Svijet je potresla vijest o smrti Andreasa Brehmea. Umro je u noći u Munchenu, u 64. godini, pretpostavlja se od srčanog zastoja.

Prva asocijacija na ovog nogometaša je pogodak koji je postigao iz jedanaesterca za Njemačku u finalu Svjetskog prvenstva u Rimu 1990. protiv Argentine. Ali sigurno nije jedini pogodak. Tijekom svoje bogate karijere zabio je još mnogo važnih golova, točno 50 u Bundesligi, a ono što ga je izdvajalo od ostalih je gotovo podjednako dobra igra s obje noge. Zbog toga je često bio nerješiva ​​enigma za protivničke nogometaše.

“Poznajem ga 20 godina, ali još uvijek nisam siguran igra li bolje lijevom ili desnom nogom”, rekao je o Andreasu Brehmeu tadašnji njemački izbornik i legenda Bundeslige Franz Beckenbauer.

PROČITAJTE I

Umro Andreas Brehme, čovjek koji je Njemačkoj donio naslov na SP-u 1990.

Nogomet

20. velj 2024 1

Nogomet

20. velj 2024 1

Andreas Brehme je rođen u Hamburgu, ali nikada nije doživio da obuče dres svog omiljenog kluba iz djetinjstva, Hamburger SV. Prve nogometne korake napravio je u lokalnom HSV Barmbek-Uhlenhorstu, gdje je s 18 godina dobio priliku zaigrati za seniorsku momčad. U to vrijeme bio je na probi u Hamburger SV-u, zatim u Werderu iz Bremena, no jedini konkretan poziv dobio je 1980. od drugoligaša Saarbrückena i to zahvaljujući legendarnom nogometašu HSV-a Felixu Magathu. Kao bivši igrač oba kluba, posredovao je u tom transferu, piše Sport Klub.

Vrhunska karijera Andreasa Brehmea počinje dvije godine kasnije njegovim prelaskom u Kaiserslautern. Iako nije važio za brzog igrača, njegova dobra tehnika, precizan i snažan udarac, izvrstan centaršut, kao i sposobnost dobre igre s obje noge vrlo brzo su ga izdvojili iz prosjeka. U Njemačkoj je stekao status jednog od najboljih izvođača slobodnih udaraca i centaršuta svih vremena.

Kada je Hamburger vidio u kakvog je igrača izrastao, pokušali su ga dovesti, ali do tog transfera nije došlo, iako je Brehme uvijek isticao svoju privrženost ovom klubu.

Na kraju je nakon pet sezona provedenih u Kaiserslauternu obukao dres Bayerna i dvije godine igrao za slavni klub iz Munchena. Već u prvoj godini osvojio je svoj prvi naslov u Bundesligi. U sezoni 86./.87 Bayern je osvojio njemačko prvenstvo ispred Brehmeovog voljenog kluba HSV-a, a Andreas je uz Lothar Matthausa, kapetana Augenthalera, Michaela Rummeniggea, Wohlfartha, i golmana Pfaffa bio jedan od najistaknutijih igrača u momčadi.

Na njihovu žalost, u istoj sezoni svi su doživjeli veliko razočaranje u finalu Kupa prvaka. Bayern je bio veliki favorit, ali je poražen u Beču od Porta, ostalo je zapamćeno da je na kraju utakmice izgubio već dobiveni susret.

Godinu dana kasnije Bayern je izgubio naslov Bundeslige od Werdera iz Bremena, a Andreas Brehme je zajedno sa suigračem Lotharom Matthausom iz Munchena prešao u Milan i pomogao Interu da nakon devet godina vrati Scudetto na stadion Giuseppe Meazza.

U Serie A proveo je ukupno četiri godine, a kada im se sljedeće sezone pridružio Jurgen Klinsmann iz Stuttgarta, Inter je sa sjajnim njemačkim trojcem uspio osvojiti jedan europski trofej – Kup UEFA 1991. godine.

Nakon Intera, Brehme je jednu sezonu proveo u Španjolskoj, u momčadi Zaragoze, a zatim se vratio u Kaiserslautern i u sljedećih pet godina doživio neke od najljepših i najtežih trenutaka u karijeri.

Bio je kapetan Kaiserslauterna kada su iste sezone 95./96. ispali iz Bundeslige i osvojili njemački DFB kup. Također sezonu kasnije u Kupu kupova, kada su u prvom kolu, nakon pobjede u Kaiserslauternu od 1:0, u uzvratu na beogradskoj Marakani poraženi od Crvene zvezde u produžecima s čak 4:0.

Brehme je odgodio nogometnu mirovinu na godinu dana kako bi pomogao Kaiserslauternu da se vrati u Bundesligu, a onda je nakon ekspresnog povratka u elitni rang doživio najljepši kraj karijere – u 38. godini osvojio je drugi naslov prvaka Njemačke kao kapetan.

Tako je na idealan način zaokružio fantastičnu igračku karijeru u kojoj je ostavio veliki trag u reprezentaciji. Bio je sudionik triju europskih i svjetskih prvenstava, a kruna je svakako pogodak iz jedanaesterca koji je Nijemcima donio naslov svjetskog prvaka 1990. u Italiji u finalu protiv Maradonine Argentine.

Kasnije je radio kao trener u nekoliko klubova, uključujući i Kaiserslautern. U Stuttgartu je asistirao talijanskom treneru Giovanniju Trapattoniju.