Nadam se da će se ova mala pukotina u Dinamovoj strukturi brzo popuniti, te da lagano podrhtavanje tla neće prerasti u potres.

Kad sam pročitao da je Marko Marić dobio nogu, prvo što sam pomislio i čega sam se prestrašio jest mogućnost da u nekom domino efektu slijedeći iz Dinama ode i Don Fabio. Kažu da je u Zagreb stigao upravo zbog Marka i da je ideja o napuštanju modre klupe stigla od njega, a ne od Uprave.

Kako god, bila njih dvojica dobri kao rođena braća ili samo u poslovnom odnosu trenera i sportskog direktora, mislim da je posljednje što Dinamu treba još jedan potres i nova promjena na vrhu. Koliko čujem, Mariću se spočitava trakavica oko povratka Ivanušeca, te nerealizirani transferi u posljednjem prijelaznom roku. Činjenica jest da se Dinamo nije „bogznakako“ pojačao i da „visi“ gotovo u svakoj liniji. Tešku situaciju nikako ne olakšava činjenica da se ključni ozlijeđeni igrači još uvijek ne nalaze na popisu kandidata za nastup u nekom od predstojećih susreta.

Također, igrači koje je Marić u posljednjem prijelaznom roku doveo, čini se, ipak ne zadovoljavaju standarde na koje su Dinamovi navijači navikli. Tako se ovdje, u Velikoj Britaniji, u medijima bliskim velškom nogometu, čak dosta pisalo o Kangi i njegovu odlasku u Hrvatsku. Ispada kao da su ga se i u Cardiffu, i u Herthi jedva čekali riješiti. No, ajmo ipak ne donositi neke ozbiljne zaključke prije nego što ne skupi barem desetak nastupa u plavom dresu. Ne sjećam se da je netko u Dinamo stigao u utorak i zabio odmah u subotu. Ispravka; osim Marija Mandžukića, ali takav ne stiže na Maksimir svaki dan.

U svakom slučaju, evo što je pjesnik htio reći. Marko Marić je očigledno prošlost, ali Fabio Cannavaro bi ipak trebao biti budućnost.

Ne znam kako je i s kim, te na koji način, povezan, ali Dinamo nikako ne bi trebao krenuti dobro poznatim, utabanim balkanskim putem rješavanja trenera svaka tri mjeseca. Čak i da je sam Cannavaro pokrenuo taj proces, Dinamova uprava bi trebala napraviti sve da ga zadrži na poziciji na kojoj se sad nalazi. Bez obzira što to, na prvu, možda to tako ne izgleda, hrvatski nogomet nije sredina na koju se lagano naviknuti. Zbog sličnosti u mentalitetu, čini mi se da se talijanski treneri nekako ipak najlakše prilagode.

Nadam se da će se ova mala pukotina u Dinamovoj strukturi brzo popuniti, te da lagano podrhtavanje tla neće prerasti u potres. Ako takva mogućnost postoji, Zeko, molim te, upotrijebi svoj autoritet i lupi šakom po stolu! Navijači su ti, između ostalog, i zbog toga dali svoj glas.