Željko Sopić je držao Dinamo na konopcima, ali trener Rijeke nije imao svog Brucea Leeja, iako je bilo kao u Zmajevom gnijezdu. Dinamo ima profesora, ali to nije Jakirović

Sergej Jakirović, koji je s Rujevice pobjegao glavom bez obzira, stigao u Maksimir, naživcirao Dinamove navijače svih ovih mjeseci, ali pri najvećem zaostatku modrih za vodećim Hajdukom i Rijekom izjavio je: Dinamo će biti prvak! Ne znam je li Dinamov trener u savezu s ‘Babom Vangom’, ali ako je svoj optimizam temeljio na ekstra klasi Brune Petkovića i šampionskom gardu i genu, koji se akumulirao godinama, onda je bio u pravu.

Dinamo je proživio jednu od najtežih godina u novijoj povijesti. Trebalo se riješiti Mamićeve ostavštine, u hodu formirati novu upravu, a opet s imperativom da se osvoji naslov prvaka. Novi format Lige prvaka i vrtoglave cifre bile su opsesija koju je imao Velimir Zajec i plavi puk. U trenutku kada je “Dinamovo proljeće” dobilo ‘prvo poluvrijeme’ bitke prije skupštine tada još kandidat za predsjednika bio je decidiran po pitanju Sergeja Jakirovića.
“Ima moju apsolutnu podršku”.

Njegov šef kabineta je dan nakon Zajecove inauguracije šapnuo da je prošlo vrijeme kada su se Dinamovim trenerima sjekle glave nakon nekoliko poraza. Zajec, koji se ipak najbolje razumije u bit nogometne igre, bio je veliki igrač, ne toliko dobar trener, ali je u životu toliko toga prošao u nogometu da je sakupio toliko dragocjeno iskustvo. A, unutarnji glas ga je ovog puta slušao, nije dao otkaz Jakiroviću iako je bio svjestan da Dinamo ne igra šampionski.

Profesor, kako tepaju Jakiroviću je dugo tražio igru. Nakon sustava 4-2-3-1 pronašao je formulu u 3-5-2, s Kulenovićem u napadu i ušao u seriju pobjeda. Ne mogu se oteti dojmu da je Dinamo cijelu sezonu igrao na mišiće, pred vrata raja stigao na svoje ime i karizmu, te klasu jednog genija. I zapravo priča cijele sezone, Sergeja Jakirovića, Brune Petkovića i Velimira Zajeca skućila se u samo pola sata na riječkom brdu. Tu su pokazali tko je ‘tata’ hrvatskog nogometa.

Željko Sopić je nakon poraza u Kranjčevičevoj hrabro najavio – pobjedu za naslov. Pozvao je Dinamo u Zmajevo gnijezdo na jedan ‘va banque’ meč, Jakirović to nije prihvatio, čučao je i čekao, a Rijekin trener je nakon bolnog poraza tužno zaključio: Dinamu smo sat vremena davali mrvice, uputili 23 udarca na gol, ali to je život. Željko Sopić je držao Dinamo na konopcima, ali trener Rijeke nije imao svog Brucea Leeja. Iako ima još puno prostora da popravi ponajprije svoje ponašanje, jer treneri su pedagozi koji bi trebali biti primjer i igračima, navijačima, novinarima, bio bih nepošten uskratiti mu aureolu da je Rijeka ove sezone igrala najbolji nogomet i da je po dojmu zaslužila prva proći kroz cilj. No, od dojma se ipak ne živi, rezultat je “majka” svih uspjeha, a on je s Rujevice sinoć u raspjevanom plavom autobusu odletjela u Maksimir.

A nakon jednog mamurluka, na prvoj jutarnjoj kavi Velimiru Zajecu treba čestitati što je vjerovao u trenera, a sve novce ovoga svijeta treba staviti na bankovni račun Brune Petkovića. Jer bez njega Dinamo ne može krenuti u pohod na Ligu prvaka.