Sandra Elkasević nije skidala osmijeh s lica nakon što je u svoju ionako već prebogatu riznicu medalja pospremila još jednu. Nakon medalje emotivna je krenula u medijske istupe i bio je to pravi spektakl.

“Nakon dva zlata, treća medalja, brončanog sjaja. Presretna sam, malo tužna, nije ista situacija kao u muškoj kugli gdje se dijeli rezultat. Ja sam malo možda kalkulirala, jer sam išla na preko 67 metara. Uvijek idem na najjače, idem i na više od toga.

Treća medalja, nije bitno kojeg sjaja, kad imaš dva zlata, lakše je govoriti. Ovo je moja pobjeda, pobjeda poslije gubitka postolja iz Tokija. Nisam prestala vjerovati u sebe, osvojila sam mnoge medalje, 12 godina nakon Londona, nakon 2012. godine s medaljom oko vrata. I dan-danas, do zadnjeg mog hica, sve su one strepjele, što se rijetko koji sportaš može pohvaliti.”

Elkasović se i pohvalila onime što, tvrdi, ima samo ona: “Nema nijedna energiju koju imam ja. Samo mi je žao što poslije 67 metara nisam recnula i 68,5, onda bi se mnoge tu ugasile. Malo sam se mučila s tim. A gledajte, ti kineski projektili mogu svašta nanišaniti. Pustila sam ih danas da pobijedim, ali mi cure to ne daju.”

Za kraj je bocnula suparnice: “Ja sam znala da su one spremne. Ja imam iza sebe godine medalja, neke se od njih nisu ni rodile kada sam ja 2012. godine uzela tu medalju. Tako da meni je samo drago kada ja dođem tu i kada vidim da su se one, da ne budem prosta, usr*le kad ja bacam. I opet sam ja “ona dupla olimpijska pobjednica”, moram otići u Los Angeles braniti to.”