"Što se još može dogoditi danas, što još, brate mili? Nema dovoljno stvari”, rezignirano je prokomentirao Novak Đoković, i to u trenutku kada je imao break prednosti u prvom setu polufinala u Ženevi s Tomasom Mahačem. Izgubio je taj set, od 4:1 do 4:6, da bi na kraju bio poražen u neobičnom meču sa 6:4, 0:6, 6:1. Piše: Saša Ozmo

“Nisam baš proveo sjajnu noć, danas je bilo teško. Osjećao sam se užasno u prvom dijelu meča”, nije Novak ni na press konferenciji detaljnije govorio u čemu je problem, ali je dodao da se ne osjeća kao favorit pred Roland Garros.

Đokovićev boravak u Ženevi može se promatrati kao čaša polupuna ili poluprazna. Polupuno – odigrao je tri meča, a prije Roland Garrosa najviše mu je trebalo malo više vježbati u realnim uvjetima, tj. u uvjetima stresa i adrenalina koje samo natjecanje može donijeti.

Poluprazna – poraz od Mahača, kvalitetnog igrača, ali igrača koji ne bi trebao prijetiti Đokoviću. Poraz od Luce Nardija u Indian Wellsu očito je bio i posljedica fizičke nespremnosti, u porazu od Tabila u Rimu Novak je djelovao dezorijentirano nakon udarca bocom u glavu dva dana ranije, a sada su se, čini se, opet pojavili problemi . Bilo kako bilo, ta tri poraza čine se nerealnima u sezoni čovjeka koji je prošle godine dominirao ATP tourom.

“Teško se koncentrirati na tenis kada su ti druge stvari na umu. Nadam se da ću biti spreman i dobrog zdravlja za Roland Garros”, kaže Novak.

Upravo zbog navedenog teško je analizirati Đokovićevu igru. I protiv Hanfmanna u prvom meču je došlo do tog neobjašnjivog pada na početku drugog seta – ne u smislu igre, nego u smislu da se Novaku čini loše – a protiv Griekspora je uspio dobiti prvi set i onda pobijedio suparnika, koji je sa Shapovalovom već odigrao set i pol.

Opet, kao i nakon Rima, zaključke je teško donositi, a Roland Garros dat će nam konačne odgovore. Primjetno je, doduše, da se suparnici više ne boje Novaka, da je malo izgubio samopouzdanje, ali te bi se dvije stvari brzo vratile nizom pobjeda, no on već desetljeće i pol ima ulijeva strahopoštovanje i ima samopouzdanje čovjeka koji je osvojio više nego itko ikada u povijesti ove igre.

Može li se postići taj niz? Čini se da je fizički spremniji, da je rad s Philom Grichom dao rezultate, ali da psihički ima puno uspona i padova. Porazi od Nardija, Rude i Mahača imaju nešto zajedničko – taman kad se činilo da Novaku ide, nakon osvojenog drugog seta uslijedio bi pad, a to se dosad nije događalo. Sada protiv Mahača, vjerojatno zbog problema koji nam nisu poznati, čini se da je odustao već nakon pauze.

Nenada Zimonjića nije bilo u Ženevi, neće ga, čini se, biti ni u Parizu, a bilo je krajnje neobično vidjeti Novaka kako ide kod fizioterapeuta Miljana Amanovića i kondicijskog trenera Phila Gricha po teniske savjete. Da, toliko su dugo u tenisu da već znaju “što i kako”, ali ipak…

Ždrijeb u Parizu je stvarno dobar za Novaka, ali za Novaka na kakvog smo navikli. Sada njegovi navijači strepe pred svaki meč – zbog protivnika, ali i zbog samog Đokovića.

Hoće li se stroj uključiti, kao što mnogi vjeruju? Teško je u tako kratkom roku doći od 0 do 100 okretaja, potrebnih za najviše domete, ali ako netko može vjerovati u ne tako vjerojatne scenarije, onda je to Novak Đoković.

Kako je rekao, meč po meč u Parizu, pa da vidimo.