Tite i Dalić su na istom mjetu. Do njega su stigli na različite načine. Samo Tite još nije bio tamo gdje Dalić jest.

“Daj te Brazil da se igramo, da se igramo” – grmjelo je iz adventsko veselih grla, dok su Neymar, Richarlison, Vinicius Junior i Paqueta odigrali najljepše prvo poluvrijeme na ovom Svjetskom prvenstvu.

U Katar su stigli kao prvi favorit Svjetskog nogometnog prvenstva, Pele koji se bori za život je poslao poruku ohrabrenja, a jedna nadarena generacija igra nogomet – brazilski. Njihov izbornik doista ima u svlačionici generaciju koja je na tragu – šampionskih. Prezentirali su jedno strahopoštovanje u nogometnoj izvedbi, mediji, navijači, svi se vjeruju, ali se ipak malo boje reći – zlato je naše.

Hrvatska je u četvrtfinalu. Kao gorda činjenica na koju svakako realisti mogu biti ponosni i sretni. I svi navijači, koji su još jednom živjeli u “predinfarktnom stanju”, ali to je jednostavno postalo neizbježno kada su u pitanju Vatreni i igranje na SP-u. Protivnici čim vide ‘kockice’ jednostavno užasnuti mogu samo čekati – krajnju egzekuciju. Dalićeva bajka se nastavlja, što se SP-a tiče on savladava svoje prepreke. Idealisti vrte glavom, a Zlatko samo onako s vrha ramena na sakou kao da rukom odbacuje prašinu. Dečki, mi smo opet u četvrtfinalu, a imamo samo četiri milijuna stanovnika.

Par sati prije utakmice premijer Plenković je došao ohrabriti Dalića, bivša predsjednica je stalno tu. Većinsko hrvatsko tilo i biće je uz reprezentaciju, malo im doduše smeta vagabund s Pantovčaka. Ne znam što je premijer obećao izborniku i igračima, premiju ili stadion, ali donio je još jednom svojom pojavom – sreću. A izbornik Dalić mu je priredio dva sata živciranja, kao i cijelom navijačkom korpusu. Ali, jednostavno to je dio Zlatkovog stila.

Vatreni su u Rusiji nakon prvog kruga imali devet bodova, velebnu pobjedu protiv Argentine, te ipak su bili bolji od Danske u toj utakmici. U Kataru smo realno odigrali dobro kada nam je Kanada otvorila vrata, dio utakmice protiv Belgije, koja nas samo zahvaljujućim tog dana ‘krivim nogama’ Romela Lukakua nije poslao doma. I to je to. Protiv Maroka i Japan su se razotkrile naše slabosti. A to je da nismo svježi, da nam svi igrači nisu u formi, da se mučimo u napadu a da nam Gvardiol blista, a Lovren se bori kao lav. Dojam nakon dva sata nogometa protiv motoričnih, fanatičnih, ali svjetskom klasom limitiranih Japanaca je – glavno da se prošlo dolje.

Sada Dalić ima ugodnih nekoliko dana. Čeka ga prvi favorit koji hoda po oblacima, ako se ne može proći nitko mu neće okrenuti palac dolje. Stoga, svi se akademski kipari mogu požuriti na natječaj tko će isklesati izbornikov kip u prirodnoj veličini. A, ja doista ne znam što šef sa svojim pomoćnicima može smisliti da ugrozi Brazil.

Tite i Dalić su na istom mjestu. Do njega su stigli na različite načine. Samo Tite još nije bio tamo gdje Dalić jest. I to je nešto što brazilski selektor svakako mora imati na umu. Tite ne smije zaboraviti i na još jednu sitnicu – nije se taj rodio koji je imao toliko sreće kao Zlatko Dalić.