Hajduk je na euro premijeri izgledao bolje nego što smo to mogli zamisliti

“Samo bez euforije molim!” – poručio je Mario Carević, nekadašnji vezni igrač splitskog Hajduka nakon što su njegovi nasljednici nadjačali Tobol 2:0.

Euforija? Pa to je riječ bez kojeg je teško zamisliti navijača Hajduka. Od meštra prije 100 godina do nekog današnjeg mulca.

Dosta sam tekstova baš u ljetnim mjesecima napisao o Hajduku i u pravili kao da sam i sam želio da to igleda bolje od stvarnosti. Negdje iza Gospe bi sve to nestaslo, prva jesenja bura otpuhala bi sezonu ‘bilih’.

Što je danas drukčije? Uvijek mi nakon jedne utakmice volimo donositi zaključke, no ovaj sraz s kazahstanskim sastavom je ipak pokazao da je netko počo vući konkretnije konce. Netko je napokon počeo slagati momčad po onom jedinom mogućem kriteriju. Treba bi desni bek, pa neću dovesti za tu poziciju zadnjeg veznog. Ili obrnuto,

Hajduk je počeo dovoditi igrače kakvi mu trebaju. I napokon se počelo razmišljati o klasi tih igrača. A ona prije svega mora biti na tom nivou da glavni igrači mogu igrati u bilo kojoj momčadi u HNL-u kad god se sjete. A to primjerice Livaja, Krovinović i Lovrencsics jesu.

Uz mlade igrače, koje valja afirmirati, ali mlade igrače koji pokazuju progers i to ubrzani, a ne stagnaciju, uz neke iskusnije igrače koji su nešto prošli. Dosta je lutanja i gomilanja nepotrebnih igrača.

Mindaugas Nikoličius, sportski direktor Hajduka na sebe je skrenuo pozornost dok je taj posao obavljao u Gorici. I to mu je bila preporuka za Poljud. Došao je na funkciju, koja je možda i najvažnija u ovim turbulentnim i nesretnim Hajdukovim godinama. Njegovi su potezi zasad logični i doista ima nešto u tom Litavcu.