LeBron James upravo je osvojio svoju četvrtu titulu prvaka, još mu dvije nedostaju kako bi se izjednačio s Michaelom Jordanom.

Ako ste dugogodišnji NBA fan, a kada kažem ‘dugogodišnji’, mislim na period od 30-40 godina što vas svrstava u super iskusne ljubitelje najjače svjetske lige, tada ste zasigurno frustrirani vapajima novije generacije navijača koji će bez suzdržavanja kazati – LeBron James je najveći igrač svih vremena!

I ne samo to! Ponašat će se kao da se NBA košarka počela igrati od 2003. godine kada je James stupio u ligu. Tko šiša tamo neke Jordane, Pippene, Stocktone, Johnsone i ine. Takve sulude izjave ne odnose se samo na one koji NBA prate putem tv ekrana, odnosi se i na neke aktualne i bivše igrače.

Primjerice, mnogi će svrstati Stepha Curryja u top pet najboljih igrača svih vremena ispred mnogih velikana, što je samo po sebi ludost. Curry je definitivno u nečemu ‘naj’, teško da se može pronaći šuter koji je takvom lakoćom pogađao tricu iz praktički svakog kuta košarkaškog terena, a nekad i iz svlačionice. Međutim, košarka je puno više od šutiranja.

Nick Young, nedavno je proklamirao kako se Michael Jordan nikada nije susreo s Hall of Fame igračima kroz velika finala. Nećemo komentirati, samo će ga pozdraviti Magic Johnson, Isiah Thomas, John Stockton, Karl Malone i mnogi, mnogi drugi.

Kendrick Perkins, čovjek čiji je ugovor od 25 milijuna dolara koji je svojedobno dobio u OKC-u jedan od najvećih misterija svemira, već odavno ‘trola’ kako košarka nije vidjela igrača kao što je LeBron James.

Naravno, nazire se u kojem smjeru ide ovaj tekst, tko je zapravo taj toliko spominjani GOAT, iliti Greatest Of All Time, ako vas buni ova kratica.

James je ostvario karijeru kakva se može samo sanjati, barem za većinu igrača. Aktivan je 17 godina, upravo je odigrao deseto finale, a osvojio je četiri prstena prvaka. S individualnog aspekta bio je četiri puta MVP sezone, a isto toliko puta i najbolji igrač finala. Protiv Miamija, u slavljeničkoj šestoj utakmici upisao je 260. playoff nastup što je apsolutni rekord. Njegova dugovječnost je već sada stvar legendi. LeBron je također samo jedan od trojice igrača u povijesti koji su osvajali naslove s tri različite momčadi. Zaista pothvat kakav se teško može opisati.

Michael Jordan osvojio je šest naslova prvaka, poznata je činjenica da nikada nije protivnicima u finalu dopustio sedmu utakmicu, a pojedinačno je pet puta bio MVP sezone dok je najbolji igrač finala bio u svakoj pobjedničkoj sezoni Bullsa. Isto tako, Jordanova momčad je 1996. godine ostvarila najbolju sezonu u povijesti, neovisno što su Warriorsi kasnije pobijedili 73 puta, nisu osvojili naslov pa se ne može govoriti o boljoj sezoni.

Je li u redu jednostavno stati, i pustiti neka povijest košarke govori samo o LeBronu i Jordanu?

Mišljenja sam kako je to zapravo suludo. Tko nam daje za pravo da zapostavimo maestralnu karijeru jednog Kareema Abdula-Jabbara?

Kareem je još uvijek najbolji strijelac u povijesti NBA lige s akumuliranih 38 387 poena, no ta brojka je još značajnija iz dva razloga. Prvi se tiče vremena u kojem je igrao. Osamdesete godine su predstavljale košarkašku revoluciju, neki će reći da je to najbolje razdoblje NBA lige u povijesti. Kada se igrala košarka na ‘nož’, bez pardona, kada igrači nisu koristili tzv. load management jer im je teško igrati svaki drugi dan, vrijeme kada se igrala organizirana košarka gdje je i taktika imala svoj smisao.

U takvom okruženju, Kareem je osvojio pet naslova prvaka (od ukupno šest). Dominirao je revolucionarnih šutom, slavni ‘sky hook’ koji nikada nitko nije uspio ponoviti. Abdul-Jabbar ga je učinio jednostavnim kao da gađate slobodna bacanja.

Drugi razlog odnosi se na spomenutu brojku poena. Čovjek je zabio više od 39 tisuća poena, a da pritom nije šutirao niti jednu jedinu tricu. Ponavljam, NITI JEDNU TRICU! Možete li uopće zamisliti takvo nešto u današnje vrijeme? Jako teško.

Kareem je, naravno, dominirao i kad je riječ o individualnim nagradama, šest puta prvak, isto toliko puta MVP sezone, dva puta najbolji igrač finala, jedan od najboljih defanzivaca u povijesti. Bio je klasa za sebe i opravdano postavljamo pitanje, zašto ga rijetko tko svrstava u kategoriju LeBrona i Jordana? Možda medijska pompa koja prati drugu dvojicu, fama koja se oko njih stvorila kao i aura koja je povezana sa samom njihovom pojavom. Abdul-Jabbar nije bio razvikan, prije bi se reklo samozatajan, nekako tih, ali zato goropadan tamo gdje je želio biti, na košarkaškom terenu.

Nakon završetka sezone, moramo postaviti anketu, tko je najbolji igrač u povijesti, ima li Kareem šanse ili je pompa zauvijek isklesana na košarkaškim spomenicima Michaela Jordana i LeBrona Jamesa?