre Agassi, brzina: Carlos Alcaraz, mentalna snaga: Jannik Sinner.
Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!