Sezonu zagrebačkog Dinama obilježenu velikim pritiscima te borbom za trofeje za Jutro SK komentirao je legendarni Milivoj Bračun, nekadašnji nogometaš Modrih iz slavne generacije s početka osamdesetih.

Bračun je tijekom bogate igračke karijere nosio dresove Dinama, Zagreba, Rijeke, Crvene zvezde i španjolskog Elchea, a poslije je ostavio trag i kao trener u Hrvatskoj i Sloveniji. U razgovoru se prisjetio rada s legendarnim trenerima Miroslavom Ćirom Blaževićem i Tomislavom Ivićem, od kojih je, kako kaže, jako puno naučio tijekom karijere. Posebno je istaknuo da je trenerski možda najviše uživao vodeći slovenski Koper, a dotaknuo se i aktualnog trenutka Dinama te izazova koje nosi vođenje najvećeg hrvatskog kluba.

Bračun je i ranije za Sport Klub govorio kako ne skriva oduševljenje učinkom Luke Stojkovića te smatra da bi on, zajedno s Dionom Drenom Beljom, već trebao biti na popisu reprezentacije.

Dinamo, u kojem ste dugo igrali i ostavili dubok trag, osvojio je duplu krunu. Jeste li očekivali takav rasplet kad je krenula sezona?

“Ako bolje pogledamo, to je normalno. Kad iz svlačionice ode 15-20 igrača, a 15-20 novih igrača dođe, normalno je da treba vremena i strpljenja da se to uhoda. Gospodin Kovačević je došao, tražio je momčad. U prvom dijelu, kroz jedne pripreme, donekle se iskristalizirala momčad, a tijekom vremena, na zimskim pripremama, napravili su dodatnu selekciju među igračima. Neki su otišli i zaokružila se priča te je Dinamo na proljeće počeo igrati.”

Jedan od onih koji su otišli je Sandro Kulenović, čime se otvorila prilika da Dion Drena Beljo proigra, a on je u napadu eksplodirao u drugom dijelu prvenstva.

“Da, i Ljubičić je tu bio, i sa Stojkovićem i Vidovićem počeli su se gušiti. Kad se to malo raščistilo, lakše je standardno sastaviti momčad.”

Igrali ste u šampionskoj generaciji Dinama 1982. godine, predvođenoj Ćirom Blaževićem. U bivšoj Jugoslaviji osvojiti prvenstvo nije bilo nimalo lako. Mogu li se ta vaša i ova generacija usporediti po karakteru?

“Moramo malo pričekati jer se tek pred kraj prvenstva, odnosno u tom proljetnom dijelu, počeo igrati kvalitetan nogomet. Uigranost se počela vidjeti na terenu i treba ih pustiti da opet kroz vrijeme, kroz nove pripreme koje će doći za Ligu prvaka i ovo, mogu s tri-četiri dodatna pojačanja još dodatno pojačati ekipu jer cilj Dinama su Liga prvaka i Europska liga.”

Može li Dinamo s ovim sastavom igrati i biti konkurentan u Ligi prvaka ili treba još neko pojačanje?

“Problem je Livaković, problem golmana se osjetio dok Livi nije došao, ekipa nije dobila sigurnost. Čim se Livi vratio, ekipa je u zadnjoj liniji počela vrlo tvrdo igrati, malo golova su primali i to je druga priča!”, naglasio je Bračun jer još nije poznato hoće li Livaković ostati ili ne u Dinamu i u novoj sezoni.

U nastavku razgovora, koji možete pogledati u videu, Bračun se prisjetio početaka karijere i dolaska iz TPK-a u Dinamo, kamo je stigao kao napadač. Na australskoj turneji, kaže, dobio je priliku s prvom momčadi, a protiv australske reprezentacije zabio je dva gola. Ipak, Ćiro Blažević ubrzo je u njemu vidio nešto drugo.

“Ćiro je vidio i imao dobro oko”, rekao je Bračun, objašnjavajući kako mu je trener predložio da pokuša igrati desnog beka. Od tada je, kaže, ostao na toj poziciji u Dinamu. Posebno je govorio o Ćirinoj sposobnosti da brzo prepozna pravo mjesto za igrača.

“Kroz dva-tri treninga osjetio bi najbolju poziciju gdje bi igrač mogao igrati”, prisjetio se Bračun. Tajnu šampionske generacije iz 1982. vidi u vjeri koju je Blažević usadio momčadi. Dinamo je tada, kaže, proljeće otvorio velikim pobjedama protiv Crvene zvezde i Hajduka, što je momčadi donijelo golemo samopouzdanje. “Da nije bilo njega u tim situacijama, teško da bi netko od drugih trenera galvanizirao momčad”, rekao je.

Govorio je i o sezoni u Crvenoj zvezdi, tadašnjoj snazi jugoslavenskog nogometa te odlasku u Španjolsku, u Elche. Naglasio je da je tada bilo teško izboriti mjesto jer su klubovi smjeli imati samo tri stranca, a upravo je zato, smatra, bilo moguće da klubovi poput Dinama, Zvezde ili Steaue naprave velike europske rezultate. Od trenera je, osim od Ćire, najviše učio od Tomislava Ivića, s kojim je proveo šest mjeseci u Madridu dok je vodio Atletico.

“Ivić i Ćiro imali su vizije onoga što su danas Guardiola i Enrique”, rekao je.

Kao trener najugodnije je radio u Sloveniji, posebno u Kopru i Olimpiji, jer ondje, kaže, nije bilo tolikog pritiska. Uspoređujući to s hrvatskim prostorima, naglasio je važnost strpljenja, posebno u slučaju Dinama i podrške koju je Zvonimir Boban dao Kovačeviću.

“Viziju treba imati. Treba stati iza čovjeka”, poručio je Bračun. Na kraju je jasno rekao da se više ne vidi na užarenoj klupi.

“Nema više užarene klupe. Gotovo je to. To je prestresan posao da bi se toga čovjek primio”, zaključio je, dodavši da sada više uživa na tribinama, kao navijač, i čeka novi stadion: “Pa krenut ćemo s Kranjčevićevom prvo!”