Mora uzimati lijek da bude 'ženstvenija': Nema šanse!

Atletika 4. svi 201914:28 > 14:43
Francois Nel/Getty Images

Jučer je održan prvi miting Dijamantne lige, osim drugog mjesta Ane Šimić, najveću pažnji izazvala je situacija vezana uz Caster Semenyju, južnoafričku trkačicu...

Naime, u srijedu je Sud za sportsku arbitražu (CAS) odbacio žalbu Semenye koja je tražila odgodu primjene odluke Međunarodne atletske federacije (IAAF) o limitiranju razine testosterona kod osoba koje se žele natjecati u ženskoj konkurenciji te će novi pravilnik IAAF-a stupiti na snagu 8. svibnja.

Po tom pravilniku, atletičarke će se smjeti natjecati na utrkama od 400 metara do 1 milje samo pod uvjetom da je razina testostorona u okvirima norme za ženske osobe, odnosno do 2 jedinice.

Semenyina razina debelo premašuje tu graničnu vrijednosti i nalazi se negdje oko 5 jedinica.

Ovaj slučaj javnosti je poznat već nekoliko godina, a posebnu pozornost izazvao je za Olimpijskih igara u Riju 2016. godine. Tamo je Semenyja osvojila zlato na 800 metara, međutim, nakon te utrke javno je negodovala Lynsey Sharp, koja je tamo osvojila šesto mjesto.

Britanka je bila nezadovoljna činjenicom da je upravo CAS odgodio primjenu spomenutog pravila. Nakon jučerašnje utrke, Sharp se ponovno oglasila:

– Prijetili su mi smrću zbog tih izjava (iz 2016., op.a.)! I meni i obitelji. To nije položaj u kojem se želim nalaziti – žalila se Sharp koja je jučer bila deveta u utrci na 800 metara.

Ova 28-godišnja atletičarka ističe se i time da je u sklopu studija prava napravila dizertaciju koja se bavi upravo ovom tematikom – sportašicama s prenaglašenim androgenim svojstvima i vrijednostima.

Caster Semenya, međutim, nema namjeru pridržavati se novog pravilnika sukladno kojemu bi trebala početi koristiti lijekovi za snižavanje razine testosterona na prihvatljivu za ženske sportašice!

– Nema šanse! Ja sam luda sportašica, prijavljujem se za utrke onako kako ja to želim, a ne kako to drugi žele! Ja sam snažna atletičarka – mogu trčati na utrkama od 100 metara do pet kilometara, što god poželim. I nitko to neće promijeniti – nepomirljiva je Caster.

Semenya je osvojila zlata na posljednje dvije OI, a ima i tri zlata na Svjetskim prvenstvima. Sve na 800 metara, što je njenja najjača disciplina.

Kontroverza oko njenih “previše muških obilježja” započela je još 2009. godine kada je zbog ogromnih pomaka u rezultatima u odnosi na prijašnje rekorde na nacionalnoj i regionalnoj razini IAAF zatražio da se podvrgne provjeri spola.

Iako je ta provjera bila povjerljiva, rezultati su iscurili u javnost pa svi mediji svijeta barataju činjenicom da je Semenya ženska osoba koja ima unutarnje MUŠKE spolne organe te nema maternicu i jajnike.

Unatoč rezultatima koji su dali više novih pitanja nego odgovora, IAAF je Semenyu 2010. godine vratio u sva natjecanja pod svojom ingerencijom.

Međutim, u travnu 2018. to je tijelo donijelo skup novih pravila po kojemu su hiperandrogeni sportaši trebali uzimati lijekove za smanivanje razine testosterona, a ta pravila na snagu su trebala stupiti krajem godine. U lipnju 2018. Semenya je pokrenula pravni postupak pri CAS-u kojim je pokušala osporiti primjenu spomenutog pravilnika.

Unatoč činjenici da će od 8. svibnja, ako ne počne uzimati lijekove za smanjivanje razine testosterona, Semenya imati zabranu nadmetanja u svojim najjačim disciplinama – dojma smo da ova priča zapravo tek počinje.

Jer, ugledni svjetski mediji, na čelu s New York Timesom i Washington Postom, već su reagirali kritički u pogledu onog što bi mogao biti novi poredak u tretiraju osoba iz kategorije u kojoj se nalazi Semenya.

Glavni argument na kojemu grade svoju kritički stav prema novom IAAF-ovom pravilniku jest – znanost.

Naime, Journal of Sports Science 2004. objavio je istraživanje kojime je utvrđeno da ne postoji korelacija između razine testosterona i eksplozivne snage te da postoji čak negativna korelacija između razine testosterona i maksimalnog opterećenja.

Prema zaključcima tog istraživanja, Semenya ne bi trebala imati baš nikakve prednosti zbog visoke razine testosterona u odnosu na druge trkačice, što je suprotno od onog što je svojom dizertacijom zaključila suparnica joj Linsey Sharp.

Kao što vidite, tema je izuzetno kompleksna, a tim je osjetljivija što se javlja u vrijeme sve većeg senzibiliteta prema transrodnim i sličnim osobama i njihovim (narušenim) pravima diljem svijeta.