Legendarni francuski rukometaš Nikola Karabatić stigao je u Zagreb gledati okršaj polufinala SP-a u Areni između Hrvatske i Francuske.
“Osjećaj je sjajan, mnogo sam sretan što sam tu i što Francuska baš protiv Hrvatske igra polufinale Svjetskog prvenstva. Znam da će atmosfera biti takva kakvu čovjek, rukometaš, doživi jednom ili dvaput u karijeri“, rekao je Karabatić novinarima u mix zoni.
“Uvijek se sjećam tog finala 2009. godine, a sad sam posebno sretan jer ću to moći doživjeti i s druge strane. Više nisam na terenu, sad se mogu u potpunosti posvetiti utakmici, manje pritiska, nisam na terenu, ne moram pobijediti utakmicu, mogu uživati, gledati i navijati. Bit će emocija naravno, na terenu su mi prijatelji, uostalom i brat mi je tu.”
Nikola se izuzetno veselio i pobjedi Hrvatske nad Mađarima.
“Skakao sam kao lud kad je zabio taj gol, gledao sam kući s obitelji. Prije toga sam gledao i utakmicu Hrvatska – Mađarska, navijao sam za Hrvatsku naravno jer sam htio još jednom doživjeti punu Arenu. Stigao sam danas, sunce, lijep je dan, baš osjećaj kao na odmoru i mislim da ćemo svi uživati.”
Kome daje veće šanse za plasman u finale?
“Ne znam. Da se ova utakmica igra izvan Hrvatske, Francuska bi bila favorit, ali ovdje u Zagrebu se sve može dogoditi. Dokazala je Hrvatska to i protiv Mađarske, ali i protiv Slovenije kad su se vratili poslije velikog minusa. Imaju tu mentalnu snagu, to srce, upotrebljavaju tu energiju koju im daje publika. Bit će Hrvatska opasna, nemam pojma tko će pobijediti, samo se nadam još jednoj legendarnoj utakmici.”
Je li se vidio s Ivanom Balićem?
“Ne, jer on će biti najvjerojatnije u publici privatno, a ja sam tu poslovno, komentirat ću utakmicu. Ali, volio bih kad bismo se vidjeli poslije, da popijemo pivo.”
Ponosan je Karabatić na svoje korijene.
“Moj tata je iz Hrvatske, mama iz Srbije. Kad god Hrvatska igra, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, sve te zemlje, ja navijam za njih. Iako sam odrastao u Francuskoj, jedan dio mene je odavde i drago mi je kad pobjeđuju bivši Jugoslaveni. Posebno sam ponosan kad se pokaže da su naši sportaši odavde najbolji na svijetu. Novak Đoković, Luka Dončić, Nikola Jokić, Luka Modrić, Ivano Balić… Bez obzira pričamo li o individualnim ili kolektivnim sportovima, mi smo najjači.”
Prisjetio se i 2009.
“Kad sam igrao ponekad su mi zviždali, ali van terena su mi uvijek bili dobri. Moj oproštaj igrački od Arene je bio predivan, Francuzi su me pitali koji mi je najbolji osjećaj odavde pa sam rekao ‘dva’. Radi se o finalu SP-a 2009. i mojoj zadnjoj utakmici s PSG-om kad mi je cijela Arena Zagreb aplaudirala, bile su tad velike emocije, baš sam rekao bratu da sam sretan što smo tad izgubili pa sam mogao doživjeti i takvo nešto.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!