Europsko nogometno prvenstvo počinje 11. srpnja. Do sljedećeg petka donosimo 11 priča koje su na svoj način pisale povijest ovog natjecanja

Nakon jednog preskočenog Eura ponovno se na prostoru Jugoslavije pričalo o Europskom nogometnom prvenstvu. Dvije godine nakon Dinamovog osvajanja naslova prvaka, prvog nakon 24 godine u dresu reprezentacije je u prvih 11 igrao samo Velimir Zajec. Namjerno u ovom nastavku neću puno pisati o ludo dramatičnoj utakmici u Splitu u kojoj je Jugoslavija protiv Bugarske pronašla spas, glavna ‘meta’ mi je “suhi list”. To je u nogometnom žargonu slobodan udarac. U pravilu se on izvodi sa udaljenostoi od 17 do 22 metra, a specifičan je po tome što je za njega potrebna posebna tehnika. Lopta se šalje preko živog zida na način da lopta poput suhog lista u stuedednome laganao i sporo pada na tlo. Bilo je kroz povijest dosta nogometaša koji su bili vješti u izvođenju tog udarca, ali meni je ipak u sjećanju ostao kako je to izvodio Michele Platini.

Kapetan Francuza, kovrčave crne kose, elegantnog koraka vodio je jednu nogometnu reprezentaciju koja je imala sve preferecije da postane prvakom Europe. Dvije godine prije Eura 1984. godine kojem su bili domaćini, Francuzi su odigrali jedno od najčuvenijh utakmica na svim svjetskim prvenstvima. Vodili su 3:1 u produžetku protiv Elfa, ali ni to im nije bilo dovoljno da tada nadjačanju kao kamen čvrste i uprone Nijemce. Iako su već tada bili spremni, Francuzi su sve ipak naplatili dvije godine kasnije. Te 1984. godine stigli su naslova prvaka pred svojim navijačima i od tada pa sve do danas naravno da se mjerilo od te Platinijeve generacije. To su bili: Bats – Domerque, Bossis, Battiston, Le Roux, Fernandez, Tigana, Giresse, Platini, Bellon, Lacomb, Amoros, Ghenghi. Momčad je vodio Michel Hidalgo.

No, kako sam ga volio kao nogometaša, Michele Platini će mi ipak u konačnici ostati kao negativac u ulozi predjednika Uefe. Posljednje njegova odluka ja ovaj Euro koji će početi 11. lipnja u Rimu. Naime, to je njegova ideja da se Euro razbaca po gradovima diljem Starog kontinenta.

Platini je na ovo, rekao bih i posljednje putovanje koje je trebalo biti relevantno krenuo 2007. godine. Sjeo je u fotelju predsjendika Uefe, što mi novinari, ali i dobar dio nogometnom miljeva smatramo kao potez koji je hvaljen. Jer, tko bi bolje mogao znati problematiku nogometa od nekog bivše, pritom velikog nogometaša. U isto vrijeme je na svoj vrtoglavi put krenuo i Zdravko Mamić, koji je instalirao Davora Šukera na mjesto predsjednika HNS-a. Tog istog centarfora kojem su počeli odbrojaviti koliko mu je još ostalo na mjestu prvog čovjeka svjetskog doprvaka.

Iako je to u pravilu potpuno pogrešna predođba, tko može reći nešto protiv velikog imena na toj zahtjevnoj funkciji. Da ne mora biti tako pokazuje i Aleksandar Čeferin, slovenski pravnik, koji je zasad najpoznatiji po tome da se u samo nekoliko dana obračunao s idejom Superlige. Iako misli da je izašao kao pobjednik, tu će se još igrati “drugi polčas”. No, 2015. godine, dakle osam godina kasnije Platini je skinut do gola.

Krovna svjetska nogometna organizacija FIFA pokrenula je pravne mjere protiv bivšeg UEFA-inog predsjednika Michela Platinija. Spornih je 2 milijuna švicarskih franaka (1.79 eura) koji je Platini od FIFA-e dobio još 2011., a koji je u međuvremenu sudskim sporom proglašen nezakonitom transakcijom. Ta (ilegalna) transakcija, kasnije se uspostavilo, predstavljala je jedan od razloga pada njega i Seppa Blattera s vrha europskog i svjetskog nogometa. Osam godina suspenzije na sve fukcije “suhog lista” i švicarskog razbojnika Seppa Blattera. FBI je radio da raskirinkavanju tog nogometnog bahatluka, potvrdivši još jednom da je upravo riječ o korupciji kao modus operandiju djelovanja u nogometu.

Michele, mon ami, pa zašto?

Posljednjih sam dana puno slušao kako će Tomislav Tomašević, kao novi gradonačelnik raskrinkati tu duboko umreženu zagrebačku hobotnicu. Kako ga je netko nazavo – izvana zelen, a unutra crven, krenuo je u jedan neću reći Sizifov posao, ali apsolutno je to ulaz u minsko polje. I baš me zanima prvi susret Tomaševića i bivšeg kamarada Milana Bandića.

U sljedećem nastavku obrađujemo 1988. godinu, a naslov je “Volej svih voleja”.