Šoštarić: Neću o primanjima, jer bi mi se ljudi smijali

Rukomet 24. pro 202015:29 > 16:40

Pijević: Nisam vjerovala da ću uopće otići na EP

Posljednji SK podcast u 2020. godini (vraćamo se 11 siječnja 2021.) bo je poseban. Svečarski. Tea Pijević, sjajna golmanica naše ženske rukometne reprezentacije koja je na Euru osvojila broncu i izbornik Nenad Šoštarić prenijeli su nam djelič atmosfere, ali i pogledali u budućnost.

SPORTKLUB: Tea, u rodnom kraju je doček bio doista pravi, vatreni, južnjački.

PIJEVIĆ: Očekivala sam iznenađenje, jer su me svi pitali kada dolazim. No, i sve što se dogodilo nakon toga nadmašilo je moja očekivanja. Bilo je fantastično.

SPORTKLUB: Izborniče, razgovarali smo u travnju jednom od naših podcasta i o ovom natjecanju. I tada ste rekli da bez vjere ne idete. No, prije Eura ste imali ogromne probleme s kadrom. Podravku je poharala korona. Koja su bila vaša predviđanja?
ŠOŠTARIĆ: Uvijek je bila vjera u moje igračice i u moj izbor. Jedna od naših želja je bila da preskočimo našu grupu i dobijemo što lakšeg suparnika u kvalifikacijama za SP. Tako sam razmišljao prije odlaska. No, tamo se dogodilo ipak nešto drugo.

SPORTKLUB: Tea, kada ste vi počele vjerovati da se tu događa nešto neočekivano?
PIJEVIĆ: Slušale smo trenera koji nas je motivirao, a u svaku smo utakmicu ulazile na način da pokušamo pobijediti. U ovo doba korone sve se promijenilo, svaka je ekipa mogla dobiti jedna drugu. Mađarska je bila silno važna, nakon Nizozemske smo počele vjerovati. Osjeti sportaš da si raspoložen, da možeš dobiti svakog.

SPORTKLUB: Prvi vratar je Ivana Kapitanović, o čem ste razmišljali  kako se pripremali za turnir?
PIJEVIĆ: Nisam se bojala i sumnjala u svoje kvalitete, nego nisam branila dva mjeseca u kontinuitetu do EP. Imala sam covid, stalno se molila da nalazi budu negativni. U toj karanteni, izolaciji, ozlijedila se Ivana Kapitanović. Stalno sam bila u kontaktu s izbornikom, ali sam bila ipak sumnjičava kako će to ispasti.

SPORTKLUB Koliko si se često čula s Ivanom za vrijeme prvenstva?
PIJEVIĆ: Svaki dan smo se čule, a na dan svake utakmice razgovarale smo se video pozivom i prolazile o svakoj igračici iz suparničke ekipe.

SPORTKLUB: Koronavirus je diktirao stroga pravila kretanja. Kako je izgledao jedan radni dan u kojem nije bilo utakmice?  
ŠOŠTARIĆ: Bili smo u hotelu, kretali se obavezno s maskama, skinuli bi maske tek kad smo išli na obrok. Ujutro testiranje, 15 puta smo se testirali na cijelom natjecanju, doručak, trening prije ili poslijepodne, navečer video snimka i priprema za sljedeće suparnice, a golmanice su to radile same. U 23 sata spavanje. Između treninga, videa, djevojke su imale svoju slobodu. Da smo imali stroži režim, izazvao bih kontraefekt. Nikad cure nisu više pričale o rukometu.

SPORTKLUB: Tea, kako je to izgledalo?

PIJEVIĆ: Kod Čamile vam ideje samo dolaze. Od jutra do mraka je aktivna, stalno se smije, ona je nama slobodno vrijeme organizirala. Bila je naš veseli duh.

SPORTKLUB: Izborniče, kako bi opisali trenera Šoštarića sad i prije 20 godina?
ŠOŠTARIĆ: Imam prema svojim igračicama prijateljski odnos, otvoren, iskreno razgovaramo. Bitno je da poštujemo rad. Prije sam bio luđi, emotivniji, a to nije bilo dobro ni za mene, ni za okolinu. Otpustio sam gas.

SPORTKLUB: Koliko je činjenica što je većina ekipe došla iz Lokomotive. KolIko je ta klupska kemija pomogla?
ŠOŠTARIĆ; Već 11 njih zna na koji način radim. Ne biram igračice po klupskoj pripadnosti, no u ovom trenutku su ove igračice bile najbolje. Nitko nije čuo za Andreju Šimaru, a ona je odigrala vrlo solidno na tom prvenstvu Lara Kalauz je zabila 9, Stela Posavec je odlično igrala i zabila pet golova Dankinjama. Najvažnije je da ja ne moram motivirati, jer onda to ne štima. Mi smo podigli atmosferu u Poreču kroz dobar rad. Meni je najbitnije da su one dobri ljudi.

SPORTKLUB: Izborniče, što ste rekli svojim igračicama u teškim trenucima, a bilo ih je?
ŠOŠTARIĆ: Mi smo na ovom EP odigrali 7:10 sati dobrog rukometa i 50 minuta slabog. Kod 15:5 na poluvremenu za Francusku sam rekao da se opuste. Mi na EP-u nismo imale strah i to je bilo najvrijednije od svega.

SPORTKLUB; Kako su vam sjele izjave izbornika Danske, koje su bile podcjenjivačke?
PIJEVIĆ: Mi smo odlučile pričati nakon utakmice, a bio je gušt čitati njihove izjave nakon dvoboja. Trener nam je također ukazao na taj danski stav, a mi smo imale samo u glavi da želimo broncu, ništa nas drugo nije zanimalo.

SPORTKLUB: Dodao je da smo mi pročitana knjiga?
ŠOŠTARIĆ: Ili on ne vidi ili je nepismen. Pa mi smo njih učili igrati rukomet. Meni možeš sve reći, ali moju obitelj, a to je moja ekipa ne smiješ vrijeđati. Nazvao me Urlik Wilbek, najveći danski autoritet i on mi je čestitao. I rekao da se ne opterećujem s tzv. danskim autoritetima.

SPORTKLUB: Dosta su se spominjale financije u našem rukometu i usporedba s ostalim zemljemama koje su tamo igrale?
ŠOŠTARIĆ: Klaudija Bubalo je adresa što se tiče Lokomotivo. U Gyoru su igračice dobivale 15-17 tisuća eura mjesečno, u Vardaru 20. Igračice Bjelovara štrajkaju, šest mjeseci nisu dobile plaću. Neću vam pričat o svojim primanjima, jer bi mi se ljudi smijali.

SPORTKLUB: Što se realno može poboljšati na temeljima ovog uspjeha?
ŠOŠTARIĆ:  O medijima ovisi. Ove djevojke morate stvarati idole za neke nove curice koje će doći na trening. Povećati bazu. Što se financija tiče tu mi ne možemo ništa. Opatijska inicijativa mi se činila kao nešto dobro. Nama je neophodno da cure dobiju toliko novca, da ne moraju zvati mame i tate prije kraja mjeseca da im pošalju novac da bi preživjele.

SPORTKLUB: Što radi Nenad Šoštarić u slobodno vrijeme?
ŠOŠTARIĆ: Nije sve rukomet. Lud jesam, manijak nisam. Volim otići na plac, prošetat psa, slušat muziku, čitati poeziju. Zna Tea koja igrala u Lokomotivi da smo dva tri puta godišnje išli u kazalište. Kad radim radim, kad se odmaram onda se odmaram.