Hrvatski hit tenisač za SK: ‘Bila je velika stvar gledati Vardyja uživo’

ATP 18. lis 202510:16 0 komentara

Hrvatski tenisač Luka Mikrut u posljednje vrijeme igra svoj najbolji tenis u svojoj mladoj karijeri. Prije nešto manje od dva mjeseca je u Comu osvojio svoj prvi Challenger turnir. Da to nije bila slučajna titula je pokazao u Bragi i Valenciji gdje je u 10 mečeva upisao devet pobjeda. Mi smo ga u pauzi između turnira pozvali u goste gdje nam je otkrio brojne zanimljive stvari. U videu i tekstu ispod možete pogledati i pročitati dio će izaći u emisiji Jutro SK u nedjelju.

Prva Challenger titula u Comu. Provedi nas malo kroz taj turnir koji je bio isprekidan kišom i gdje si odigrao prvo svehrvatsko finale u povijesti protiv Duje Ajdukovića. Koliko je teško tako mijenjati uvjete dvorana-vanjski tereni i kako pristupaš meču s nekim koga jako dobro znaš?

“Što se tiče turnira, bio je to baš neki specifičan tjedan. Prvi meč sam igrao u utorak i onda se tri dana nije igralo. Igrao sam tek u petak u popodne. U utorak igraš vani na suncu, a u petak u nekoj maloj dvoranici gdje je teren kraći 5,6 metara. Baš sam loše igrao to drugo kolo, izgubio sam prvi set u 20 minuta. Nisam se snašao u početku, ali sam uspio izvući taj meč.

Opet sutradan smo igrali u dvorani, a vani je bilo sunce i lijepo vrijeme. Bilo je otvorena dvorana sa strane, a dan prije je bilo sve zatvoreno zbog kiše pa je to opet neka nova promjena. Onda navečer drugi meč dana protiv Budkov Kjær koji ima jednu od najboljih sezona na Challengeru, četiri naslova.

Dečko ima 19 godina i stvarno je dobar igrač. Isto dug meč, navečer, vani po blatu, hladno. Opet neka promjena. Taj meč mi je dosta značio za ući u finale i da mogu s tim igračima i da mogu više dobrih mečeva dobiti u nizu. Dobivao sam ja i prije dobre igrače, ali sad sam vidio da se to može događati češće.

Bio sam nervozan prije finala s Dujom. Tek mi je bilo drugo Challenger finale, ali tek nakon više od godinu dana. Još sam igrao protiv Duje koji me posljednja dva puta pomea s terena kad smo igrali. Tad je bila i veća razlika i nije bilo realno da tada slavim. Znao sam da mi je sada dobra prilika da uzmem naslov.

Čim je počeo meč, pustila me je trema i bio sam sretan što sam u finalu i uživao sam. Obojica smo odigrali dobar meč koji je otišao na moju stranu. Mislim da sam to zaslužio jer sam igrao bolje. Bio je nevjerojatan osjećaj, skroz drugačije od Brage. Tamo sam donekle i očekivao titulu, a ovo je bilo iz ničega.”

Jeste li se čuli s igračima Coma (Baturina, Smolčić, Čavlina) za vrijeme turnira u Comu?

“Direktno se nisam čuo s njima. Nemam tako dobre kontakte s tim igračima. Meni je uvijek drago sa sportašima iz drugih sportova ostvariti kontakte, to će doći s vremenom. Baš sam gledao jer volim pogledat nogomet u bilo kojem gradu.

Igrali su doma prije početka turnira i trener i ja smo razmišljali da uzmemo karte, ali na kraju je pala kiša pa su se i treninzi pomakli pa ne bi ni mogli ni da smo kupili karte. Ja stvarno volim gdje god dođem otići na neku novu utakmicu ako je moguće.”

Koja ti je posljednja utakmica na tako nekom turniru?

“Bio sam u Nottinghamu. Otišli smo u Leicester vlakom i gledali smo tamo utakmicu protiv QPR-a. Završilo je 6:2, a mi od magle nismo vidjeli tri gola. Na toj utakmici smo se i smrzli, bilo je baš hladno, to je bilo u prvom mjesecu. Ali gledati Jamieja Vardyja uživo kao nekom nogometnom fanu je bila velika stvar.”

U posljednje vrijeme drugačije slaviš poene. Koji je razlog toga? Je li to posljedica rada s psihologom ili je došlo prirodno?

“Nekako sam oduvijek bio miran i još uvijek jesam. Skužio sam koliko se drugi bodre dok ja nisam prepozitivan dok igram i onda ako sebe ne bodrim negativne misli mi počnu prevladavati i previše razmišljam o jednoj pogrešci, a ne vidim dobre stvari.

Prije sam išao na sastanke s psiholozima i taj čovjek u Splitu mi je pomogao i pričali smo. Znam da mogu doći kod njega ako je potrebno. Sad mi ne treba. Mislim, uvijek treba i ne samo u sportu. Počeo sam se više bodriti i s tim izazoveš nekako bolju energiju. Sad kad igram na visokom nivou nemam prostora za negativu jer te drugi pojede. Svi grizu i žive za poene. Neće ti nitko pustiti i moraš se izboriti.”

Ima li tvoj pristup ikakve veze s Federerovom izjavom da je on u karijeri osvojio malo više od 50% poena?

“Ljudi uopće ne idu za tim. Ti kad dobiješ meč imaš 7 ili 8 poena osvojenih više, a to je par postotaka više od 50%. Stalno se moraš navikavati da gubiš poene jer ćeš ih dosta gubiti. Trebaš se znati nositi s ‘malim porazima’, a onda i općenito porazima.

Ja sam ove godine osvojio 6 turnira, moglo je biti i 7. Tako sam ja puno puta ove godine došao na sljedeći turnir ili doma bez da sam izgubio meč, a to se rijetko događa u tenisu. Jednostavno moraš prihvatit da ćeš više tjedana gubiti.

A taj Federerov govor je jedan od najboljih u tenisu. Pogledao sam ga više od 5 puta.”

Je li ikad postojala opcija da se ode na college? Sad se mladi Emanuel Ivanišević odučio za to, a to su prije napravili Borna Gojo, Borna Devald, Vito Tonejc, Božo Barun i drugi. Je li ikad postojala ta opcija kod tebe?

“Bilo je nekog razmatranja kad sam završavao juniorsku karijeru. Radi obiteljske situacije i očeve bolesti nije bilo okej kad je takvo stanje. Tada je bilo razmišljanje da odlazak na college znači i prestanak igranja profesionalnog tenisa.

Praktički odu 4 godine i ne igraš toliko turnira. To se s vremenom podiglo na visoku razinu, pogotovo na onim Challengerima u Americi gdje dosta ljudi koji su oko 500., 600. mjesta dobivaju pozivnice.

Imaju i College Entry što u jednu ruku nije okej. Zašto onda ne bi neka druga država gdje postoji College također dobivala te prilike? Stvarno ima igrača koji ne igraju toliko puno turnira jer moraju igrati za njih. Jednostavno ne uspiju osvojiti dovoljno bodova, a zapravo igraju jako dobar tenis. Imaju i problem što zbog NCAA pravila ne mogu uvijek prihvatiti nagradu s turnira.

Oliver Tarvet zbog toga nije mogao uzeti zaradu s Wimbledona zbog tog pravila. Ali unatoč tome je odlazak na college dobra stvar jer su njihovi uvjeti stvarno dobri. Ako odabreš pravi faks i ako si imao dobru juniorsku karijeru, imaš veliku priliku za napredak.

Sad to sve treba pogoditi, odabrati pravi faks, odlučiti se za svog trenera ili za nekog njihovog. Imat ćeš puno mečeva. Sve se igra na betonu i napredovat će ti igra na betonu. Nije loša opcija trenutačno. Meni nije žao što sam odabrao ovaj put. Mislim da će Emanuelu bit dobro.”

Znaš li za koji se faks odlučio Emanuel?

“Čuli smo se nešto. Nismo pričali o tome. Vidim da je bio na pet, šest collegea i to su sve prva divizija. Ono što ja malo znam o tome, mislim da su to dobri collegi i da neće napraviti grešku koji god da odabere.”

Što misliš o njegovom talentu?

“Mi treniramo dosta kad ja budem u Zagrebu. On dosta napreduje. Svake godine igra sve bolje, ali to ide i uz to što je stariji. Rekao bih da može igrati jako dobar tenis. Igra agresivno što je dobro jer ovisiš o sebi. Defanzivna igra nije baš neka igra za budućnost.

On se treba staviti u taj sport i vidjeti želi li se odreći nekih stvari. Tako mora svatko. Treba odlučiti sam sa sobom želi li 35 tjedana godišnje putovati, po cijele dane trenirati, da ne možeš puno izlaziti s prijateljima. Treba vidjeti je li to može. Svi u današnjem tenisu, koji su imalo dobri, imaju priliku uspjeti. Uopće me ne bi čudilo da on uspije nakon faksa.”

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!

Pošalji komentar Pročitaj komentare (0)

Najčitanije vijesti - ATP