Novak Đoković kaže da je do izražaja u finalu Australian Opena došla njegova raznovrsnost, da ga rekordi motiviraju, ali da ne gleda previše unaprijed.

Daniil Medvedev bio je u odličnoj formi i nanizao je 20 pobjeda, od toga 12 nad igračima iz top 10, ali Đoković je slavio sa 7:5, 6:2, 6:2.

“Velika odlika moje igre jest to što se vrlo dobro adaptiram protivniku i da se dobro prilagođavam uvjetima u kojima se osobno nalazim, uvjetima u kojma igramo itd. Činjenica je da imam vrlo raznovrsnu igru i puno opcija, različitih stilova igre – to mi pomaže da u svakom trenutku mogu izvaditi neku kartu neočekivanu za mog protivnika“, rekao je Đoković i dodao:

„To je vjerojatno bio slučaj sada, Daniil je bio u izuzetnoj formi i svoje servise je tijekom turnira dobio lagodno i brzo. Dakle, znao sam da je return jedna od najvažnijih stavki, ušao sam mu u servis jako dobro, nisam mu dao puno prilika da brzo dobiva svoje gemove – morao se truditi i trčati. Od prvog do posljednjeg poena sam odigrao izuzetno kvalitetno, Australija uvijek iz mene izvuče maksimum kad je najpotrebnije. Nadam se da ću to moći prenijeti i na druge Slamove.”

Đoković sada ima 18 Grand Slam naslova, dvije manje od Rogera Federera i Rafaela Nadala, i priznaje da ga rekordi motiviraju, naročito sada kada uskoro puni 34 godine.

“Ne mogu se pretvarati da ne razmišljam o rekordima jer me oni vuku naprijed. Što se tiče Roland Garrosa, ima vremena do tada ako će se održavati u onom rasporedu na koji smo navikli. Nadam se da ćemo do tada imati publiku, ne djeluje da će tako biti u Europi, tako da je ovo bilo jedinstveno i lijepo iskustvo koje ću definitivno pamtiti s obzirom na posljednjih nekoliko mjeseci prošle sezone koji su bili izazovni za mene na više nivoa. Malo sam izgubio motivaciju, igranje pred praznim tribinama, bio sam iscrpljen od svega, ali uspio sam završiti kao broj jedan. Dolazeći ovdje, imao sam trofej na umu, u snovima i u mislima. Izuzetno me ispunjava što sam uspio ostvariti.”

Na posljednjih nekoliko Grand Slamova sreća je okrenula leđa Novaku – od ozljede na US Openu 2019. do diskvalifikacije naredne godine, nije održan Wimbledon na kojem je dvostruki uzastopni prvak… Na pitanje koja je bila najmračnija točka koju je dostigao na kompliciranom putu do novog, veličanstvenog trijumfa.

“Prilično…. Čudan i nezgodan trenutak koji me je jako uzdrmao u svakom pogledu jest onaj na US Openu. Do tog trenutka nisam izgubio nijedan meč te godine, osvojio tri-četiri naslova i Cincinnati, bio sam glavni favorit, Nadal nije igrao, osjećao sam se fenomenalno… I eto, tako nešto se dogodilo, što nas je sve iznenadilo. Priznajem, nije mi bilo lako vratiti se – iako sam osvojio Rim i igrao finale Roland Garrosa, opet je ostao gorak ukus u ustima barem kada su Slamovi u pitanju. Zato je ovo izuzetno važna pobjeda na više nivoa, uspio sam prebroditi ozljedu – nisam je izlječio, ali sam je održavao takvom da mogu igrati. Sad osjećam i veliko rasterećenje, oslobođeno se osjećam jer sam imao pritiska s raznih strana i bilo je potrebno dosta energije da se sve to nekako uskladi.”

Zbog svega s čime se suočavao, od ozljede do pritiska javnosti, Đokovićev deveti trijumf na Australian openu jedan je od najimpresivnijih.

“Ne bih izdvojio kao najslađu pobjedu, ima važnijih – 2016. Roland Garros, Wimbledon 2011. i 2019. Ipak, definitivno jedan od emotivno najzahtjevnijih turnira koje sam imao s obzirom na ozljedu, na karantenu, ali i na stvari koje su se događale izvan terena. One su imale utjecaj na mene i s kojima sam se morao nositi, da ih kanaliziram u pravom smjeru i pretvorim ih u energiju koja će mi postati gorivo za ono najvažnije, za pobjede”, zaključio je Đoković.