Mate Pavić za SK: ‘Ne cijene me dovoljno u Hrvatskoj, a budućnost parova nije svijetla, žele nas ukinuti’

ATP 9. tra 202514:08 0 komentara

Tek što se okitio laskavom titulom osvajača Sunshine Doublea, dakle Indian Wellsa i Miamija jednog za drugim, najbolji svjetski tenisač u konkurenciji parova Mate Pavić nakratko se vratio u Zagreb i skoknuo do studija Sport Klub televizije. U ekskluzivnom razgovoru Pavić nam je otkrio tajnu uspjeha s partnerom Marcelom Arevalom, ali i još mnoge zanimljivosti.

Koga god Mate Pavić dotakne, pretvori u zlato. Ne želeći, dakako, oduzeti ni promil zasluga njegovim suigračima tijekom godina, činjenica je sljedeća – Pavić je s čak četvoricom partnera bio proglašavan najboljim svjetskim parom.

Uz aktualnog Salvadorca Marcela Arevala, s kojim mu je to pošlo za rukom prošle godine, svjetski je vrh splitski tenisač dohvatio još s Oliverom Marachom, Brunom Soaresom i Nikolom Mektićem. Kapa do poda.

S Arevalom, s kojim je počeo surađivati početkom prošle godine, osvojio je šest turnira, od kojih je najvrjedniji Roland Garros lani. Sada su spojili Indian Wells i Miami u istom mjesecu i tako postali jedni od rijetkih kojima je uspio taj veleban podvig.

Vremena za slavlje, međutim, nije bilo mnogo. Mate je nakratko skoknuo do Zagreba, gdje živi sa suprugom, a već krajem tjedna krenuo je za Monte Carlo na novi Masters 1000 turnir koji također možete pratiti na kanalima Sport Kluba. Netom prije odlaska u Kneževinu, Sport Klubu je dao veliki intervju.

Kakvi su dojmovi nakon Indian Wellsa i Miamija?

“Baš smo poslije turnira malo proučavali, mi smo tek šesti par koji je uspio osvojiti Sunshine Double. To dovoljno govori. Indian Wells smo čak dosta uvjerljivo osvojilli, a u Miamiju smo dosta mečeva dobili u ‘match tie breaku’. Te pobjede uoči Miamija malo su nam olakšale posao.“

Koji Vam je bio najteži meč?

“Najteži je bio protiv Mektića i Venusa u polufinalu Miamija. Izgubili smo set, imali su neke ‘break’ lopte u drugom, ali smo se izvukli. Kako se turnir bližio kraju, tako smo razgovarali kroz zezanciju o Sunshine Doubleu, premda iskreno meni to nije predstavljalo dodatni presing. Kroz oba Mastersa igra je bila na zavidnoj razini, ali već nas brzo čeka zemljani dio sezone počevši s Monte Carlom.“

Vremena za slavlje onda i nije bilo?

“Nekad stvarno nemaš vremena za slavlje. Na dan finala već smo imali let, ali na kraju nisam na njega stigao, nego tek sutradan. Otišli smo na večeru, ništa posebno. Nekad i imaš želju proslaviti, ali nisi u stanju. Recimo, kad smo Mektić i ja osvojili Wimbledon 2021. godine. Tada su još vladali korona-uvjeti, nismo se smjeli kretati izvan hotela. Htjeli smo proslaviti s nama bliskim ljudima, stigao nam je i šampanjac, kad ono za 20 minuta svi smo bili spremni ići spavati, haha. Kolektivno gašenje.“

A kakva su slavlja Vas i Arevala?

“Ne mogu reći da su bajna, haha. Roland Garros smo proslavili uz naše obitelji, ali generalno smo drukčiji tipovi. On nije od velikih fešti, tu smo različiti.“

Kad smo kod različitih karaktera, što je za uspjeha parova važnije – da ste karakterno slični ili različiti?

“Nema pravila. Neki moji raniji partneri bili su sličnog karaktera i imao sam s njima uspjeh, a sad je Marcelo drugačiji pa opet funkcioniramo jako uspješno. Važnije je kako igrate na terenu i kako se nadopunjujete u tom smislu. Ja sam na terenu mirniji, a on je pun energije, više skače, bodri… Treba mu to, tako se nosi sa stresom mečeva i tremom. Profesionalan je i jutarnji tip. On je već u 8 ujutro pun energije. Nekad i ja moram s njim trenirati tako rano jer je njemu to draže, ali isto tako i on nekad zbog mene mora čekati do 3-4 popodne jer ja ujutro ne funkcioniram.“

Jeste li ikad zakasnili na neki od tih ranojutarnjih treninga?

“Nisam, ali ujutro baš nisam od volje. Bolji sam popodne, tad mi je entuzijazam veći.“

Zašto je izbor partnera pao baš na Marcela?

“Ja sam krajem 2023. nakon razlaza s Nikolom (op.a. Mektićem) tražio partnera, a on je tada prekinuo s Rojerom. Brzo smo se dogovorili. Prvi turnir smo odmah osvojili, ali nakon toga nam je trebalo vremena da se uigramo. Tek tamo oko Monte Carla krenuli smo malo bolje igrati. Finale Rima i naslov u Roland Garrosu, pa samo završili kao broj 1 na kraju godine… Sezona je bila fenomenalna i sad tako nastavljamo.“

VEZANA VIJEST

Tko su vam generalno najzahtjevniji protivnici na Touru?

“Nijemci Krawietz i Puetz. Lani smo s njima imali 2-5 međusobno, iako smo na Roland Garrosu pobijedili. Izgubili smo težak meč u polufinalu US Opena, pa onda i dva puta na Finalsima u Torinu, uključujući finale. Oni su nam baš ‘crne mačke’. Kad ih vidimo u ždrijebu, nije nam drago. Možda je to tajna našeg uspjeha na Indian Wellsu i u Miamiju jer oni nisu igrali, haha. A recimo Bolellija i Vavassorija gotovo uvijek pobjeđujemo.“

Ima li treme u kritičnim poenima, kako se s time nosite?

“Naravno da ima nervoze i treme i prije meča i tijekom meča. Prije finala Roland Garrosa lani imao sam dosta veliku tremu. To je bio jedini Grand Slam koji mi je nedostajao, a prije toga smo pobijedili u dva jako teška meča. Protiv Krawietza i Puetza te potom Granollersa i Zeballosa, a u finalu smo igrali protiv Talijana (op.a. Bolelli/Vavassori) od kojih dotad nismo izgubili ni jednom. Znao sam da je šansa velika i tu sam baš bio pod tremom. Ali, kad dobiješ neke mečeve, stekneš i samopouzdanje u tim situacijama kad se lomi meč.“

Sa samo 31 godinom, kada zapravo tek ulazite u najbolje godine za dubl, osvojili ste gotovo sve što se može osvojiti. Sva četiri Grand Slama, olimpijsko zlato, bili ste i još uvijek ste svjetski broj 1, štoviše Arevalo je već četvrti igrač s kojim ste bili broj 1, a uzeli ste i dobar dio Masters 1000 turnira… Koji su novi ciljevi?

“Roland Garrosom sam zaokružio priču što se tiče Grand Slamova. To je bio velik cilj. Sunshine Double je lijepa stvar, ali ne mogu reći da sam si to postavio kao nekakav cilj. Ne idem toliko daleko ili prepotentno u detalje. Svake sezone cilj mi je završni Masters, jer to znači da je sezona bila dobra, s jednim ili dva velika naslova. Sve ostalo je bonus. Dugoročno gledano, volio bih upotpuniti sve Masterse koji mi nedostaju (op.a. Madrid, Kanada, Pariz i Finalsi), premda uvijek bih birao radije Grand Slamove, pogotovo Wimbledon jer to je za mene uvijek broj 1. Ali bilo bi zanimljivo da mi netko ponudi neki Grand Slam ili sve ostale Masterse, ne znam što bih odabrao. Bit će prilika.“

Razmišljate li možda i o životu poslije tenisa, što biste radili?

“Ne mogu reći da ne razmišljam o tome. Još sam uvijek mlad, u najboljim godinama za parove, ali isto tako sam i mlad počeo igrati parove, već s 23 godine. Imam puno sezona u nogama i ne bih volio kao neki dublaši igrati s 40 godina ili više. Ne vidim se u tim godinama na Touru. Sigurno još tri do pet godina želim igrati, ako zdravlje posluži, i biti u vrhu.“

U tom životu nakon igračke karijere vidite li se kao trener, menadžer ili možda analitičar? Sjećamo se da ste i za Sport Klub odradili jedan meč kao sukomentator.

“Haha, odradio sam jedan set kao sukomentator, da. Pa, sigurno se vidim u tenisu. To je moj život. U kojoj ulozi, ne znam. Možda bi mi uloga trenera bila zanimljiva, ali za parove. To bih volio. Više nego singl. No možda se i to promijeni.“

Kakav je plan turnira za nastavak sezone?

“Monte Carlo, pa Barcelona, Rim, Madrid, Ženeva i Roland Garros. Isto kao svake godine. Lani smo jako dobro odigrali to razdoblje i branimo puno bodova. Onda Queen’s i Wimbledon. U Europi smo do kolovoza i to mi je drago. Kraća su putovanja, lijepi gradovi, lijepo vrijeme i uvijek se možeš vratiti kući na koji dan. Ovaj period mi je najljepši.“

Približite nam malo život profesionalnog tenisača na Touru? Svi vide samo prvih 10 ili 20 koji uživaju u novcu i luksuzu, no mnogi drugi puno teže žive. Tu su putovanja, promjene vremenskih zona i kontinenata, gubitci prtljage, otkazani letovi…

“Život na Touru sasvim je drugačiji od života na Challengerima. Netko tko nije u prvih 100, igra skoro svaki tjedan Challengere i pokušava se probiti. Tu nema nikakvog glamura ni luksuza. Nama na Touru je ipak drugačije. Bolji su hoteli, uvjeti, više si možete priuštiti, kvalitetnije letjeti… Velika je razlika. Stalno letiš, putuješ, naporno je i teško i iskreno s godinama mi ta putovanja sve teže padaju.“

Koliko minimalno košta jedna sezona na Touru? 

“Ovisno s koliko trenera putujete, ali ispod 100.000 eura ne možete odraditi jednu sezonu na korektnom nivou. Ako putujete s više ljudi u timu, onda se to penje i na 200.000, 300.000. Jako je to skup sport i težak, ali je kod tenisa dobro što se kasnije možete ostvariti i kroz trenerski dio i na taj način dobro živjeti. Nama uspjeh znači biti među 100 najboljih, to znači da možeš živjeti od tenisa. U nekom drugom sportu ako si među 200 najboljih, ti si vrhunski. I ovdje si, ali nisi toliko plaćen.“

S obzirom na surovost sporta, jeste li razmišljali ikad o odustajanju dok niste ušli u parove?

“Nisam. Nikad nije došlo do toga. Imao sam sreću što mi je cijela obitelj u tenisu. Otac je trener, a sestra je igrala tenis. Ja sam na neki način obiteljski projekt. Dosta se tu i ulagalo. Trenirao sam u Beču i Barceloni s jako dobrim trenerima. Napravio sam sve što sam trebao da si omogućim priliku uspjeti. Na kraju sam uspio sporednim putem. Ivan Dodig mi je svojevremeno na Zagreb Indoorsu učinio uslugu jer sam igrao s njim dvije godine u turniru parova, dok sam još bio junior praktički, i igrali smo finale obje godine. Kroz parove sam si financirao tenisko odrastanje. S 22-23 godine dogodile su se promjene na ATP Touru, smanjil su ždrijebove pa sam morao prelomiti, dubl ili singl. Odlučio sam se za dubl i nije mi žao. Iako, nikad si nisam dao stvarnu priliku da vidim dokle bih dogurao u singlu.“

VEZANA VIJEST

Razmišljate li uopće više o novcu u ovoj fazi karijere?

“Ne baš. Automatski taj novac dolazi s dobrim rezultatima. Manje mu pažnje dajem nego prije. “

Što ste si s prvom većom zaradom kupili, jeste se počastili?

“Ne baš. Nisam od nekih takvih stvari. Zadnjih godina najveći gušt pronalazim u dobrim restoranima po gradovima gdje igram. Malo vino uz to, to mi predstavlja neki gušt. “

Automobili?

“Imam jedno. Iako rijetko i vozim jer sam gotovo devet mjeseci godišnje na putu.“

Niste tip od tetovaža?

“Ne, nisam. Nije mi to gušt.“

Dosta se u zadnje vrijeme priča o promjena u konkurenciji parova. US Open najavljuje novi format mješovitih parova, ali promjene bi mogle zahvatiti i muške te ženske parove. Želi se privući što više singl igrača kako bi vidljivost i marketabilnost parova bila veća, koje je Vaše mišljenje o tim promjenama?

“To je samo početak, a nije ništa dobro za parove. Na US Openu po tome neće biti ‘miksa’ za igrače parova. To je sada ždrijeb na 16 timova, od kojih je osam tu na račun pojedinačnog renkinga, a osam će dobiti pozivnice. Nas tu praktički nema. Neka se taj turnir igra u tjednu kvalifikacija, ali neka ga nazovu drugim imenom, a stari ‘miks’ neka ostane. Može se jedno i drugo, ako žele. To je po meni samo početak ukidanja parova. Nadam se da se varam, ali u sljedećih 4-5 ili deset godina ne vidim svijetlu budućnost. Ne znam zašto to rade. Parovi su zanimljivi. Evo, i vi ovdje na Sport Klubu prenosite sve mečeve, pa i parove. Priča da naš proizvod nije dobar nije istina, nego se ne ulaže u njega.“

Po Vama onda to dugoročno može dovesti do odumiranja klasičnih dubl igrača?

“Naravno da će najbolji singl igrači pridonijeti popularizaciji parova. Bilo bi isto da počnu igrati padel i pickleball. Ali ako je to neki igrač izvan topa 20 ili 30, neće pridonijeti. A ide se u tom smjeru. To mi nema logike. Neće to postati bolje ako igraju igrači koji su 50. ili niže u poretku. Nisu oni bolji od nas. Dapače, i dalje mi uglavnom osvajamo najveće turnire. Dogode se neke iznimke. Nije nekad ni pošteno prema nama kad igramo protiv njih neki bitan meč. Meni je to karijera, a njima nekakav hobi pa im je lakše igrati.“

Kakav je na ovu temu stav među Vašim kolegama na Touru?

“Svi smo svjesni toga, slično razmišljamo. Ne možemo tu puno napraviti. Ostat će možda 15-20 dubl igrača koji igraju samo parove, a ostatak će se popuniti singl igračima. Tenisu svakako trebaju promjene, ali…“

Smatrate li da ste u Hrvatskoj dovoljno cijenjeni kao sportaš?

“Za ono što sam postigao, nisam toliko cijenjen. Evo jedan primjer, prošle godine nisam bio ni u nominaciji za sportaša Dalmacije. A bio sam proglašen najboljim 2018. kada sam imao lošiju godinu od lanjske. Ne smeta mi to toliko, volim privatnost i mir, ali eto, to su samo neki pokazatelji kako nisam dovoljno cijenjen jer pričamo o jednom od najvećih svjetskih sportova.“

Za kraj, ako Hajduk bude prvak, dolazite li na proslavu titule krajem svibnja? Naši rukometni reprezentativci Mateo Maraš i Marin Šipić već su najavili da će od svojih klubova tražiti slobodno od svojih klubova kako bi došli.

“Zec je još u šumi, haha. Ma, zapravo nije još ni ušao u šumu. Lani je bila slična priča… Godinama već čekamo. Bit će lijepo ako se dogodi. Ovisno o točnom terminu, mislim negdje uoči Roland Garrosa, možda je čak i izvedivo da dođem. O tom, potom.“

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!