Knin već ima sportsku kraljicu Mateu, Jelić joj je prezime, a može li u Marku Čeki uskoro dobiti i kralja? Ako pitate njega, samo je pitanje vremena. Naš najbolji skakač u dalj, koji se prošle godine oporavio od neugodne ozljede i koronavirusa, u razgovoru za Sport Klub nije skrivao velike ambicije koje ima od 2022. godine...

Aktualnu sezonu Marko Čeko otvorio je šestim mjestom na mitingu u Ostravi sa skokom 7.64 m. Moglo je i bolje. Bit će bolje, uvjeren je Marko.

„Osjećao sam se odlično tog dana, očekivao sam skok barem preko 7.80, ali sam imao dosta prijestupa na dalekim skokovima. Šteta. Vrijedio sam za dosta više“, prokomentirao nam je Marko svoj nastup u tom češkom gradu.

Tih 7.64 dosta je ispod njegova osobnog rekorda postavljenog u ljeto 2020. godine kada je na otvorenom skočio 8.04 i najavio lov na dugogodišnji hrvatski rekord Siniše Ergotića koji iznosi 8.23.

Probijanjem te magične granice od osam metara Čeko je skrenuo pažnju na sebe i visoko postavio letvicu očekivanja. Lani u ovo doba, u najavi 2021. godine, kao ciljeve je postavio nekoliko skokova preko osam metara i kontinuitet takvih skokova. Nažalost, to se nije dogodilo. Najdalje je skočio 7.77.

„Prošla godina čak i nije bila rezultatski loša. Otvorio sam skokom 7.77 u dvorani, a onda se pred ljeto dogodila ozljeda. Nakon što sam je sanirao, krajem kolovoza u Bernu opet sam skočio 7.77 na otvorenom, onda na Hanžeku 7.70. Godinu prije sam postavio visok standard, no 2021. nije bila toliko loša što se tiče rezultata. Bio sam i treći na dvoranskom prvenstvu Balkana u Istanbulu.“

Međutim, ta ozljeda ga je usporila. Čak i psihički oborila. Taman je bio započinjao pripreme u Makarskoj, kad ono – cap! Samo ga je nešto uhvatilo.

„Dogodilo se to odmah na prvom treningu tih mini-priprema. Mislio sam da nije ništa. Čak ni ultrazvuk nije ništa pokazao. Ispostavilo se da sam imao rupturu zadnje lože. Umjesto da to zaliječim u tri tjedna, ispalo je preko dva mjeseca. Skoro cijelo ljeto.“

Na kraju je dobio više vremena za kupanje ljeti nego što ga je ikad ranije imao.

„To je, eto, bilo jedino pozitivno. Bio sam često na moru, otišao bih s društvom do Vodica ili Pirovca, ali istovremeno sam bio tužan i nesretan jer sam htio nastupati. Psihički me to baš bilo dotuklo.“

Sada je zdrav i bogatiji za još jedno iskustvo.

„Nakon oporavka još sam na nekoliko mitinga bio u grču, nisam imao hrabrosti ići 100 posto, ali sad je sve u redu. Ako me bilo što jače zaboli, odmah idemo na magnet. Sad smo dosta pažljiviji i više pažnje posvećujemo istezanju tijekom i na kraju treninga“, poručuje dvadesetjednogodišnji Čeko, član AK Sveti Ante iz Knina.

Kako nevolja nikad ne dolazi sama, tako je Čeku krajem prošle godine dohvatila i korona.

„Krajem studenog oboljela je cijela moja obitelj i trener. Ja sam najgore prošao. Izgubio sam miris i okus, boljelo me u prsima, a temperaturu sam imao sedam dana. Baš mi je bilo dosadno kući deset dana, haha.“

Za 2022. ciljevi su, dakle, isti kao prije godinu dana. Ovaj će put biti ispunjeni, uvjeren je Marko.

„Volio bih opet skočiti preko osam metara. Znam da vrijedim toliko. Cilj je i plasman na Europsko prvenstvo na otvorenom u Münchenu u kolovozu te Svjetsko prvenstvo u Oregonu u srpnju. Za dvoransko SP u Beogradu u ožujku vjerojatno je kasno. Norma je 8.22, isto kao i za SP na otvorenom, ali u Oregonu će primati više skakača pa će mi šanse biti veće. Za München je norma 8.10.“

Ako je za Beograd kasno, za Oregon i München ima dovoljno vremena ispuniti te norme.

„Imam osjećaj da ću riješiti obje norme! Znam da imam te daljine u nogama i da sam brz, znam kako skačem na treninzima. Samo je pitanje kad će se to poklopiti na natjecanju“, samouvjeren je Čeko, ujedno izvanredni student druge godine na splitskom Kineziološkom fakultetu.

Uz dalj, Čeko će ove godine nastaviti trčati i 200 metara (najbolje vrijeme 20.98), a 100 m (10.46) polako će padati u drugi plan.

„Stotku će biti teško trčati jer su utrke isti dan kao dalj. Na 200 ću sigurno trčati, to mi više paše. Na proljeće ću biti spreman srušiti vlastiti rekord, možda i izboriti EP u toj disciplini.“

Uz izuzetak tjedan dana koliko je proveo u Beogradu na dvoranskim pripremama, Čeko se za 2022. godinu pripremao kući. U svom Kninu.

Iako redovito prima ponude drugih klubova i država, Čeki je u Kninu idealno. Ima sve što mu treba – atletski stadion, trenera Dražena Lasića, trkalište, teretanu… Nije mu ni na kraj pameti napustiti svoj kraj. Želi iz Knina dohvatiti zvijezde, baš poput taekwondoašice Matee Jelić koja je na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojila zlato. Doček koji su joj priredili sugrađani djelovao je motivirajuće i na Čeku.

„Baš sam u to vrijeme bio ozlijeđen i, iskreno, zamišljao sam sebe na njenom mjestu. Čak su mi neki ljudi rekli ‘Marko, sljedeći put tebe ovako dočekujemo’. Drago mi je što ljudi vjeruju u mene i time me dodatno motiviraju. Što se Matee tiče, ona je jako dobra i skromna djevojka. Znam joj i cijelu obitelj, krasni su ljudi. Nadam se da zajedno idemo na Olimpijske igre u Pariz 2024.“

A taj Pariz stiže već za dvije i pol godine. Za Tokio nije bilo dovoljno vremena plasirati se, no za Pariz će biti, smatra Čeko.

„Za dvije godine bit ću taman, imat ću 24. Bit ću zreliji i siguran sam da ću tamo nastupati.“

Novi nastup 192 cm visokog i 82 kg teškog kninskog bisera slijedi već nadolazećeg vikenda.

„U subotu 12. veljače imam miting u slovenskom Novom Mestu, onda državno prvenstvo 26. veljače, pa Balkanijadu u Istanbulu ako je izborim, onda Srbija Open u Beogradu, u istoj dvorani gdje će biti i dvoransko SP na kojemu bih baš žarko volio nastupiti. Tko zna, možda ‘poludim’ pa baš na tom mitingu ispunim normu!“