Jeste li se ikada zapitali kako je moguće da je jedna naizgled jednostavna igra na plaži postala jedan od najcjenjenijih simbola splitskog identiteta? Postoji li nešto posebno u tim akrobatskim skokovima i brzim potezima ruku koje svakodnevno viđamo na Bačvicama? Odgovor se krije u bogatoj povijesti i kulturnom značaju picigina – možda najautentičnije splitske igre koja je osvojila srca ne samo Dalmatinaca, već i brojnih posjetitelja iz cijelog svijeta.

Povijesni korijeni splitskog fenomena

Priča o piciginu započinje davne 1908. godine, kada je skupina splitskih studenata koji su se vratili sa studija u Pragu donijela sa sobom nešto što će zauvijek promijeniti kulturu rekreacije u Dalmaciji. Prema jednoj verziji priče, studenti su donijeli vaterpolo, ali su na pješčanoj plaži Bačvice naišli na prepreku – more je bilo preplitko. Iz te se prepreke, međutim, rodila nova igra koja će se razviti u ono što danas poznajemo kao picigin.

“Ono što je za tenis Wimbledon ili za nogomet Wembley, to su za picigin Bačvice,” ističu poznavatelji ovog jedinstvenog sportskog fenomena. I zaista, teško je zamisliti autentičniji picigin igran bilo gdje drugdje osim na tom malom komadu pješčane obale u srcu Splita.

Druga verzija priče, koja je jednako zanimljiva, govori o naramku lopti koje su studenti razbacali po gradu. Dok su se neke od tih lopti pretvorile u nogometne ili vaterpolske, jedna je “zalutala” na Bačvice i s vremenom se smanjila na veličinu idealnu za igru u plićaku. Kad je dosegla promjer od približno sedam centimetara, legenda kaže da je picigin službeno rođen.

Što točno čini picigin posebnim?

Možda se na prvi pogled čini jednostavnim, ali picigin je mnogo više od običnog dodavanja lopte. Za one koji nisu upoznati s ovom igrom, evo kako bismo je najlakše opisali: to je kolektivna igra koja se igra u moru dubine do gležnja, najčešće s pet igrača raspoređenih u krug, koji pokušavaju održati malenu loptu (balun) u zraku što je duže moguće.

Ali pravi picigin ima nekoliko ključnih elemenata koji ga izdvajaju:

Balun – više od obične lopte

Prava loptica za picigin, ili kako je Splićani zovu “balun”, nije nešto što možete jednostavno kupiti u sportskoj trgovini. Ona se ručno izrađuje od teniske loptice kojoj se skida vanjski sloj tkanine, a zatim se brusi gumeni sloj dok ne postane savršeno glatka i lagana. Proces izrade baluna gotovo je ritualan i predstavlja važan dio tradicije.

Plićak Bačvica – idealno igralište

Ono što čini Bačvice savršenim terenom za picigin jest specifična dubina mora – idealna je kad seže do gležnja – te mekani pijesak koji omogućuje spektakularne skokove i padove bez opasnosti od ozljeda. Upravo ta kombinacija uvjeta rijetko se gdje drugdje može naći u savršenoj mjeri.

Uloge u igri – “sidruni” i “trkači”

Tradicionalno, igrači picigina imaju različite uloge: “sidruni” (od dijalektalne riječi za sidro) ostaju na svojim pozicijama i osiguravaju stabilnost dodavanja, dok “trkači” jure za loptom i izvode akrobacije kako bi je spasili od pada u vodu. Ova organizacija igre stvara jedinstvenu dinamiku koja je istovremeno timska i individualna.

Od lokalne zabave do nematerijalnog kulturnog dobra

Ono što je započelo kao lokalna zabava na Bačvicama s vremenom je preraslo u fenomen koji nadilazi puku sportsku igru. Godine 2008., picigin je ušao u povijest kada ga je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske preventivno zaštitilo kao nematerijalno kulturno dobro. Ta je zaštita 2013. godine potvrđena trajnim statusom, čime je picigin službeno postao dio hrvatske kulturne baštine.

Ovaj potez prepoznao je kulturološku vrijednost picigina i njegovu ulogu u oblikovanju identiteta Splita i njegovih stanovnika. Ali mnogi se pitaju – je li picigin spreman za sljedeći korak? Može li ovaj jedinstveni splitski izum postati dio UNESCO-ve liste nematerijalne kulturne baštine čovječanstva?

Put prema UNESCO-u – izazovi i mogućnosti

Iako picigin još uvijek nije dio UNESCO-ve liste, već sam proces njegove zaštite na nacionalnoj razini ukazuje na potencijal za međunarodno priznanje. UNESCO-va lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva prestižan je popis koji uključuje jedinstvene kulturne prakse iz cijelog svijeta, od španjolskog flamenka do japanskog tradicionalnog kazališta.

Za uvrštenje na ovu listu, picigin bi trebao ispuniti nekoliko kriterija:

• Dokazati svoju jedinstvenost i kulturnu vrijednost
• Pokazati svoju ukorijenjenost u zajednici koja ga prakticira
• Imati održiv plan za njegovo očuvanje i prenošenje budućim generacijama

Možemo reći da picigin već ispunjava mnoge od ovih uvjeta. Njegova jedinstvenost je neupitna – nema druge igre koja kombinira iste elemente na tako specifičan način. Njegova ukorijenjenost u splitsku zajednicu duboka je i autentična – generacije Splićana odrasle su igrajući picigin i prenoseći njegove vještine i tradicije.

Što se tiče očuvanja, već postoje organizirane inicijative. Od 2005. godine održava se “Prvenstvo svita u piciginu” na Bačvicama, godišnje natjecanje koje okuplja najbolje igrače i promiče igru široj publici. Također, tradicija igranja novogodišnjeg picigina, bez obzira na vremenske uvjete, pokazuje predanost zajednice očuvanju ove jedinstvene igre.

Više od igre – picigin kao način života

Za mnoge Splićane, picigin je daleko više od sportske aktivnosti – to je način života i izraz splitskog mentaliteta. Specifični pokreti, terminologija i nepisana pravila stvaraju kulturu koja nadilazi samu igru.

“Picigin je način života koji u sebi ima elemente odbojke, tenisa, akrobatike i sunca,” reći će vam pravi Splićani. Ta mješavina igre, umjetnosti i užitka čini picigin jedinstvenim kulturnim fenomenom.

Važno je napomenuti da picigin nije natjecateljski sport u tradicionalnom smislu – nema pobjednika i gubitnika, bodova ili golova. Cilj je jednostavno održati balun u zraku kroz zajednički napor i pokazati vještinu i eleganciju u procesu. Ova nenatjecateljska priroda čini ga jedinstvenim u svijetu sporta i možda je jedan od razloga njegove trajne popularnosti.

Kako igrati picigin – osnovna pravila

Iako picigin nema stroga formalna pravila, postoje određene konvencije koje ga definiraju:

• Igra se u plićaku dubine do gležnja.
• Optimalan broj igrača je pet, iako nije strogo definiran.
• Igrači formiraju krug i dodaju balun jedni drugima.
• Balun se ne smije hvatati, već se odbija dlanom ruke.
• Cilj je održati balun u zraku što duže, bez da padne u vodu.
• Posebno se cijene akrobatski skokovi i atraktivni potezi.

Ljepota picigina leži u njegovoj jednostavnosti i pristupačnosti – svatko može naučiti osnove, ali majstorstvo zahtijeva godine prakse i razvijanje specifičnih vještina.

Picigin danas – tradicija i suvremenost

U današnje vrijeme, picigin živi i kao tradicija i kao suvremena rekreacijska aktivnost. Na Bačvicama ga možete vidjeti kako se igra tijekom cijele godine – od vrućih ljetnih dana kada plaža vrvi od turista, do hladnih zimskih jutra kada samo najhrabriji igrači nastavljaju tradiciju.

Novogodišnji picigin posebno je važan događaj u splitskom kalendaru, kada se entuzijasti okupljaju 1. siječnja, bez obzira na temperaturu mora (koja rijetko prelazi 15°C) kako bi započeli novu godinu u duhu ove jedinstvene tradicije.

Od 2005. godine, Svjetsko prvenstvo u piciginu (Prvenstvo svita u piciginu) postalo je institucionalizirani način promocije ove igre. Isprva su se ocjenjivali specifični skokovi, ali od 2008. godine pobjednik se bira prema umjetničkom dojmu cijele ekipe, što naglašava estetsku komponentu igre.

U rujnu 2023. godine obilježena je stogodišnjica picigina na plaži Bačvice otkrivanjem spomen-ploče, što pokazuje kako ova tradicija nastavlja živjeti i biti cijenjena u suvremenoj kulturi.

Je li picigin spreman za UNESCO?

Vraćajući se na pitanje iz naslova – je li picigin spreman postati UNESCO-va sportska igra iz Splita? Iako tehnički picigin ne bi bio kategoriziran kao “UNESCO-v sport” već kao nematerijalno kulturno dobro na UNESCO-voj listi, odgovor je vjerojatno – da, zaslužuje razmatranje.

S bogatom poviješću koja seže više od stoljeća unatrag, dubokom ukorijenjenosti u lokalnu kulturu, jedinstvenim karakteristikama koje ga razlikuju od svih drugih igara i već postojećim statusom zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra na nacionalnoj razini, picigin ispunjava mnoge kriterije za međunarodno priznanje.

Štoviše, u doba kada globalizacija često vodi homogenizaciji kulture, zaštita jedinstvenih lokalnih tradicija poput picigina postaje sve važnija. UNESCO-vo priznanje ne bi samo osiguralo očuvanje ove tradicije za buduće generacije, već bi i pružilo međunarodno priznanje splitskom kulturnom identitetu.

Picigin je mnogo više od igre s loptom na plaži – to je kulturni fenomen koji utjelovljuje duh Splita i njegovih stanovnika. Od svojih skromnih početaka početkom 20. stoljeća do današnjeg statusa zaštićenog kulturnog dobra, picigin je prešao dug put i zauzeo posebno mjesto u srcu ne samo Splićana, već i svih koji cijene autentične kulturne izraze.

Bilo da ga promatrate kao igru, umjetnost ili način života, jedno je sigurno – picigin zaslužuje biti prepoznat i cijenjen kao jedinstveni doprinos svjetskoj kulturnoj baštini. I dok čeka mogući UNESCO-v pečat odobrenja, picigin nastavlja živjeti tamo gdje je i rođen – na suncem okupanim Bačvicama, gdje se svaki dan iznova igrači bacaju za “balunom” u vječnom plesu koji spaja prošlost i sadašnjost.

A ako se ikada nađete u Splitu, svakako posjetite Bačvice i doživite ovaj fenomen iz prve ruke. Možda nećete odmah postati majstor picigina, ali sigurno ćete osjetiti dio jedinstvenog duha koji ga čini toliko posebnim.