
Nikola Pilić je u 87. godini preminuo. Proslavljeni hrvatski tenisač i trener ostavio je veliki trag u svjetskom tenisu, a posebno o tome govori tekst koji mu je posvetio njemački BILD. Tekst, preveden na hrvatski jezik, donosimo u cijelosti.
Kad se prisjetimo zlatnih vremena njemačkog tenisa, sjetimo se i njega. Kako šapće riječi Borisu Beckeru. Kako stoji tamo, visok, vitak, u trenirci, s ozbiljnim i odlučnim izrazom lica.
Legendarni Davis Cup kapetan Niki Pilić nikada nije bio čovjek od puno riječi. Njegove su upute bile kratke i jasne („Izađi van, napravi break“). Radnik koji je znao da prije uspjeha stoji mukotrpan rad.
„Nisam tip koji u restoranu popije sedam cappuccina“, rekao je jednom Hrvat. U ponedjeljak je Niki Pilić preminuo u svojoj domovini u dobi od 86 godina. Kao kapetan Davis Cupa s Njemačkom je osvojio naslove 1988., 1989. i 1993. godine.
U to vrijeme milijuni su s napetošću pratili prijenose na televiziji. Danas, nezamislivo. Nakon prvog trijumfa u Švedskoj, Pilić je htio rano u krevet. Već je bio u pidžami kad su mu igrači upali u hotelsku sobu da zajedno slave. Nevoljko je ponovno obukao odjeću. Takav je bio.
Njegov možda najveći uspjeh bilo je pomirenje Borisa Beckera i Michaela Sticha. Pilić je jednom priznao da je u razgovorima nasamo s ta dva „alfa mužjaka“ ponekad morao i lagati. Rivalitet ga je, govorio je, koštao godina života. Ali isplatilo se. Godine 1992. Becker i Stich osvojili su olimpijsko zlato u Barceloni.
Stich je o trenerskoj legendi rekao: „Da nije bilo Nikija Pilića, sigurno ne bih postao wimbledonski pobjednik niti bih imao karijeru kakvu sam imao.“
Njegov trenerski ugled dopirao je daleko. Tijekom rata na Balkanu, dok su padale bombe, jedan se mladi tenisač zaputio u München. U svojoj teniskoj akademiji Pilić je brzo prepoznao da je taj dečko poseban. Novak Đoković je kasnije taj korak opisao kao „jednu od najboljih odluka u svom životu“.
No, akademija u Münchenu dovela je Pilića i u „svojevrsnu životnu krizu“, kako je priznao u intervjuu za BILD 2012. godine. Njegovi poslovni partneri nisu bili pouzdani, a akademija je završila u stečaju.
Vratio se u Hrvatsku. I u poznim godinama nakon buđenja radio je 15 sklekova, a zatim odlazio na teren. Po nekoliko sati. Svaki dan osim nedjelje. Nedjeljom je išao u crkvu.
Niki Pilić — skroman kakav je bio — nikada ne bi rekao da je ispisao tenisku povijest. Ali upravo je to učinio.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!