Nova teniska sezona započinje već noćas otvaranjem United Cupa u Perthu.

U središtu pažnje su tri glavne teme ATP Toura: hoće li Carlos Alcaraz i Jannik Sinner nastaviti borbu za vrh ili će se jedan od njih izdvojiti, može li se pojaviti novi igrač koji će se uključiti u borbu za najveće trofeje te može li Novak Đoković osvojiti još jedan Grand Slam.

Đokovićev 25. Grand Slam

Otkako je Roger Federer 2009. godine nadmašio rekord Peta Samprasa od 14 Grand Slam naslova, taj je dosegnuti prag ostao u vlasništvu tzv. velike trojke. Švicarac je rekord držao do 2020., kada ga je Rafael Nadal sustigao, a zatim i prestigao 2022. Novak Đoković preuzeo je primat 2023., u sezoni u kojoj je osvojio tri Grand Slam turnira i posljednji put slavio na nekom od njih. Od tada upravo on drži rekord.

Budući da su Federer i Nadal završili karijere, a među aktivnim tenisačima najuspješniji je Carlos Alcaraz sa šest Grand Slam titula, jasno je da će proći dosta vremena prije nego što se netko ozbiljnije približi tom dosegu.

Alcaraz, s obzirom na to da ima tek 22 godine, ima realnu osnovu za dugoročne ambicije. Jannik Sinner je u nešto drukčijoj poziciji jer je dvije godine stariji i ima dva Grand Slama manje, no njegove igre posljednjih sezona također ga svrstavaju među potencijalne pretendente.

Dominacija Sinnera i Alcaraza

Ako nastave dijeliti Grand Slam titule, Alcaraz i Sinner imat će priliku jednog dana napasti Đokovićev rekord, slično kao što je velika trojka učinila sa Samprasovim, no teško je vjerovati da će njihove karijere završiti izjednačene. Uostalom, obojica žele jednog dana biti smatrani najboljima u povijesti, a prvi korak prema tome je nadmašiti drugoga.

Je li to moguće i hoće li se dogoditi već iduće godine, možda ćemo vidjeti na Australian Openu. Sinner je u velikom naletu – od finala US Opena u rujnu nije doživio poraz, a u Melbourneu ga nitko nije pobijedio već dvije godine. Sve mu ide na ruku na Rod Laver Areni.

Jedno od njegovih najjačih aduta je psihološka snaga: rijetko kad odigra ispod očekivanja. Izvanredna koncentracija i mentalna stabilnost, u kombinaciji s vrlo agresivnom igrom s osnovne linije, čine ga ozbiljnim kandidatom za titulu. Najbolji dokaz je način na koji je reagirao nakon dva najveća razočaranja u 2025. godini.

Kada protiv Alcaraza nije iskoristio prednost od 2:0 u setovima i tri meč-lopte u finalu Roland Garrosa, Sinner je svoj odgovor dao trijumfom na Wimbledonu. Kada ga je Španjolac nadigrao u finalu US Opena, Italijan do kraja sezone nije izgubio niti jedan meč, osvojivši Završni Masters.

Čini se da je Sinner stalno u uzlaznoj putanji. Ako je zdrav, nema nazadovanja. Alcaraz je drugačiji – njegove vrhunce pratili su i padovi. Te oscilacije mogu ga koštati, no možda će mu novi trener pomoći da ukloni tu slabost. Nakon 15. godine, Karlos na turnire ide bez Juana Carlosa Ferrera; sada ga prati Samuel López.

Ova promjena mogla bi kratkoročno predstavljati izazov, osobito u Melbourneu, gdje Alcaraz nikada nije prošao četvrtfinale, no dugoročno – broj 1 ima dovoljno kvalitete da se to može riješiti. Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje je stoga filozofski: vrijeme će pokazati.

Može li tko ugroziti dvojac?

Treći odgovor je najlakši – nijedan od mladih, pa ni onih nešto starijih igrača, zasad nema stvarne šanse ozbiljnije ugroziti vodeći tandem. Alcaraza i Sinnera u 2026. s vrha mogu skinuti jedino ozljede.