Mislim da je ova Hrvatska drugačija, ima tu novih, mladih igrača. Iako ne treba trčati glavom bez obzira, nego pametno. Nismo mi i nikad nećemo biti Danci, Šveđani, mi smo ipak navikli na drugačiji rukomet, ali zašto ne, treba dolaziti do tih brzih golova.

Siječanj je po pravilu već rezerviran za rukomet. Zanimanje za ovaj trofejni sport se ‘budi’ negdje nakon novogodišnjeg mamurluka. Za to smo ponešto krivi svi mi zajedno, nešto pak ljudi koji vode savez i klubove. Potpuno nezanimljivo prvenstvo, klubovi koji više nisu konkurentni samo europskom vrhu.

No, nije sad to najvažnija tema, pred nama je novi veliki turnir – Europsko rukometno prvenstvo u Njemačkoj od 10. do 28. siječnja, a razgovarali smo uoči prve naše utakmice s Petrom Metličićem koji će za Sport Klub komentirati najvažnije događaje iz Njemačke.

Često se govori kako Hrvatska igra zastarjeli rukomet. Misliš li da je to dolaskom novog izbornika Perkovca se malo moderniziralo, misliš li da se prije svega ubrzala naša igra? Jer dojam je da Hrvatska je godinama bila iza drugih reprezentacija, ostali smo u nekim starim vremenima…

“To je teško pitanje, sigurno da bi svi voljeli da se rukomet promijenio i kod nas, ubrzala igra, pogotovo s tim sad brzim centrom. I mi možda u počecima nismo to na pravi način prihvatili. Vidim da izbornik inzistira na toj brzoj igri. Prije svega moraš imati igrače za to, mi trenutno to imamo. Treba smanjiti broj igrača koji igraju obranu i napad kako bismo dobili tu brzinu. Gledaj, mislim da je ova Hrvatska drugačija, ima tu novih, mladih igrača. Iako ne treba trčati glavom bez obzira, nego pametno. Nismo mi i nikad nećemo biti Danci, Šveđani, mi smo ipak navikli na drugačiji rukomet, ali zašto ne, treba dolaziti do tih brzih golova.”

Koji misliš da su realni dometi ove reprezentacije?

“Mi smo narod koji je navikao na velike stvari i samo uspjesi se gledaju. Mi uvijek najavljujemo nešto veliko, a činjenica je da se zadnjih godina nismo baš proslavili. Teško je biti pametan, što mi možemo…Trebamo ciljati visoko, ali da li smo u mogućnosti, teško je reći. Sad je novi izbornik, imamo nove igrače, polufinale recimo jako teško, ali ne nemoguće. Ipak, gledajući zadnje godine naše mjesto je sad tu negdje između 5-8 pozicije.”

Idemo se sad fokusirati malo na vratare. Danas je nemoguće ozbiljnu reprezentaciju pobijediti bez dvoznamenkastog broja obrana vratara, a mi imamo dva vrlo talentirana vratara Mandića i Kuzmanovića, posebno Mandić brani u sjajnoj formi, Mogu li oni biti rješenje za idućih deset godina?

“Pa je, nismo dugo imali takve vratare da su u dobroj formi, i mlade, koji obojica brane u svojim klubovima fantastično. Imamo i Ivića koji se nameće, on posjeduje talenat, dobro brani, iako je godinama čekao na veći iskorak. Odavno nismo imali vratara poput Mandića da je tako dominantan, da tako brani. U rukometu koliko god ti bio dobar u polju, bez prave obrane i golmana ne možeš postići veliki rezultat. Vidjet ćemo, ali imamo dobar zalog za budućnost, ali možda i sadašnjost.“

Tko su po tebi glavni favoriti turnira, naravno uvijek su to iste reprezentacije, ali da baš nekog moraš istaknuti? I tko po tebi može biti „dark horse“ ugodno iznenađenje?

“Kao što si rekao Danska, oni su broj jedan. Skandinavski dio po meni, naravno i Francuzi su uvijek opasni predvođeni Memom. Nijemcima recimo ne vjerujem, ali igraju kući pa s te strane mogu i oni. Island bi mogao biti „dark horse“, njih se treba bojati.”

Petre, prvo pitanje je o sistemu natjecanja, smatraš li da je za rukomet dobro što se velika natjecanja održavaju tako često? Svake godine je jedno veliko prvenstvo, svjetsko ili europsko, misliš li da bi bilo bolje po uzoru recimo na nogomet da ipak rašire to sve skupa?

“Pa da, to je pitanje svih pitanja, još od moje generacije. Prije svega najgore je igračima, vidimo da svake godine otpadaju igrači što zbog umora, što zbog ozljeda. Vidimo da se više ne zna kad je Europsko, a kad Svjetsko. Ne znam, te naše rukometne federacije očigledno nemaju sluha. Koji je razlog? Financijski, nema drugog, a igrače se ništa ne pita. Činjenica da bi bilo bolje kada bi to išlo barem svake četiri godine, dobilo bi na većoj važnosti.”

Što misliš o aktualnom sistemu bodovanja na prvenstvima? Već nakon prve utakmice može se izgubiti gotovo svaka šansa za sljedeći krug, za playoff. To nam se dogodilo naprošlom Svjetskom prvenstvu protiv Egipta, sada je slično na otvaranju protiv Španjolske, dojam je da gotovo više ne odlučuješ o svojoj sudbini. Pa kakvo je tvoje mišljenje o tomsistemu bodovanja, prenošenja bodova u drugu skupinu..?

“Mislim da što se tiče toga si u pravu, pogotovo što se tiče Svjetskog prvenstva gdje smo imali tu nažalost nesreću gdje smo bili Egipat, Danska i mi, a ovo drugo nije imalo tu kvalitetu i gdje smo s prvim porazom od Egipta izgubili gotovo sve šanse, jer smo se morali vaditi protiv Danske koja je sam vrh i nismo uspjeli. Ta prva utakmica nam je značila sve. Sada imamo sličnu situaciju, iako Europska prvenstva su izjednačenija, puno će se toga dešavati. Gledajući ždrijeb i ekipe koje dolaze svako svakog može dobiti. Ali da, treba se nešto mijenjati, bilo je tu razno raznih mijenjanja sistema kroz prošlost, ja više ni ne znam u kojim sistemima bodovanja sam sve igrao. Uvijek je netko nezadovoljan, ali na kraju ipak kvaliteta presudi.”

Suđenje, ograničavanje napada u rukometu?

“Po meni je manji problem sistem bodovanja od pravila igre i suđenja. Za dobrobit našeg sporta, za popularizaciju, trebalo bi neke stvari mijenjat. Prije svega ograničenje vremena. Uporno se odbija to, to je prva stvar koja bi se trebala napraviti. Svi sportovi idu naprijed, nejasno je u rukometu puno toga, nejasno je nama koji smo u tome, a kamoli laicima. Pa onda pasivna igra, probijanja, previše je toga prepušteno sucima, a to nije dobro. Onda sedmi igrač, meni to nikada nije sjelo, a sve se i manji koristi. To će se pravilo vjerujem uskoro i ukinuti.”