Ardian Kozniku iza sebe ima bogatu igračku karijeru tijekom koje je nosio dres dvaju najvećih hrvatskih klubova, Hajduka i Dinama. No, kao rođeni Kosovar posebno je ponosan što je bio član Vatrenih na prvom povijesnom Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj, kad je osvojena brončana medalja.

Za Jutro SK, 58-godišnji Kozniku, koji godinama radi kao trener, komentirao je još jedan plasman Hrvatske na Svjetsko prvenstvo – i to na nikad lakši način. Osvrnuo se i na Kosovo, zemlju njegova rođenja, koja po prvi put u povijesti ima priliku izboriti nastup na velikom natjecanju.

Dok čekate novi trenerski angažman, pratite sve što se događa u nogometu. Kako komentirate plasman Hrvatske na SP 2026.? Ovo je, od dolaska Zlatka Dalića, treći uzastopni Mundijal za Hrvatsku.

„Hrvatska je kroz svoju skupinu lagano prošla dalje, ali to je zato što je zaista jako kvalitetna, bez obzira na to što protivnici na papiru nisu bili osobito jaki. Danas sve reprezentacije znaju igrati nogomet i nitko se ne predaje. Hrvatska je opet pokazala snagu i kvalitetu i ovim putem čestitam izborniku Daliću, stručnom stožeru, Savezu i igračima na još jednom plasmanu na Svjetsko prvenstvo. Od osam mogućih nastupa, čak sedam puta izboriti SP – to je ogromna stvar! Čestitke od srca.“

Bili ste dio legendarne generacije Vatrenih 1998. u Francuskoj, koja je osvojila broncu. Kakva su vam sjećanja na to vrijeme?

„Što si stariji, to se češće vraćaš na te trenutke. Ta 1998. bila je ključna jer je postavila imperativ i dala primjer svim sljedećim generacijama. Kao što Luka Modrić često kaže – gledali su nas, učili iz našeg rezultata i shvatili da je mala zemlja poput Hrvatske sposobna doći do svjetskog vrha. Mi smo bili iskusna ekipa i napravili smo rezultat koji ostaje zauvijek. Nakon nas mlađa generacija nastavila je niz: bili su drugi na svijetu, pa treći, igrali finale Lige nacija. Za malu državu to su nevjerojatni rezultati.“

Hrvatska je u ovim kvalifikacijama imala i rekordan postotak osvojenih bodova i bez problema je osvojila prvo mjesto. Luka Modrić opet je bio ključni oslonac. Kada igra Luka, svi su mirni. Slažete li se?

„Naravno. Imaš Luku Modrića – igrača kojeg cijeli svijet poznaje. Nakon Katara mnogi su bili skeptični zbog njegovih godina, ali on i u Milanu pokazuje kako dobro igra s 40 godina i koliko znači reprezentaciji. Imamo zdravu momčad, kombinaciju iskusnih i mladih igrača, izbornika koji radi fantastičan posao i Savez koji stoji iza svega. Rezultati pokazuju da sve funkcionira kako treba.“

Vratimo se nakratko na Francusku 1998. Mnogi su tada očekivali da će vas Ćiro Blažević ubaciti u igru, pogotovo jer ste bili u sjajnoj formi – dolazili ste iz Bastije i bili prije toga najbolji strijelac HNL-a. Ipak, niste odigrali niti minute. Je li vam to teško palo?

„Da, naravno da bih lagao kada bih rekao da nisam bio ljut. Normalno je da želiš igrati. Ali nikada nisam pokazao ni jedan posto nezadovoljstva. Bio sam spreman na sve. Tada su iz zapisnika mogla ući samo tri igrača – druga su bila vremena. Da ti netko unaprijed kaže da nećeš igrati svih sedam utakmica zaredom, bilo bi jako teško izdržati. Ali išlo se iz utakmice u utakmicu: netko se ozlijedi, netko dobije karton, nekad treba napadač, nekad treba popuniti sredinu terena. Bilo nas je sedam koji nismo odigrali ni minute, čekali smo svoju priliku. Žao mi je što nisam igrao.“

Rođeni ste u Đakovici, na Kosovu. Kako ste doživjeli razvoj kosovske reprezentacije, koja je u ovim kvalifikacijama, u skupini sa Slovenijom i Švedskom, osvojila drugo mjesto i izborila dodatne kvalifikacije?

„Kosovo je mlada država, priznata prije 15-ak godina, i u zadnjih par godina napravili su fenomenalne rezultate. Morao je jednom doći dan kad će se pojaviti dobra generacija. Imaju kapetana Amira Rrahmanija iz Napolija, iskusne igrače poput Arijaneta Murića iz Sassuola ili Vedata Muriqija iz Mallorce, a stižu i mladi. Dakle, kombinacija su iskustva i mladosti. Već su nekoliko ciklusa u kvalifikacijama, odrasli su kroz Ligu nacija. Istina, izgubili su neke utakmice, ali uvijek govorim – i poraz može biti dobitak, naučiš nešto, dobiješ školu. U ovim kvalifikacijama završili su drugi, dvaput pobijedili Švedsku, a sa Slovenijom su u Prištini slavili, dok su u Ljubljani remizirali. Sada ih dijele još dvije utakmice od SP-a i nadam se, iskreno, da će se kvalificirati.“

Svjetsko prvenstvo prvi put je prošireno s 32 na 48 reprezentacija. Bit će dosta debitanata — Uzbekistan, Zelenortski otoci, Jordan… a možda i Kosovo?

„Pa vidite kako je to lijepo. Puno je država za koje nikad ne bismo rekli da mogu doći na SP, ali evo – nogomet se razvija svugdje. Prvi put napraviš iznenađenje i svi se šokiraju, ali kad pogledaš kvalitetu i igrače, vidiš da je to zasluženo. Primjer su i Farski otoci – vidjeli smo da Hrvatskoj uopće nije bilo lako protiv njih, a dvaput su dobili i Crnu Goru.“

Koliko bi plasman na Svjetsko prvenstvo značio maloj državi poput Kosova i svim ljudima kosovskog podrijetla koji žive diljem svijeta?

„To bi bila ogromna stvar! Svi gledaju nogomet. Sjetimo se Hrvatske 1998. – kakva je euforija bila. Mundial prati cijeli svijet; Europsko prvenstvo se prati, ali Svjetsko je razina više. Kad si treći na svijetu, kao Hrvatska tada, cijeli svijet čuje za tebe. To je golemi iskorak – kroz sport, kroz nogomet, ali i kroz druge sportove. Daj Bože da se i Kosovo kvalificira i doživi veliki uspjeh.“