Na Svjetsko prvenstvo nije se uspio plasirati, ali na Europsko jest. Najbolji hrvatski skakač u dalj Marko Čeko prvi će put nastupiti na europskoj smotri u Münchenu (15. – 21. kolovoza) i ne krije velike ambicije...

Kninski „Vjetar s Dinare“ Marko Čeko (22) ne može dočekati odlazak u München. S velikim je uzbuđenjem nedavno primio vijest da je izborio premijerni nastup na Europskom prvenstvu.

„Apsolutno sam uzbuđen i presretan. Samo razmišljam o tome, kao da je neka žena, haha. Toliko sam naporno radio za ovo. Jedva čekam“, kaže Čeko u razgovoru za Sport Klub.

Postojala su dva kriterija plasmana na Europsko prvenstvo – norma 8.10 ili skupljanje bodova na mitinzima. Marko se izborio preko ovog drugog.

„Da, na kraju smo otišli tako. Bio sam 21. od 26, što je OK, zadovoljan sam. Na skakalištu smo svi isti, tko je s kojim rezultatom došao na EP više nije važno.“

Za München se Čeko pripremao isključivo u Kninu. Nedavno je (3. kolovoza) proslavio rođendan, onda je bila i obljetnica Oluje, a sada je njegov, i fokus trenera Dražena Lasića, posve na Münchenu.

U Münchenu ga nastup čeka već prvog dana natjecanja, dakle u ponedjeljak 15. kolovoza, kada su na rasporedu kvalifikacije.

„One će reći sve. Finale je odmah sutradan u 20 sati. Vjerojatno će norma biti između 8.05 i 8.10, a ako ju ne preskoči dovoljan broj skakača, u finale ide 12 najboljih“.

Čeko je zadovoljan formom ove sezone. Dvaput je stigao jako blizu magične granice od osam metara – na Agramovom mitingu u svibnju u Zagrebu skočio je 7.92, a u srpnju u Čakovcu 7.91.

„Fizički sam maksimalno spreman, ozljeda nemam, a jedino moram posložiti neke stvari sebi u glavi i poraditi na koncentraciji.“

Pojasnio je na što konkretno misli.

„Primjerice, prvi skok mi bude preko osam metara, ali s prijestupom, i onda kao da se zadovoljim time i popustim. Trebam ostati fokusiran svih šest serija, odnosno tri koliko me čeka u kvalifikacijama u Münchenu. Svaki mi skok mora biti kao prvi. Vjerujem da je taj problem rješiv, već sam i stariji, zreliji…“

Na pitanje kojim bi rezultatom bio zadovoljan, Čeko je ispalio:

„S mjestom u topu 10 bio bih baš jako zadovoljan. Sve ispod 12. mjesta bilo bi razočaranje jer znam da mogu. Ima tamo puno skakača koji su rezultatski ispred mene, ali ja vjerujem da sam bolji od njih, samo što to još nisam pokazao. E, pa gdje ćeš bolje prilike da im to pokažem nego na Europskom prvenstvu.“

Kakva je konkurencija u Münchenu?

„Dolaze svi najjači. Srebrni sa Svjetskog prvenstva Tentoglou, pa Montler, pa moj sunarodnjak Filip Pravdica. On me kao konkurencija motivira, kao i ja njega. Uvijek je opušten i smiren, spreman na šalu, pa to prenese i na mene. Ako se obojica plasiramo u finale, to bi bilo super jer iste večeri je i finale diska u kojem vjerujem da će nastupati Sandra Perković i Marija Tolj. To bi bilo sjajno za hrvatski sport.“

Poprište Europskog prvenstva bit će kultni, legendarni Olimpijski stadion. Za nastup u takvom ambijentu, pogotovo prvi put, potrebna je i posebna psihološka priprema.

„Velika je to čast i motivacije sigurno neće nedostajati. Inače, prije 20 godina na tom istom stadionu Siniša Ergotić je osvojio srebro na Europskom prvenstvu! Pritiska će uvijek biti. Već mi neki ljudi u Kninu spominju medalju, ali naučio sam na to. Vidjet ćemo, sve je moguće.“

Dvije su godine prošle otkako je Marko prvi i do sada jedini put skočio preko osam metara, stvara li to opterećenje?

„Stvaralo mi je do prije pola godine. Tada sam si rekao ‘OK, smiri se’. Ako i ne skočim ove godine, skočit ću sljedeće. Znam da vrijedim za preko osam metara.“

Ako u Münchenu ‘eksplodira’ i obori vlastiti rekord, mogla bi pasti i tetovaža. Jedna je već tu, odnedavno, na lijevoj podlaktici.

„Napravio sam je 9. ožujka ove godine. To je logo stranice Jumpers World, skakač s krilima, i ispod datum 8. kolovoza jer sam tada prije dvije godine prvi put skočio preko osam metara.“

Otkrio nam je Marko i ovo:

„Za neku medalju mogao bih napraviti novu tetovažu, iako ne bih pretjerivao jer mama mi nije baš ljubitelj toga, haha. Ali, rekla je da, ako osvojim Dijamantnu ligu, mogu istetovirati dijamant!“

E, kad je već tako, neka samo bude što više razloga za tetovaže. Mama će već nekako naučiti živjeti s time!