Jedan od najomiljenijih tenisača Juan Martin del Potro uslijed konstantnih problema s ozljedama najavio je kraj karijere.

U Umagu 2006. godine pojavio se jedan visoki mladić. Ne pretjerano impresivne građe, no djelovao je talentirano. Forhend je već tada bio na visokoj razini, a bekend je djelovao stabilno, posebice za nekoga kome je tek 18 godina. Nanizao je taj mladić dvojicu relativno anonimnih tenisača i u četvrtfinalu namučio Wawrinku. Tko bi tada rekao da će taj krhki, visoki mladić postati jedan od najomiljenijijih tenisača svih vremena? Vjerojatno nitko. Naravno, riječ je u Juanu Martinu del Potru.

Potpuni proboj na ATP sceni doživio je u ljeto 2008. godine kada je upisao niz od 23 uzastopne pobjede, a zaustavio ga je tek Andy Murray u četvrtfinalu US Opena – turnira koji mu je donio najveću sreću godinu dana kasnije. Bio je to prvi i jedini Grand Slam ‘Diva iz Tandila’, a osvojio ga je sa samo 21 godinom. U finalu je s 3:2 svladao Federera koji je tada slovio kao daleko najbolji tenisač na tvrdoj podlozi, a najveći otpor do finala pružio mu je Marin Čilić u četvrtfinalu. Naime, Čilić je vodio 6:4, 2:0, a onda je doživio potpuni ‘blackout’ i Delpo se prošetao do pobjede.

Već tada krenuli su veliki problemi s ozljedama koji su ga koštali puno veće karijere.

Bespredmetno je raspravljati o broju Grand Slamova koje bi osvojio da je bio zdrav, no poprilično sam siguran da ‘Velika trojka’ ne bi imala više od 20…

Problemi s ozljedama pratili su ga kroz cijelu karijeru, a svaki njegov povratak tenisu budio je velike simpatije pratitelja ovog sporta. Kao i ovaj u Buenos Airesu. Nemojte me krivo shvatiti, nije Delpo omiljen samo zato što je veliki pehist.

Juan Martin je veliki šmeker, čovjek je to koji će zagrliti djevojčicu koja skuplja loptice na finalu Davis Cupa u Zagrebu nakon što ju Čilićeva loptica pogodi u trbuh. Dok Čilić nervozno čeka da ubaci drugi servis, Argentinac tješi djevojčicu pokazujući pritom da postoje stvari važnije od tenisa. Važnije od sporta.

Uzeo nam je taj Davis Cup usred Zagreba, ali kako mu zamjeriti? Kako zamjeriti takvom šmekeru, takvom gospodinu?

Tenis koji je igrao/koji igra također je jedan od razloga za velike simpatije teniske javnosti. Jedan od najboljih forhenda u povijesti ovog sporta. Ako mene pitate najbolji. Odličan servis, stabilan bekend. Kakva igračina.

Nakon jednog od mnogih povrataka nije mogao više udarati bekend na jednak način. U pitanju je bio problem s ručnim zglobom lijeve ruke. Natjeralo ga je to da se okrene slajsu i laganom ‘pimplanju’ kada mu loptica dođe na bekend.

No, nije mu ni to smetalo. Dobio je najteži mogući ždrijeb na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru – najbolji tenisač svijeta Novak Đoković bio mu je protivnik u prvom kolu. Izbombardirao ga je Delpo forhendima, nije Novak znao što ga je snašlo. Zaplakao je Srbin tada na mreži, a ovaj veliki gospodin pružio mu je zagrljaj i riječi utjehe. Nije stao na tome, plasirao se na kraju u finale teško ostvarenom pobjedom protiv Nadala u polufinalu.

Dvostruki olimpijski pobjednik Andy Murray bio je pretvrd orah u finalu. Fizički je Britanac bio puno spremniji i Delpo se morao zadovoljiti olimpijskim srebrom. Srebro za čovjeka koji igra praktički bez bekenda. Nije loše.

Posljednji meč odigrao je još u lipnju 2019. godine na ATP turniru u Queensu i pritom je svladao Shapovalova 7:5, 6:4, a sada je pred njim posljednji izazov. Turnir u Buenos Airesu gdje mu je protivnik u prvom kolu ‘partner u zločinu’ Federico Delbonis. Naime njih su dvojica šokirali Zagreb i uzeli nam ranije spomenuti Davis Cup.

Nema veze Delpo, sve ti je oprošteno. Odmori se, zaslužio si.