Da vam je netko prije početka sezone rekao da će Dinamo biti na milimetar od nokaut faze redizajnirane nogometne Lige prvaka i da će po hrvatskim igralištima i stadionima primati tri, četiri komada pod normalno, vjerojatno bi mu rekli da je pijan ili lud.

No, sada je to ionako nebitno, nije Dinamo ‘kupio’ (barem ne ova uprava) ekskluzivno pravo na pehar namijenjen nacionalnom prvaku. Dva desetljeća vladavine (i jedan incident – Kekov naslov s Rijekom), sudačka organizacija pod kontrolom, HNS kao Dinamov servis… Sve je to bio Dinamov alat koji je netko dopustio.

I kada zagrižene navijače Dinama (tu ne mislim na BBB) pitate bi li potpisali peticiju da se Mamić vrati odmah iz Međugorja oni bi odgovorili – idemo mi sami po njega, da se uvjerimo da nije – dvojnik.

Imam neke prijatelje koji su rekli: “Otjerali ste Mamića, sad ćete vidjeti kako to izgleda kada ulica vodi klub.” I na tu konstataciju mi se redovno diže kosa na glavi jer sam od onih Metuzalema koji još uvijek baštine mišljenje da Dinamo mora biti gospodski klub, financijski uređen i stabilan i da ga nema nitko pravo – privatizirati i pljačkati.

To smo raščistili. No, u ovih smo se godinu dana mogli uvjeriti da čak i veliko nogometno ime te neki novi ljudi koji se još uvijek vježbaju na klubu iz Maksimirske 128 prije svega mogu toliko lutati i jednu sezonu gotovo upropastiti. Naslov prvaka u ovom trenutku je u sferi znanstvene fantastike, a u seriji ‘fulanih zicera’ posljednji s talijanskim strategom je najveći.

“Nikad nismo vidjeli trenera kao što je Cannavaro. Sjajni su mu treninzi, na stadionu je petnaest sati dnevno, samo mu treba dati vremena i vjerovati mu.” To su nam stalno ponavljali Dinamovi vodeći ljudi nakon svakog sastanka IO-a ili skupštine kluba.

Tata mi je znao reći – “znaš Branko Zebec nije izlazio iz birtije, a Dinamo je igral najbolji nogomet u Europi.” Zgodno mi je povući paralelu između Zebeca i Cannavara. I jedan i drugi su bili strašno dobri igrači, Fabio je uspio osvojiti i Zlatnu loptu. Ali Zebec je bio i veliki trener, dok sam za Cannavara poprilično siguran da je imao nekog – pijanog profesora u akademiji za trenere koju je on pohađao, jer da je bio trijezan očito Fabio ni dan danas ne bi imao trenersku licencu.

Ne pamtimo dobru ligašku utakmicu u kojoj bi Dinamo podsjetio na svoje višegodišnje kvalitetne nogometne izvedbe od kad je Cannavaro šef Dinamove struke. Momčad ne funkcionira, ne prati ga… On se čak usudio u Puli reći kako je na poluvremenu trebalo zamijeniti cijelu momčad. Pa tko tu momčad vodi, tko odlučuje u kojoj će formaciji igrati i kako će sve to izgledati.

Cannavaro je ovu momčad preuzeo na -7 zaostatka u domaćem prvenstvu u situaciji kada su momčad uništile ozljede najboljih igrača. Neko vrijeme su svi na okupu, zdravi, a Talijan je uz tu činjenicu zaostatak uspio povećati na -8… Da ne duljim previše – Zlatna lopta France Footballa trebala bi sjediti u svojoj sobi i laštiti taj čarobni trofej, a Dinamo bi na dobrobit svih još jučer trebala napustiti.

No, nismo gotovi. Ostaju nam i dečki u finim odijelima, kravatama, na funkcijama. Za njih imam nekoliko pitanja.

1. Kada ćete imenovati novog sportskog direktora?
2. Kada ćete predstaviti rad i rezultate omladinske škole koja ima sve manje i manje reprezentativaca?
3. Kada ćemo zapravo doznati tko je za što odgovoran u klubu, odnosno tko je taj vodeći operativac koji može spojiti sve segmente da klub bude uspješan.

I naravno za kraj, bilo bi pošteno i svoje mandate staviti na stol. Jer vaša krivica je kud i kamo veća od tri trenera te jednog naturščika na mjestu sportskog direktora. Netko je ipak morao amenovati sve te sportske promašaje.