Velika kriza potresa Poljud, sve je na startu bilo odlično, ali onda je došlo do strmoglavog pada.

Tamo negdje pred kraj siječnja, Dinamo je doživio težak poraz u gradskom derbiju od Lokomotive, pričalo se o ugrozi naslova prvaka, kao i o eventualnoj smjeni Sergeja Jakirovića.

Plavi su tada zaostajali sedam bodova za vodećim Hajdukom, uz utakmicu manje, dok su Riječani bili drugi sa bodom više od Dinama, ali opet šest bodova zaostatk za Splićanima. Dva i pol mjeseca kasnije, tablica se nevjerojatno promijenila, pa sada stoji kako Rijeka ima 65 bodova nakon 29 odigranih utakmica, Dinamo je drugi s pet bodova manje, ali i utakmicu manje, dok je Hajduk treći s čak deset bodova zaostatka za Sopićevim momcima.

Hajduk je odlično odradio pripreme za drugi dio sezone i činilo se da su spremni za titulu. No poraz od Rijeke i remi s Osijekom ponovno su dali naglasiti da nešto nije napravljeno kako treba. Remi s Varaždinom u prvenstvu je također bilo teško progutati, pogotovo što su Splićani imali skoro cijelo drugo poluvrijeme igrača više. Tada su i počele priče oko odlaska Karoglana, ali ‘kupio’ je navijače natrag petardom protiv istog protivnika u Kupu krajem veljače.

No ožujak je ponovno otvorio stare rane. Hajduk nakon pobjeda protiv Istre i Gorice do danas nije pobijedio nikog. Više od mjesec dana Livaja i društvo nisu slavili, a još k tome svlačionicu su poharale ozljede.

Lukša Jakobušić čvrsto se držao svojih uvjerenja, ali kad ti momčad ne zabije gol u dvije utakmice protiv Dinama i jednu s Rijekom, onda je to znak da nešto opasno ne štima. Možda im je trebao pozitivan šok, odlazak Karoglana i jučerašnja pobjeda protiv Rijeke bi sigurno pokrenuo novu lavinu nade. Ali, izdržavalo se sve do zadnjeg i bilo je jasno da se više nije moglo. Brojni navijači u gradu pod Marjanom nisu nikako očekivali da će prvi otići – Jakobušić.

Već u prvenstvu protiv Dinama nije slutilo na dobro, istina, Hajduk je pokazivao znakove boljeg protivnika u drugom poluvremenu, ali ozlijedio se Livaja. Pa u Kupu Kalinić, zatim uđe Lučić koji je već od ranije ozlijeđen. I to je stvarno neozbiljno za klub kakav je Hajduk, da u tako bitnoj utakmici brani čovjek koji treba na operaciju. A Lučiću kapa dolje, čovjek je u takvom stanju branio čudesa.

Kup je bio točka kojom bi se trebalo ozbiljno pozabaviti. Slika gdje su se pojedini igrači koji nisu igrali smijali na tribinama nije prisjela navijačima. Zatim trganje stolica na Poljudu, na tako velikom stadionu, ne priliči nikome. Frustracije su izbile na vidjelo, ali krivca se mora tražiti unutar poljudske svlačionice i ureda, a ne na tribinama.

Lukša Jakobušić dao je sve što je mogao na Poljudu, u nešto više od tri godine napravio je ogromne promjene. Hajduk je opet živio san koji traje 19 godina, živjet će i dalje. Imao je i on svojih pogrešaka, trebalo se pronaći novo rješenje na trenerskoj klupi, možda mu se zamjera pokoji transfer, ali u dolasku Brekala i Perišića je imao veliku ulogu i njih ne može dovesti svatko. A još jedna enigma je bila zašto Josip Brekalo ne igra od prve minute u tako bitnim utakmicama, dalo bi se i o tome debatirati.

Koliko Jakobušić znači ljudima, dovoljno govori jutrošnji potez ljudi u klubu koji su ga ispratili uz pljesak te da su neki bili na rubu suza, očito je čovjek napravio vidljive i pozitivne promjene, a još k tome se i odrekao otpremnine, što bi rijetki napravili. Poslijepodne je održana presica Nadzornog odbora, a u oči su mi upali ove riječi.

„Strategija je zastarjela. Pet godina je predug period. Nakon godinu dana se Strategija mora pogledati i ažurirati. Mi smo pokrenuli da se Strategija pregleda, ažurira i krene dalje. Cilj je naslov prvaka sljedeće sezone. Samo moramo vidjeti način na koji ćemo se boriti za naslov. Ovaj način se nije pokazao uspješnim.“

Ne može se Jakobušiću ništa zamjeriti i govoriti da je strategija zastarjela. Jer za pravi rezultat treba istrpiti. Podigao je klub od depresije do euforije, u prilog tome govori i brojka članova. Govori se o ozbiljnom kandidatu za njegovog nasljednika koji će stupiti na dužnost za mjesec dana. Pa zašto ne stupi sad? Svake godine cilj je isti, a tog cilja nema već skoro 20 godina. Bilo je jasno kako će zadnje tri odigrane utakmice usmjeriti Hajdukov put u ovoj sezoni, a on je završio, da se dotaknem Sinjske alke, u ništa.  S ovakvim navijačima (onima koji trgaju stolice, ne) Splićani su zasigurno zaslužili naslov prvaka. Sretno u tom cilju. Do iduće sezone.